Preuzimanje ili obesmišljavanje odgovornosti

“Odgovornost! Ključna srpska reč 2015. godine. Već i u svom korenu, podrazumeva sposobnost da se daju odgovori (u nekim jezicima je još konkretnija i bukvalno znači sposobnost da se polažu računi). Opasna reč. Pokazuje, svakome, šta stvarno može i od čega je napravljen. Samim tim, i reč koju bi, mnogi, najčešće da izbegnu. Po Embrouzu Birsu ona označava “teret koji se najlakše prebacuje na tuđa leđa – na Boga, sudbinu, rođaka, komšiju, političara…”, napisao je premijer Aleksandar Vučić u autorskom tekstu u Večernjim novostima, poslednjeg dana prošle godine. 
*
Aleksandar Vučić / Foto: FoNet 

On je još u svom ekspozeu reč odgovornost pomenuo čak 31 put. A kada je u martu ove godine u padu helikoptera Vojske Srbije poginulo sedam osoba, očekivalo se da neko preuzme odgovornost. I dok je javnost insistirala na odgovornosti nadležnih, premijer je kazao:

Konferencija za medije nakon sedice Predsedništva Srpske napredne stranke, 16.03.2015.
„Ja preuzimam svaku vrstu odgovornosti na sebe. Da su me pitali ja bih rekao – idite spasite to dete. Evo, ja to uzimam na sebe, ja bih to rekao u svakom trenutku. Tako da, ne morate da jurite Gašića i Lončara, jurite mene. Lakše je mene da skinete nego njih, jer ja njih neću da dam.“

Vučić je u slučaju “helikopter”, najstrašnije zloupotrebio pojam odgovornosti, smatra profesorka Srbijanka Turajlić.

“To da on preuzima odgovornost jedna je potpuno prazna floskula, zbog koje bi premijer trebalo ozbiljno da se stidi. Gospodin Vučić je uspeo da potpuno obesmisli pojam preuzimanja odgovornost. Preuzeti odgovornost za nešto znači snositi posledice za ono što se desilo. Premijer u ovoj zemlji naravno ne snosi posledice ni za šta – počev od haosa koji je kreirao i koji i dalje uspešno kreira”, kaže profesorka Turajlić za Istinomer.

*

Foto: Srbijanka Turajlić / Foto: Istinomer

U toku ove godine premijer Vučić je više puta isticao da na sebe preuzima odgovornost za postupke pojedinih ministara. Poslednji put je to učinio kada su se u javnosti pojavili snimci na kojima se vidi da se tadašnji ministar policije i aktuelni ministar spoljnih poslova Ivica Dačić sastajao sa Rodoljubom Radulovićem, jednim od bliskih saradnika narko-bosa Darka Šarića. Premijer je kazao da je znao za postojanje tih snimaka i da oseća “i sopstvenu moralnu odgovornost“.

„Ima i moje odgovornosti zašto sam izabrao gospodina Dačića i ja sam spreman da je snosim, svaku vrstu političke odgovornosti. Pošto vidim da u ovoj zemlji niko nema nikakvu odgovornost samo je ja imam, nema problema i za ovo sam ja kriv.“ RTS, 10. 9. 2015. godine.

Premijer je, takođe, najavio da će u prvoj polovini godine biti otvorena „najmanje četiri” pregovaračka poglavlja sa EU, ali pošto se to još uvek nije dogodilo, on je dao novi rok i kazao da će biti lično odgovoran ukoliko se to ne desi.

“Verujem u nemačku reč. Nemci su postavili tvrde uslove Srbiji i Srbija je ispunila sve te teške uslove i zato očekujem da Nemačka svoju reč poštuje i svoja obećanja ispuni. To je moja politika, ja sam želeo da se bliže vežemo za Nemačku, ja verujem u nemačku reč i, ako to ne bude, lično ću biti odgovoran za to.“ Tanjug, 6. 9. 2015. godine

I u slučaju kada je doneta odluka o smanjenju plata i penzija premijer je rekao da on „preuzima sve na svoja pleća“ i da je on kriv.

“U teoriji, kada neko preuzme sve na sebe, to znači da preuzima i sve „negativne posledice, koje se pojave u tom smilu i da bi cenu trebalo da plati onaj ko preuzima odgovornost, jer na neki način priznaje da je učestvovao u celoj stvari. Međutim, kada je u pitanju kršenje zakona, potpuno je apsurdno preuzimati odgovornost“, smatra profesor Fakulteta političkih nauka Đorđe Pavićević.

On kaže da u  slučajevima u kojima postoje pravni elementi, to “potpuno prazna retorika”.

„To su slučajevi koji su složeniji, zato što imate i jednu vrstu institucionalne odgovornosti. U tim slučajevima ne može neko da abolira nekoga preuzimanjem odgovornosti. Ne možete da za neko kršenje zakona da preuzmete odgovornost ako je to neko drugi činio. To je onda apsurd za čitav pravni sistem. U drugim državama postoji mehanizam odgovornosti i to je ustaljena praksa. Do sada niko nije imao razloga da podnese ostavku, jer zna da mu se ništa neće dogoditi ili neće preuzeti nikakve posledice zbog toga. Kod nas nikada nije postojala ta praksa, niti je iko plaćao cenu za ono što je ranije činio“, kaže profesor Pavićević.

Istionomer je do sada nekoliko puta pisao o tome kako funkcioneri u drugim državama shvataju političku odgovornost i kako se odnose prema njoj. A sa bi se i naši političari ugledali na svoje kolege u drugim zemljama, potrebno je, kako ističe profesorka Srbijanka Turajlić, da se u javnosti neprekidno govori o tome. 

„Svaki put kad vam se ukaže prilika da podvučete neku od strašnih stvari koja se u ovom momentu u ovoj državi dešava treba iskoristiti i o tome govoriti jasno i glasno. I možda će jednog momenta oni shvatiti da mi nismo baš toliko glupi, da ne mogu tako da nas omalovažavaju i prestaće makar da zloupotrebljavaju jezik“, kaže profesorka Turajlić za Istinomer.