Zašto dve decenije nemamo skupštinski odbor za nadzor kampanje?

Danas stranka može samo da se žali Regulatornom telu za elektronske medije (REM) ako nije zadovoljna brojem TV sekundi koje su joj posvećene u kampanji. Ali, i to ništa ne vredi jer REM ne može da sankcioniše predizborne prekršaje.
Za 16 godina nijedna parlamentarna stranka nije se potrudila da predloži formiranje skupštinskog tela za nadzor kampanje, iako, od izbora do izbora, učestalo ulažu primedbe na regularnost kampanje, pre svega na prisustvo u medijima. Kada su u opoziciji, najglasniji su u zahtevu da se ovo telo formira, kada dođu na vlast, od nadzornog odbora nema ni traga ni glasa. 
*
Stranke se pred izbore žale na vreme koje dobiju u medijima / Foto: Print Screen

Bilo je raznih objašnjenja zašto nema potrebe za formiranjem Nadzornog odbora za sankcionisanje zloupotreba državnih resursa u kampanji, pa je tako, na primer, 2006. godine Suzana Grubješić iz tada vladajuće G-17 plus rekla: 

Politika, 25.02.2016. godine
„Meni ovo liči na onu priču o tome da, kad ne znaš kako bi rešio neki problem, formiraš odbor ili komisiju.”

 Jedan od najglasnijih inicijatora za formiranje Nadzornog odbora bila je upravo organizacija koja već godinama nadzire izborni proces – Transparentnost Srbija. Oni su 2013. godine uputili zahtev političkim strankama da podrže njihov zahtev za formiranje ovoga tela. Od tadašnje potpredsednice Parlamenta i funkcionerke DS-a Gordane Čomić dobili su odgovor “da je od 2000. godine, kada je usvojen važeći zakon, doneto mnogo propisa, pa tako imamo i Agenciju za borbu protiv korupcije i RRA sa nadležnostima po nekim pitanjima kojima bi se bavio ovaj nadzorni odbor”.

Samo nekoliko godina kasnije, zapravo baš ovih dana, Demokratskoj stranci  bi dobro došao skupštinski odbor za nadzor jer se ova stranka požalila na diskriminaciju u medijskom prostoru uz obrazloženje da “je Srpska napredna stranka nesrazmerno zastupljena u elektronskim medijima u odnosu na druge stranke, pre svega opozicione.” Ali, jedino što je mogla da učini jeste da uloži žalbu Regulatornom tela za elektonske medije (REM), instituciji čiji je ugled poslednjih meseci ozbiljno poljuljan zbog mlake reakcije na kršenje zakona u rijaliti programima i kao i zbog odsustva reakcije na istraživanja da premijer Vučić i vladajuća SNS apsolutno nekritički dominiraju programom javnog servisa, a o čemu je Istinomer detaljno izveštavao. Kapaciteti ove institucije da ozbiljno reaguje na kršenje Zakona o elektronskim medijima dodatno su oslabljeni nakon što su u Savet REM izabrani ljudi čije profesionalne kvalitete i lični integritet dobar deo javnosti osporava. Osim toga, u radu Saveta nema ni predstavnika civilnog društva tako da ovo telo ne radi u punom sastavu.
Početkom februara 2016. godine, prvi put nakon 16 godina, pojavile su se naznake da postoji politička volja da Nadzorni odbor bude formiran. Ovo pitanje pokrenulo je već spomenuto Regulatorno telo za elektronske medije (REM), koje inače u kampanji nadzire zastupljenost političkih stranaka u programima emitera sa nacionalnom i lokalnom frekvencijom.  Članovi REM-a obratili su se Maji Gojković, predsednici Parlamenta  tražeći da se ovo telo napokon organizuje. Gojkovićeva je već narednog dana poslala dopis svim poslaničkim grupama da predlože svoje kandidate. Međutim, nijedna poslanička grupa nije zvanično dostavila predlog. 
Ova nezainteresovanost za kandidovanje prilično je zanimljiva, budući da su od početka godine upravo opozicione stranke bile najglasnije u zahtevima za formiranje ovog odbora. Najglasnija u svom zahtevu bila je Stalna komisija opozicionih stranaka i pokreta za obezbeđivanje uslova za poštene izbore. Ovo telo čine sve opozicione parlamentarne stranke, osim SDS-a Borisa Tadića. Oni su na konferenciji za novinare održanoj 8. februara tražili da „Skupština Srbije, u skladu sa zakonom, formira nadzorni odbor koji bi pratio stranačke aktivnosti u kampanji i izveštavanje medija o njima”. (Politika, 25.2.2016.) Međutim, po ko zna koji put za poslednju deceniju i po ovo telo nije zaživelo. Nadmoć političkih partija nad institucijama, u ovom slučaju nad Skupštinom Srbije, i nedostatak političke volje svih dosadašnjih vlasti doveli su do toga da nadzorno telo ne može da napravi ni prvi korak u svom funkcionisanju, tj. da se uošte sastavi. Dakle, skoro dve decenije sve stranke sistemski krše zakon.
*
Plakati u Medveđi /  Foto: FoNet

Formiranje ovoga tela predviđeno je Zakonom o izboru narodnih poslanika (članovi 99-100). Nadzorni odbor ima deset članova, koje imenuje Narodna skupština Republike Srbije, i to pet članova na predlog Vlade Republike Srbije, dok ostalih pet članova predlažu poslaničke grupe. 

Hipotetički, da postoji ovo telo, ono bi danas imalo zadatak da prati predizborne aktivnosti i ukazuje na eventualne nepravilnosti. Očekivalo bi se od njega da kontroliše izveštavanje medija u kontekstu primene odredaba Zakona o izboru narodnih poslanika koje se odnose na obezbeđivanje ravnopravnih uslova za predstavljanje podnosilaca izbornih lista i kandidata sa izbornih lista. Odbor, da ga ima, bi danas mogao da predloži mere za poštovanje jednakosti kandidata u izlaganju njihovih programa; obraća se javnosti radi zaštite moralnog integriteta ličnosti kandidata; i upozorava na postupke političkih stranaka organa uprave, kandidata i sredstava javnog obaveštavanja kojima se ometa izborna kampanja i ugrožava jednakost prava svih kandidata. Kao što se da zaključiti, njjegovim uspostavljanjem pojačala bi se i nadzorna uloga Parlamenta Srbije, koja je proteklih godina izrazito slaba, pre svega, zbog dominacije izvršne vlasti.
Bez obzira na činjenicu da su poslednjih 15 godina u Srbiji formirane dve institucije čije se nadležnosti preklapaju sa nadležnostima Nadzornog odbora– nekadašnja Republička radiodifuzna agencija (RRA), koja je preimenovana u Regulatorno telo za elektronske medije (REM) i Agencija za borbu protiv korupcije- načini na koji reaguju ove dve institucije u slučaju kršenja zakonskih odredbi se razlikuju. 
Tako je REM preuzela odgovornost da prati da li emiteri obezbeđuju iste uslove za sve izborne kandidate. Međutim, ukoliko, tokom kampanje, dođe do zloupotrebe državnih funkcija kako bi se promovisala određena lista ili kandidati, REM može samo da konstatuje prekršaj, ali ne i da ga sankcioniše jer to treba da uradi upravo nepostojeći skupštinski odbor.
Sa druge strane, Agencija za borbu protiv korupcije, koja ima zadatak da nadgleda finansiranje političkih aktivnosti, nema ovlašćenja da sankcioniše prekršaje u toku kampanje, već samo da izdaje upozorenja i pokrene prekršajni postupak protiv stranke ili njenog ovlašćenog predstavnika. Pored toga, Zakonom nije utvrđen rok za objavljivanje izveštaja o finansiranju kampanje na internet stranici Agencije. 
Ono što nedostaje u zakonskom okviru koji reguliše sankcionisanje zloupotreba državnih resursa u kampanji jeste odsustvo sankcija za nezakonito finansiranje kampanje u praksi. Do usvajanja Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, 2011. godine, nijedna stranka nije bila kažnjena zbog kršenja odredbi zakona koji regulišu finansiranje izborne kampanje. (Vodič za finansiranje političkih subjekata). Nakon parlamentarnih izbora 2012. i 2014. godine zbog neispunjavanja zakonske obaveze političkih partija da podnesu izveštaje o troškovima izbornih kampanja, Agencija za borbu protiv korupcije podnela je više od 500 zahteva za pokretanje prekršajnih postupaka, na osnovu kojih je doneto više od 200 pravosnažnih osuđujućih presuda (Blic, 11.08.2015.godine).
Međutim, ono što se da primetiti jeste da stranke ne mare ni za zakon ni za kazne.