Šta je zgrozilo Oliveru Zekić

Umesto što je RTS ćutao na optužbe jedne od članice Saveta REM, trebalo je da se upita: zašto Olivera Zekić krši Zakon o elektronskim medijima, zašto se ne pridržava Statuta i Kodeksa REM? A ako bi taj RTS bio bar malo zlurad, "bekhendom" bi vratio Oliveri Zekić njene sopstvene reči: "zbog čega i za koga ste ovo uradili?"
Skoro ceo dan je prošao od trenutka (3. mart oko podneva) kada je Olivera Zekić, članica Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM), medijima prosledila svoje pismo upućeno generalnom direktoru RTS-a Draganu Bujoševiću, a da se REM tim povodom još nije oglasio.
Pismo je Olivera Zekić poslala sa zvanične adrese REM-a ([email protected]), u dokumentu sa memorandumom ove samostalne i nezavisne institucije. Iako će Zekić kasnije tvrditi da je to samo njeno lično mišljenje jer je ona potpisala dokument, zvanična imejl adresa, memorandum, a nadasve rečito ćutanje institucije čije je resurse iskoristila, daju za pravo da o pismu razmišljamo kao o zvaničnom pismu REM-a. Barem dok se ne oglase ovim povodom.
Šta je, dakle, Oliveru Zekić i REM nateralo da usred izborne tišine medijima šalju pismo upućeno Draganu Bujoševiću, koje po sadržini, tonu i korišćenim izrazima odgovara nekom od blažih saopštenja SNS-a, Pokreta socijalista ili otvorenih pisma Željka Mitrovića?
Prema Oliveri Zekić, osnovni razlog nastanka ovog pisma bili su zgranutost i zgroženost (više zgroženost nego zgranutost) zbog toga što je, navodno, RTS tokom emisije „Upitnik“ 1. marta Goranu Vesiću smanjio ton „za čak dva decibela“. Zbog toga je, piše Zekić, REM dobio „niz prigovora gledalaca“ koji „nisu mogli jasno da čuju“ šta to govori gradski menadžer i kandidat na izbornoj listi SNS-a na beogradskim izborima.
„Boško Obradović je imao priliku da bez stišavanja, ne samo glasno da kaže, nego i glasno da pljune svoje političke opononente. (…) Dragan Đilas je, uz pun ton, naglas mogao da se obračunava i sa Aleksandrom Vučićem i sa Goranom Vesićem. Jedino je Vesić bio utišan“, žali se Zekić, i završava pismo Bujoševiću:
„Bez mogućnosti da Vas, zbog nedostataka u samom zakonu, čak i opomenem, odlučila sam da Vam bar javno kažem šta ste, ko zna zbog čega i za koga, uradili.“
Kako je ćutao REM, tako je ćutao i RTS. „Javni servis“ samo je „preneo pismo u celosti„, bez slova objašnjenja, bez komentara, bez odgovora.
Šta je mogao RTS da odgovori Oliveri Zekić i REM-u?
Najpre, možda, banalnu stvar – da prosečno ljudsko uho nije sposobno da primeti razliku u jačini tona od dva decibela. No, ako bi ovo bilo rečeno, onda bi se moralo otići dalje: nekakav RTS koji poseduje nešto nalik kičmi bi dalje od REM-a zatražio kopije tih prigovora gledalaca zapanjućeg sluha (Istinomer jeste), a onda i izveštaj Službe za nadzor i analizu REM koja je, kako u svom pismu tvrdi Zekić, postupila po prigovorima i „ustanovila da su oni tačni“.
*
Foto: Screenshot RTS YouTube kanal

Stvar bi se razvijala dalje: RTS, koji bi iskazao sumnju u „teoriju dva decibela“, trebalo bi da ode dalje i da Oliveri Zekić i REM-u pokuša da približi odredbu „njihovog“ zakona – Zakona o elektronskim medijima – koji precizno određuje šta REM treba da radi sa prijavama građana, pa makar to bili i građani sa nadljudskim sposobnostima.
Jer, šta? Član 26. Zakona o elektronskim medijima kaže da fizička i pravna lica imaju pravo da podnose prijave REM-u, a kada REM dobije i razmotri prijavu, treba da je „bez odlaganja dostavi pružaocu medijske usluge sa zahtevom da se o njoj izjasni najkasnije u roku od osam dana od dana dostavljanja prijave“.
Dakle, ne da usred izborne tišine piše otvorena pisma puna političkih stavova, optužbi i tona dostojnog tek minule izborne kampanje, nego da sve te prijave prosledi RTS-u, koji bi onda morao da odgovori u roku od osam dana.
Onda, pošto je na ovaj način utvrdio da Olivera Zekić ne poznaje ili namerno krši odredbe Zakona o elektronskim medijima, taj nepostojeći RTS bi mogao da Regulatora podseti na njegov sopstveni Statut, koji kaže (član 14) da član Saveta REM „ne može u odlučivanju da zastupa stavove i interese bilo kog državnog ili političkog organa ili bilo koje organizacije, interesne grupe, emitera, drugih pravnih ili fizičkih lica“.
Mogao bi i dalje da ide RTS, pa da podseti da je član Saveta REM, po Statutu, „dužan da se u svom radu i odlučivanju pridržava Zakona o radiodifuziji“ (sada Zakon o elektronskim medijima), a da se Kodeksom REM-a od članova Saveta REM zahteva „integritet, nezavisnost, objektivnost i nepristrasnost, sprečavanje sukoba interesa, poverljivost informacija, kompetentnost i profesionalno ponašanje“.
I onda, pošto je sve ovo utvrdio, u idealnom svetu u kom jeste javni servis građana, RTS bi se retorički upitao: zašto članica Saveta REM krši Zakon o elektronskim medijima, zašto se ne pridržava Statuta i Kodeksa REM? A ako bi taj RTS bio bar malo zlurad, „bekhendom“ bi vratio Oliveri Zekić njene sopstvene reči: „zbog čega i za koga ste ovo uradili?“
No, za odgovor na ovo poslednje nije potreban taj idealni javni servis, sve je i sada kristalno jasno.
(Naslovna strana: Screenshot emisije „Upitnik“ na RTS-u)