Nanogica za glavu

Kao što se zna i znade usvojen je i taj Zakon o radu. Na stranu da li je zakon dobar, ili loš, način na koji je to urađeno samo pokazuje da smo u qrcu, jerbo ovde niko ne radi kako, i šta, treba. Dovoljno je reći da su Zakon odbranili, doneli, gospodin Kad ga vidiš znaš da je neka belegija Vulin, i AV skupštinska većina, a da su kao protiv bile takozvane Sindikalne vođe koje od legitimiteta imaju sindikalnu imovinu i pečate. Oni što se zovu radnici, po raznim Bor rudnicima, kolubarama, epsovima, koje država subvencionira i deli im bespovratne pozajmice, su naravno za Sve što im omogućava povlašćen status. Preko 700 ‘iljada trudbenika u javnom sektoru, akcenat na državnoj i inim upravama et agencijama, nije imalo potrebe da se javlja, oni su ionako tu po partijskim zakonima. Evo i male stastistike poradi rečenog, prosek plata u javnom sektoru je samo 62.000 RSD, za 3,45 sati efektivnog dnevnog rada, dok je plata u privatnom sektoru 39.000 tih dinara, za 7,18 sati rada.

Aleksandar Vulin

I ostali zakoni besmisla, na čelu sa brojem Jedan ove papazjanije, napreduju. Eto, naši nazovi mediji javljaju da je Srbija pred brojnim ultimatumima, poradi Ukrajine, Kosova, svegajoš… Broj jedan odma’, preko naši nazovi mediji, odgovorio da svi znaju da se sa Njim ne razgovara jezikom  ultimatuma, i da on pre neće bude predsednik Vlade, nego tako nešto dozvoli. Blago nama kad imamo takvoga junaka. Prvi junak im’o i autorski intervju u našem  „Blicu“, gde rek’o da sve što je dobro, u Srbiji nailazi na otpor. Ali, taj mentalitet ima da se krši i lomi, za opšte dobro i napredak. Tako najavio da će tačno 4. avgusta podnese rezultate, koliko je dobra za ovi 100 dana vlade učinio. Pre toga, za vikend, će budu smenjeni direktori javnih preduzeća koji ne dobri, i na njihova mesta će se dođe po konkurs kursu.

Promptno smenjeno rukovodstvo „Laste“, po nalogu Zoran napred Babić, nađeno da na poslovni ručkovi bahato umakali u razni gorgonzola umak. A mog’o bi broj Jedan rekne i po koji konkurs kurs su izabrati razni njegovi javni direktori, koji će tu, po svi konkurs kursevi, i ostati. Recimo i npr. direktor REIK Kolubara naprednog imena Milorad, koji sa 70 posto snabdeva ugljem elektrane, i koji u CV ima da im’o pečenjaru u Obrenovcu, i da je uz život i rad posvršav’o onaj Albus iz Sremske Kamenice, đe i Jorgovanka doktorirala…

Nanogica

Ali, sve će to na dobro i napredno izađe, eto, bila donatorska konferencija u Briselu. Pre konferencije, direktor na tu Agenciju za obnovu od poplave, nestranački Marko Blagojević, koji, kao programski direktor CESID-a, prvi programski pogodio da je budućnost napredna, rek’o da smo na konju ako dobijemo nekoliko stotina miliona evra. Vele da Srbija tamo dobila deset ćevapa sa lukom, bez ćevapa, samo stotinak miliona evra, što malo iznenađenje, jerbo živ sam svedok da gospodin Marko dobro stoji sa ćevapima. Ali, ne treba cepidlačiti, donatorske pare iz Brisela, dok naprednom narodu ne dođe da je ova vlast najveća elementarna nepogoda, su jedina razvojna šansa Srbije.

Evo malo i nadgradnje, koja tako prirodno izlazi iz napredne baze. Suđenje gospodinu Počuči, koji, sa mesta portparola Antiterorističke jedinice MUP-a, poziv’o na linč Žena u crnom, odloženo, jerbo mu advokat, koji u ovom procesu nije neophodan, na odmoru. Posle nekoliko dana u pritvoru, iz zatvora puštena četiri junaka optužena za napad na Žene u crnom u Valjevu, tokom Marša za Srebrenicu. Junaci su, sa obeležjima „Četnici Valjeva“, goloruki nasrnuli na Žene, pevali i junačku pesmu „ Oj Pazaru, novi Vukovaru/ Oj Sjenice, nova Srebrenice“… Tokom saslušanja optuženih, koji zajedno sa junak braćom sa kojom su kidisali na žene imaju jedno 100 godina robije za razna junačka dela,  policija morala da pruži zaštitu zameniku javnog tužioca, zbog agresivnosti i pretnji optuženih junaka… Suđenja će svakako bude, jer Srbija je nepovratno na evropskom putu…

Za kraj da se parafrazira Basara: Šta je to u srpskom seratorstvu, što ga tera u stalno veliko sranje. Možna bi jedna nanogica bila rešenje, nanogica za AV glavu, plus jedna grose kolektivna nanogica za Srbija tintaru!

Autor je novinar nedeljnika „Vreme“.