Mnogo vesti, ali ni jedna jedina prava

U skupštini je prošle nedelje usvojen rebalans budžeta zato što para ima više nego što se očekivalo, pa vlada želi ponovo da podeli višak sa građanima. Poslanici su razmatrali zakone o Zaštitniku građana, o slobodnom pristupu informacijama i set zakona iz oblasti privrede, sa ciljem da stvore „prijateljsko okruženje za poslovanje“. Potpisan je i sporazum vlasti i opozicije o izbornim uslovima, posle kojeg tek slede izmene zakona kako bi potpisano moglo i da se primeni.
Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

Ovim sporazumom posebno su bili zadovoljni predstavnici vlasti – ipak, ustupci koje su obećali su minimalni, a načini kontrole sprovedenog diskutabilni. Što reče Ivica Dačić – dijalog je ostvario svoj cilj samim tim što je vođen.

 

Gde su mediji?

 

Procedure koje se ovim sporazumom menjaju biće predmet analize kada izmene zakona stvarno dođu na dnevni red, a za sada je javnosti najinteresantniji deo o medijima. Opozicione partije su najviše insistirale na otvaranju medija, ipak, novinarima koji su pratili tok međupartijskog dijaloga u skupštini deluje da opozicija nije napredovala ni pola koraka u ovim pregovorima. Opozicija je, naime, mesecima unazad, posle svakog sastanka radne grupe, ponavljala da je stigao nekakav plan izveštavanja od javnih servisa RTS i RTV, i žalila se da ih ostali mediji ignorišu. Na kraju je potpisan sporazum u kojem ponovo pozivaju televizije sa nacionalnim frekvencijama da im dostave planove. A ako ne dostave? Onda ništa. Dodatno, mediji se pozivaju da poštuju novinarski kodeks (koji inače ne poštuju), kao da će činjenica da ih sada na kodeks upućuju i političke stranke promeniti nešto u načinu njihovog rada i izveštavanja.

 

Grupni portret

 

Dodatno je interesantno što su stranke potpisnice izašle i na prethodne izbore (osim Dveri koje su bojkotovale) i nisu uspele da pređu cenzus od tri posto. A među njima su i neke stranke koje na nacionalnom nivou nikada nisu imale podršku veću od par procenata, ili njihov rejting jednostavno nikad nije meren. Tako da je ovakav sporazum pre svega još jedna velika pobeda SNS-a i SPS-a, a posebno predsednika Skupštine, i lepo je izgledalo za fotografiju u skupštinskom holu. Samo još da nije bilo toliko upadljivo odsustvo „one druge opozicije“, one o kojoj naprednjaci i socijalisti u skupštini pričaju po ceo dan. Uostalom, nemoguće je pronaći primer u kojem neki naprednjak kritikuje Milicu Zavetnicu ili Žiku iz Pokreta obnove kraljevine Srbije. U poslednje vreme ne kritikuju više ni lidera Dveri.

 

Drugi rebalans

 

Poslanici su po hitnom postupku usvojili drugi rebalans budžeta u ovoj godini. Ministar finansija, Siniša Mali, izjavio je da je rebalans potreban jer su rezultati u prvih devet meseci ove godine mnogo bolji od očekivanih, i to za 182 milijarde dinara. „Želimo da preraspodelimo taj novac u prioritete, a to je podizanje standarda građana, jačanje privrede i ulaganje u kapitalne projekte“, rekao je Mali. Ministar je najavio nastavak pomoći svim punoletnim građanima od po 20 ili 30 evra, nastavak pomoći penzionerima, ulaganje u infrastrukturu i povećanje standarda. Poslanici su mu poverovali i podržali ga uz pohvale da se, od kako je on ministar, svi rebalansi rade jer imamo viška para. Nije bilo ni jednog pitanja ili bar sumnje kako se, pored svih ovih uspeha, Srbija po svim istraživanjima smatra za jednu od najsiromašnijih zemalja u Evropi.

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 17. 8. 2021.

 

Zaštitite Vučiće

 

Već smo navikli da poslanici vladajuće većine (dakle skoro svi) u raspravi najčešće ističu samo jednu temu – Aleksandra Vučića. Ili mu se ritualno zahvaljuju što živimo „nikad bolje“ ili se svađaju sa onima koji u Vučiću ne vide sveca. Najnovija tema je da poslanici znaju da su Vučić, njegov sin i njegov brat nepravedno optuženi za sve za šta ih neki političari i mediji optužuju. Nikakvih sudskih predmeta nema, ali poslanici iznose odbranu Vučića po ceo dan, nabrajajući imena Vučićevih roditelja, brata, svo troje dece, bivše i sadašnje žene. Uz pritužbe da, eto, svi u Srbiji znaju kako se oni zovu.

 

Etika za tri minuta

 

Hteli smo da pohvalimo skupštinu kad je ubrzano počela da ispunjava dogovorene izmene Kodeksa ponašanja narodnih poslanika. Nadležni Administrativni odbor predložio je petočlanu komisiju koja će nadgledati primenu Kodeksa i, nadamo se, uticati na poslanike da poprave svoje ponašanje (makar do februara 2022. godine kada će im poslanički mandati biti prekinuti raspisivanjem vanrednih parlamentarnih izbora). U sledećem koraku je hitno zakazana sednica da se ova komisija ozvaniči i taman kad smo hteli da čujemo ko su predloženi profesori i stručnjaci, šta od njih da očekujemo, zašto su baš oni izabrani, koja su im dosadašnja dostignuća – to je preskočeno. Sednica je otvorena, izglasan dnevni red, predlagač upitan da li želi reč – “Ne.” Da li još neko želi reč – “Ne.” Glasanje, kraj. Dakle, predlagač nije želeo da pročita ni imena kandidata za Etičku komisiju, a biografije, ko baš želi, može da pronađe na sajtu skupštine. Tako je održana ubedljivo jedna od najkraćih sednica u ovom sazivu koja se može doživeti i kao prilično zastrašujuća pokazna vežba kako se u ovakvoj skupštini može usvojiti bilo šta.

Pitanja bez premijerke

 

Poslednjeg četvrtka u mesecu održana je sednica na kojoj poslanici direktno postavljaju pitanja ministrima. O njenom značaju najbolje govori to što u medijima skoro da nema vesti sa te sednice. Ovog puta u skupštinu nije došla ni premijerka Ana Brnabić ni ministri unutrašnjih poslova, odbrane ili energetike. Zato su se raspričali ministri ekologije, poljoprivrede, prosvete i zdravstva, demografije, finansija – svako o svojoj oblasti. Podataka mnogo, samopromocije još više – samo vesti nije bilo.

 

 

Naslovna fotografija: Istinomer/Zoran Drekalović