Naga Maja

Španskog slikara Franciska Goju proslavila je, između ostalog, i slika „Gola maja“ (Maja desnuda), ulje na platnu, ili, ako baš hoćete – žena na platnu, obnažena i nesputana. Kad mu je ženski akt dojadio, Goja ga je kičicom obukao, što je za posledicu imalo višak krpica na goloj devojci, preimonovanoj u sliku „Obučena maja“ (Maja vestida). To što je radio Goja zove se umetnost, ovo što sledi ne zove se nikako. To je šund.

Jer, smutnja je opravdala slutnju. Drug Ivica Dačić – videće se kasnije kako je još aktuelni predsednik vlade zavredeo drugarstvo – viđao se sa izvesnim Rodoljubom Radulovićem, alias Mišom Bananom, čiji se lik i delo nalaze u podebelom policijskom dosijeu pod šifrom „klan narko-bosa Darka Šarića“. Događalo se to pre izvesnog broja godina, kada Dačić, on tvrdi, nije imao pojma kojim se delatnostima Rodoljub bavi. Policija je, međutim, znala. U te svrhe je i pratila Radulovića – prevejanog biznismena, brodovlasnika, vlasnika vile na Floridi, u slobodne vreme tenisera-amatera, od kojeg Amerikanci potražuju 15 miliona dolara duga – i u paketu praćenja i opservacije lica, u Radulovićevom društvu uhitila i pojavu tadašnjeg (i sadašnjeg) ministra policije. Radulović je u kontaktima sa Šarićem Dačića nazivao „drugom“ tražeći da mu se za „druga“ i još neke osobe obezbede mobilni telefoni marke „blekberi“. Jedan do srećnih dobitnika Šarićevih „blekberija“ bio je i Branko Lazarević, tadašnji Dačićev šef kabineta, već prozvan za kontakte sa pripadnicima Šarićevog klana. Zastanimo, za trenutak, ovde.

Između informacije o Lazarevićevim i vesti o Dačićevim kontaktima sa opskurnim ličnostima iz sveta kriminala, dogodio se i intervju sa Dačićem, koji nikada nigde neće biti emitovan. Jer, Dačić je emitovanje zabranio. Jedna produkcijska kuća smislila je kako da nasanka predsednika vlade organizujući mu intervju s voditeljkom u negližeu, neku vrstu rijalitija, skrivene kamere i blamaže uopšte. Sklon estradizaciji političke scene, svojstvenoj ovdašnjem političkom radniku (retki su toj pošasti odoleli), Dačić je seo naspram golišave „novinarske“ radnice ali je, ipak, odlučio da snimljen materijal pospremi u bunker. I nije šteta, „intervju“ bi ionako bio emitovan u terminu za okasnele iz kafane, i vampire. Iz svega što se dogodilo izrodila se samo još jedna splačina – afera „Gaće“.

No, vratimo se Ivici i Raduloviću Banani. Evo šta o tome kaže Dačić: „U vreme kada sam se viđao s Radulovićem on nije bio u policijskoj ‘Beloj knjizi’ (zborniku radova kriminalnih grupa, op. at.), nisam znao čime se on bavi…“. Doduše, u policijskom priručniku o rodoljubima ne piše ništa a pod stavkom banana stoji – južno voće s velikom košticom. Pa potom, klasičan pokušaj zamene teze: „Zašto me niko o tome nije obavestio? Ko se igrao sa mojom bezbednošću, integritetom državne funkcije i s mojim autoritetom?“… Pa onda ljutit pokušaj nametanja nepostojećeg autoriteta: „Mnogi sa kojima sam se susretao završili su u zatvoru. Nije ih to zaštitilo. Mnogi sa kojima se sad susrećem možda će završiti u zatvoru…“ Pa, super ti je društvo!

U jednom se možda i možemo složiti: Dačić i ne mora da poznaje baš svakog bilmeza, ali mora da zna da li dotični bilmez, kojeg usput i poznaje, šuruje sa akademicima organizovanog kriminala. Kao što i mi moramo saznati o čemu se prilikom tih susreta ćaskalo. Nagost tih razgovora možda otkrije da su pričali o lepoj književnosti. I o Goji.

Loše vesti zalelujale su javnost, ali ponajviše vladajuću koaliciju. Nametnula se jedna tema: prevremeni izbori. Od njih, uglavnom, svi beže. Rasim Ljajić među prvima, ali ako se baš mora, zašto da ne i izbori. Shvativši da je njegov doprinos svemu nemerljiv, niotkuda se pojavio i Mlađan Dinkić da nešto prozbori i kad ga niko ništa ne pita: „Ja radim, nemam vremena za takve priče“. Nema on vremena za dangube, valjda komponuje za Evroviziju ili, kao Velja Ilić, propira trenerku.

Aleksandar Vučić je nevoljno rekao da Vlada nastavlja sa radom pa ako uspe, uspela je; da izbora još neće biti, da se borba protiv kriminala i korupcije nastavlja i da zaštićenih nema, makar se oni prezivali Vučić, Petrović, Nikolić… Prezime Dačić nije izgovoreno.

Opozicija je jedva dočekala niz gluposti vlastodržaca pa u to ime Dragan Đilas tvrdi: „DS ne ruši vladu, ona se ruši sama“. Što jes’ jes’, Demokratska stranka je najpre urušila samu sebe pa i nema neku moć da ikoga ruši. Čedomir Jovanović poručuje Dačiću da ode s vlasti i zahvali se Srbiji zbog toga što ga je trpela.

Oglasio se i krunski svedok Boris Tadić, koji priznaje da je znao za Dačićeve kontakte (i još ponekih) sa pripadnicima Šarićeve bande, ali da je to, podrazumeva se, državna tajna koju je ćutao, koju sad ćuti i koju će ćutati dok istraga ne izvrne taj donji veš naopačke. Taj i takav veš nije mu smetao da s Dačićem prošlog leta pregovara o zajedničkom projektu zvanom Vlada, jer, rekao bi Tadić, bilo čiji kontakti i razgovori s kriminalcima nisu uvek i krivično delo. Zna to Boris koji je uglavnom vodio računa da se ne oklizne na koru od banane.

Na koncu, koalicija na vlasti izvojevala je još jedan poraz, razbijena je, vlada je već pala, samo se to od krhotina još ne vidi. Ono što se da videti jeste praznina u kojoj su Dačić, Banana Rodoljub, Šarić… svi su tu. I Maja je naga a i car je go. A kamo su gaće? Dve su mogućnosti: ili im je pukao lastiš ili su na hemijskom čišćenju, u svakom slučaju pretesne su za bananu.