Ugovor o delu

Stešnjen pritiscima javnosti i sateran u ćorsokak, predsednik vlade Aleksandar Vučić ponovo je obećao obelodanjivanje ugovora koji je država potpisala s kompanijom „Etihad”, ovaj put rok za ispunjenje obećanja je sedam dana. Prošlog avgusta, rok je bio – evo, odmah. I, evo, nije prošlo ni godinu dana a ono „odmah” ima novo ime, zove se sedmica. Nije loto.

Er Srbija

Ali liči na lutriju. Samo retki dobijaju. Istraživački centar BIRN Srbija objavio je nacrt ugovora koji je vlada potpisala s kompanijom „Etihad airways” koji otkriva da je Srbija za 51 odsto vlasništva u osnovanom „Air Serbia” platila višestruko u odnosu na ono što je uložio arapski partner. Prema tim podacima, Srbija je prošle godine bila u obavezi da plati više od 90 miliona dolara, a Arapi, za 49 odsto vlasništva 40 miliona, kao zajam. Osim toga, državi su ostala sva dugovanja, više od 230 miliona dolara.

Neki od ovih podataka bili su skriveni od očiju javnosti uprkos Vučićevim davnim obećanjima – ponovljenim i ovog maja – da će ugovor biti dostupan javnosti. To ponavlja i sada, godinu dana kasnije i kaže da objavljivanjem ugovora aktuelna vlast želi da pokaže da sve radi transparentno i bolje od prethodnika. Da nije ove poslednje konstatacije o prethodnicima, novo obećanje bilo bi derutno kao letilice stare devet godina. Ovako, konstatacijom se daje nepostojeći sjaj i „spremnosti vlade da radi transparentno” i maloletnoj limariji u vazduhu. Daje im krila.

Novo obećanje nije prošlo ni bez opaske da će tamo neki debelo da se zamisle kada budu videli detalje ugovora. „Ja se ne bih radovao objavljivanju tajnih (sic!) ugovora da sam na mestu onih koji tobože na tome insitiraju… ” Ne mora da se raduje, radost i osmeh nisu mu u opisu ličnosti. Možda se raduju osvedočeni arapski prijatelji. A ugovori su, vidimo, ipak, tajni!

Da jesu, saznali smo zahvaljujući nedavnom skupštinskom propitivanju na relaciji poslanici-Vučić koje se neslavno završilo po obe strane. Oni (a ni mi) ništa nisu/nismo saznali, on ništa nije hteo da kaže. Nabusito odgovarajući poslaniku Nove stranke Zoranu Živkoviću, rekao je da ugovor s „Fijatom” neće biti pokazan javnosti jer tako žele Italijani. „Što se tiče Fijata, nažalost, taj ugovor neće biti pokazan. To je ugovor na koji je država Srbija potrošila najviše novca i da smo ga kojim slučajem mi potpisali, bili bismo optuženi za najveći kriminal”, odbrusio je osiono. ‘O sole mio, i to je moguće. Neko se zakleo Italijanima na večno ćutanje. Omerta, znači.

Ugovor sa Etihadom

I dok Srbija živi za i od obećanja – koja se u čudnim vremenskim intervalima ponavljaju, uglavnom u avgustu kada su svi na odmoru – transparentnost rada vrhovne vlasti liči na one ugovore. Tajnovita je. Uprkos činjenici da se, posle dobijenih izbora, obavezala na transparentnost (neformalno) potpisujući s narodom ugovor o delovanju. I delu. Javnost rada onih koji upravljaju brodom koji tone obavezuje ih da od brodolomnika ne sakrivaju da je olupina izbušena kao stara kofa, da je remont pampurima nemoguć i da su miševi spremni da je prvi napuste. Jer sve što počne podmetanjem kukavičjeg jajeta završi letom iz gnezda iste ptice. Da im se to ne bi dogodilo, od njih se očekuje samo malo javnosti kojoj je ime – istina. U suprotnom, u laži su… debele usne.

 
www.dejanjeremic.com