Koliko nas košta parlament?

Da li je Srbiji neophodan parlament sa manje poslanika i da li to zaista garantuje efikasniji rad? Istinomer je istraživao kolika su trenutna izdvajanja za rad skupštine i kolike bi uštede bile ukoliko bi se broj poslanika smanjio na 150.

Na predloge najveće parlamentarne stranke o budućem političkom i izbornom sistemu Srbije, čeka se već više od šest meseci. Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke Zoran Babić je više puta najavljivao predstavljanje ideja SNS-a, a kao poslednji rok je krajem prošlog meseca naveo prvu polovinu decembra.

TV Centar, 25. 11. 2015. godine
„Ja verujem da će Srpska napredna stranka sa svojim predlozima o reformi političkog sistema izaći u prve dve nedelje decembra, a najveća promena biće smanjenje broja poslanika sa 250 na 150.“

Rasprava o promeni političkog ustrojstva započeta je u maju, kada je i formirana Akciona grupa za reformu političkog i izbornog sistema. U raspravu su, pored parlamentarnih stranka, uključene i stranke koje su na prethodnim izborima ostale ispod cenzusa, kao i organizacije civilnog društva. Do sada je održano četiri sastanka Akcione grupe, a predloge su pred javnost iznele sve parlamentarne stranke, osim SNS-a. Jedino što je za sada poznato, kada je reč o idejama naprednjaka, jeste da će predložiti smanjenje broja poslanika na 150. Kao glavni argument Zoran Babić ističe efikasniji i ekonomičniji rad parlamenta.
*
Poslanici na sednici Narodne skupštine Republike Srbije / Foto: FoNet
Predlog o smanjenju broja poslanika nije ideja samo Srpske napredne stranke. Izveštaji sa sastanaka Akcione grupe, pokazuju da su skoro sve parlamentarne stranke saglasne oko toga da je Srbiji potreban manji broj mesta u skupštinskoj sali. Takav zahtev predložili su SPS, SDS, SDP, SPO-DHSS i nezavisni poslanici Janko Veselinović, Zoran Živković i Vlada Pavićević.
Međutim, s obzirom na to da je većina relevantnih stranaka na političkoj sceni ujedinjena oko tog predloga, postavlja se pitanje šta bi manje poslanika značilo za Srbiju i njene građane. Naprednjaci, pre svega, tvrde da bi to donelo uštede u republičkom budžetu. Istinomer je analizom republičkog budžeta za 2015. godinu utvrdio da se na godišnjem nivou za rad celokupne Narodne skupštine, uključujući poslanike i zaposlene u svim skupštinskim službama, kao i pomoćno osoblje, izdvaja ukupno 0,15 odsto državnih rashoda.
Mladen Jovanović iz Nacionalne koalicije za decentralizaciju smatra da se smanjivanjem broja poslanika ne mogu ostvariti značajne uštede jer jedan poslanik košta oko 200.000 dinara mesečno, računajući troškove za plate, putne troškove i poslaničke dodatke.

„Na troškove plata i raznih nadoknada koje su vezane za rad poslanika ide oko 600 hiljada dinara godišnje. Dakle, čak i kada bi smanjili broj poslanika za pola, mi govorimo o ukupnom smanjenju budžeta koje je svega 0,000025 odsto ukupnog budžeta. To nije važna ušteda.“

Takođe, treba napomenuti da je broj poslanika utvrđen članom 100. Ustava Republike Srbije i da bi, eventualno smanjenje, zahtevalo i donošenje novog Ustava.
Bojan Klačar iz Cesida smatra da smanjenje broja poslanika, samo u teoriji doprinosi efikasnosti rada Narodne skupštine. Upozorava da to ne sme biti jedini kriterijum kojim će se Akciona grupa voditi u pisanju svog plana i tvrdi da će se efikasnost parlamenta dostići tek ukoliko se izvrše određene promene u načinu biranja narodnih poslanika.

„Treba zadržati proporcionalni sistem, ali treba omogućiti da se glasa direktno za poslanika. Jedino tako će ljudi u svojim izbornim jedinicama znati ko ih predstvalja na republičkom nivou. Ukoliko samo smanjimo broj poslanika, a zadržimo postojeći način glasanja za njih, ponovo ćemo imati poslanike koji su izabrani na osnovu stranačke kalkulacije, a ne na osnovu glasova birača. Građani ni na koji način ne utiču na izbor poslanika“, objašnjava Klačar.

Pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u službi Narodne skupštine, koji je donet u novembru 2011. godine, predviđeno je da parlament ima 523 zaposlena.

Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u službi Narodne skupštine
„U Službi Narodne skupštine utvrđuje se ukupno 205 radnih mesta sa 532 zaposlena i to: 5 državnih službenika na položaju, 404 državnih službenika na izvršilačkim radnim mestima i 123 nameštenika.“

Praksa u evropskim parlamentima jeste da na jednog poslanika, dolazi najmanje tri savetnika i to: pravnik, ekonomista i politikolog. To znači, da bi na osnovu trenutnog stanja u skupštini trebalo da bude zaposleno najmanje 750 ljudi, i to samo za podršku u radu narodnim poslanicima. Na taj broj treba dodati zaposlene i u drugim stručnim službama, kao i pomoćno osoblje.
Kada je reč o parlamentima u regionu, situacija je vrlo slična kao i u Srbiji. Bosna i Hercegovina, koja je poznata po velikoj i komplikovanoj administraciji, za rad skupštine izdvaja najviše sredstava od svih republika u okruženju, dok Makedonija izdvaja najmanje. 

Naravno, u svakoj od država razlikuje se i broj poslanika, kao i način na koji se oni biraju. U zavisnosti od opštih društvenih i političkih prilika, kao i od veličine same zemlje, broj narodnih poslanika varira od 57, koliko ima Bosna i Hercegovina, do 250, koliko ih ima u srpskom parlamentu.

S obzirom na to da je broj poslanika ustavna kategorija, sagovornici Istinomera su saglasni da predlozi za njegovu promenu pokreću i raspravu o samoj ustavnoj reformi. Iako se o promeni ustava već priča, malo je verovatno da će do njegove izmene doći pre nego što Srbija završi pregovarački proces sa Evropskom unijom. Bojan Klačar naglašava, da čak i ukoliko se pronađe mehanizam za raniju promenu broja narodnih poslanika, samo skidanje stotinu poslanika sa platnog spiska svakako ne garantuje efikasniji rad republičkog parlamenta. Uostalom, kao što se iz navedenih tabela može videti, Srbija od zemalja u regionu ima najviše narodnih poslanika, ali istovremeno spada u red onih koje za rad republičkog parlamenta ne izdvajaju mnogo sredstava. 
Iako su uštede u budžetu najsnažniji argument onih koji predlažu smanjenje broja poslanika, sagovornici Istinomera smatraju da bi takva odluka samo produbila postojeće probleme. Na taj način, nejednaka zastupljenost svih delova Srbije postala bi još izraženija, a ionako slaba kontrolna uloga parlamenta, još slabija. 
Takođe, treba napomenuti da se Akciona grupa za promenu političkog sistema poslednji put sastala ‪10. jula‬, a sledeća sednica će biti zakazana tek kada naprednjaci budu spremni da iznesu svoje predloge. Pored toga što proces stagnira već šest meseci, još uvek nije poznato da li će Akciona grupa, nakon svih predočenih činjenica, sama odlučivati o prihvatanju predloga ili će se u proces selekcije uključiti i drugi narodni poslanici.