Od mlade sa bogatim mirazom do mačke u džaku

Smejali su se od srca predsednici Srbije i Rusije kada je decembra 2008. ovdašnji naftni gigant, NIS, prodat ruskom Gaspromnjeftu. Za Medvedeva nije bilo dileme zašto je zadovoljan – Rusi su dobili većinski paket kompanije (51%) za tričavih 400 miliona evra. Znale su baćuške da je Srbiji prekopotreban novac, kao i da je to sjajna prilika da naplate podršku koju su pružali Srbiji za politiku koju vodi prema Kosovu. Zato su obema vladama (počeli pregovore sa Koštuničinom, završili sa Cvetkovićevom) diktirali uslove prodaje – bez tendera i po ceni za koju oni misle da je dovoljna.

Da li iz kurtoazije ili zato što je, ipak, „mladu“ dobro udao (ruski „mladoženja“ je obećao još više od 500 miliona ulaganja u modernizaciju NIS) tek smejao se i predsednik Tadić. Dobro upućeni su vrteli glavom. Tvrdili su da je bilo optimalno da Rusi odreše kesu i iz nje izvuku još 120-150 miliona. Ali nisu. Delovalo je tada da Srbija ostaje bez „zlatne koke“ koja je, po rečima direktora NIS-a Miloša Saramandića, samo u prvoj polovini 2008. „snela“ 7,5 milijardi dinara, te da nema razloga za Tadićevo zadovoljstvo. Ali…

Nisu, međutim, novi vlasnici dugo trljali ruke. Ulaskom u NIS shvatili su da je poslovni „plus“, zapravo, podeblji „minus“.

„Prema završnom računu koji je sačinila ruska strana posle preuzimanja većinskog vlasništva u NIS-u, ta kompanija je u 2008. godini zabeležila gubitak oko 3,8 milijardi dinara, ali se taj račun ne slaže sa završnim računom koje je napravilo prethodno rukovodstvo, prema kome je NIS poslovao pozitivno. Zbog toga je odlučeno da revizorska kuća KPMG, koja sprovodi nezavisnu reviziju, detaljno iskontroliše završni račun o poslovanju NIS-a u prošloj godini.“ (Dnevnik, 30. 5. 2009. godine)

Ruske crne slutnje postale su još sumornije posle KPMG-ovog izveštaja – srpska naftna kompanija je u 2008. izgubila čitavih 8 milijardi dinara. Šok. Preduzeće, koje je otkako postoji bilo sinonim za uspešnost i profit, na gubitku. U to nisu mogli da poveruju ni oni koji bi morali da znaju kako radi javno preduzeće. Ministarka finansija tvrdila je da je to „neverovatno…jer su cene nafte izuzetno rasle, a proizvođačke cene i formula po kojoj su one računate, bile su pristrasne u korist NIS-a“ (čitaj: monopolističke, prim.aut.), ministar energetike je uveravao kako druge tako i sebe da je „na bazi procena s kraja prošle godine očekivano da će dobit NIS-a biti dve milijarde dinara“, a revizorski potkovan premijer rešio je da Vlada angažuje novog finansijskog procenjivača.

Revizorska kompanija „Ernst i Jang“ zaključIila je isto kao i prethodna: „kompanija je u prošloj godini imala gubitak koji nije manji od osam milijardi dinara“ (oko 85 miliona evra). Generalni direktor NIS-a Kiril Kravčenko uspeo je da opravda jedan deo gubitka:

„Deo gubitaka bio je objektivan, i nastao je zato što su u drugoj polovini 2008. znatno pogoršani uslovi poslovanja, zbog devalvacije dinara i pada cena nafte. Osim toga, morali smo da, recimo, povećamo rezerve iznosa za loša dugovanja, kao što je tražio revizor, jer se po međunarodnim standardima takve rezerve obračunavaju kao gubitak.“ (Politika, 12. 11. 2009. godine)

Za preostali gubitak Kravčenko kaže da je nastao jer bivše rukovodstvo nije primenjivalo međunarodne standarde u prikazivanju rezultata svog poslovanja, već je to radilo, takoreći, odokativno. Da stvar bude još neverovatnija izgleda da je Vlada slepo verovala rukovodstvu NIS-a i nije proveravala njegovo finansijsko stanje.

Kako sada pokriti NIS-ov gubitak i kako Rusima nadoknaditi ono na šta su računali ? Ministar Škundric kaže„da Srbija nema nikakve dodatne obaveze prema ruskoj strani zbog gubitka Naftne industrije Srbije od oko osam milijardi dinara 2008. godine i vlasnički odnosi u NIS-u ostaju nepromenjeni. Za tu vrednost od oko osam milijardi dinara, ukoliko Upravni odbor i Odbor revizora utvrde validnost izveštaja, biće umanjena ukupna vrednost kapitala kompanije.“ (Politika, 21. 11. 2009. godine)

I pored toga što su oštećeni, Rusi ne menjaju svoje obećanje da će do 2012. uložiti oko 500 miliona evra u NIS. A što se tiče prvobitnog zadovoljstva zbog dobre prodaje/kupovine, izgleda da sada više nikome nije smešno.