Samo Napred Sudije

Sudijskoj funkciji preti odumiranje. U ovo vreme besparice, krize i nemaštine nije lako biti ni fudbalski sudija a kamoli sudija parničar. Osiromašeni narod ne presavija tabak kao nekad pa trkom na sud da potraži pravdu. Sudije je sve ređe dele. U reformi „reformisanog“ pravosuđa sudije koje nisu prošle reizbor „pravdu“ za sebe potražile su u krilu Srpske napredne stranke.

Objaviše da ih je 650 potpisalo pristupnicu za dres najdražih boja, njihove kolege iz Društva sudija rekoše: „mnogo, brate, ne mogu svi da stanu u Tomino krilo“. Takvu istorijsku odluku grupe ražalovanih nosilaca sudijske funkcije ne beleže ni pravosuđe, ni politika, ili to beše jedno isto. Šta je sudije nagnalo da promene partiju?

U prelaznom roku, bez angažmana u novoj sezoni pravosudne lige šampiona, sudije su osuđene da greju klupu. Jednako vrelu i neudobnu kao što je u sudnici bila ona preko puta njih. Izlaz iz bespuća vodio je stazom kojom je već prošao njihov sabrat po obrazovanju, pravni ekspert Vladimir Cvijan. Masa kliče oduševljena alibijem.

Ali, ne ide sve na dušu zabludelim prebezima. Puter je razmazan i po glavama onih koji su ih činjenjem a više nečinjenjem gurnuli u naprednjačko kolo. Reforma je torta s mnogo kora. Oporih.

Više od godinu dana talambasa se o uspešnim reformama u pravosuđu i novom ustrojstvu i organizaciji sudova i tužilaštava. Više se talambasalo nego što se reformisalo. Nijedna reforma bilo čega nije prošla sa tolikom pompom koliko pravosudni hirurški rezovi. Samo da Tomica ne uzme taj pelcer.

Dok se javnost krstila reformi, u novim sudovima su se zaklinjali na poštenje, nepristrasnost i objektivnost. Dok je Evropa ukazivala na greške i propuste iz Nemanjine je slata poruka o čistoti i časti procesa tranzicije srpskog pravosuđa. Dok je Društvo sudija pisalo žalbe i pritužbe tvrdilo se da je zakon jednak za sve, za sudije obaška.

Tako dođosmo do novih članskih karata stranke reformisanog Tome. U čemeru i jadu devastiranog društvenog sistema, u zemlji mukanja s farme puter se razlio na sve strane, do užeglosti. Oni koji su na posao dolazili ne pre 10 sati a suđenja nikad nisu zakazivali posle 13, sada činovnikuju u stranci naprednog spasa. Tako nosioci pravosudnih funkcija i pređašnjim trudničkim radnim vremenom od četiri sata trudnice nađoše sebi novog vrhovnog sudiju. Štrecnuh se, trkom do police da ponovo iščitam onu satiru o slepom vođi na putu do provalije.