Majski hedlajnsi

Sad kad pregrmesmo Đurđev dan možemo da se posvetimo Ivicinom danu, Tominom danu, danu svih pobednika, pardon, pokradenih na ovim nedavno održanim izborima. Tomo Zorić, u slavu imenjaku, naložio je Ivicinim podređenima da preispitaju slučaj beskrupulozne izborne krađe. Maše džakovima kandidat koji se nada da će osvojiti predsednički tron baš na dan kad se onomad, davno, pojavio Časni krst u Jerusalimu, nad Golgotom. Da li Toma, ovaj koji se preziva kao ja, može preuzeti ulogu Časnog krsta ili pak nastaviti tradiciju ovih do skoro vladajućih, golgotnu?

I dok se kao veverice ređamo ispred tv-a, neumorno iščitavajući najvažnije vesti dana, možemo li poverovati da će Ivica, samozvani budući premijer, po nalogu demokratskih kadrova zaista potvrditi sumnje protivkandidata? Sumnjam, nešto nije voljan da dozvoli da mu se naljuti partner za formiranje vlade. Ali, moramo im verovati, svima, da žele da sve bude fer i korektno.

Negde na pola vesti preleti info da su poskupeli mleko, jogurt i ostale mlečne zavrzlame. Kurs evra je samo meni bio prvi hedlajn. Štrajkovi su naglo prekinuti. Nekima su isplatili plate da prećute tokom predizborne tišine, a bogami i trenutne predizborne kampanje. DS je pazario glasove za po dve tisuće dinara, fina kinta, neki rade po ceo mesec pa im na kraju ne plate ništa. Pa šta je onda čudno to što se narod prodao za cca 17,8 evra.

Osvanule priznanice po fejsbuku, sa blurovanim imenima primaoca. Pa što se krijete drugovi? Em ste uzeli pare pa biste sada da odvalite po žutima onako inkognito.

Srušio se ruski avion u Indoneziji. Poubijano više od 9.000 ljudi u Siriji, Putin inaugurisan za predsednika, prvi u vladi Medvedev, ko šiša svet, bitno je da li će Srbija proevropski napred, u bolji život.

Tu negde kada je Brejvik umalo popio cipelu u glavu, trebalo je i nama da se razbistri. Ali, avaj, kako je nesigurna ruka pogodila stolicu teroristinog advokata tako smo i mi ostali tupi i nemi pred medijskim mrakom koji vlada na svim frekvencijama. Narode, ‘oćeš li progledati?

Poražavajuća statistika koja je turila Srbiju na 77. mesto na svetskoj listi slobodnih medija (iza nas su verovatno samo zemlje koje ni nemaju televiziju) nikoga nije potresla. Svako se i dalje drži svog omiljenog kanala. Selo je izgorelo, babi se u kosu upetljao češalj. Veliki od B92, čuveni frontmen svih dobrotvornih hepeninga nije se više slikao nakon neuspelog ukidanja PDV-a na bebi opremu. Tijanić je mudro dozvolio duel naprednjaka i ovih koji mnogo pre nas bolje žive a neće radost da podele, da se u verbalnom dvoboju popljuju na nacionalnoj televiziji. Opet ćemo imati ničim iskano pravo da znamo sve, pa čak i to da Bota ima fakultetsku diplomu mnogo pre Nikolića.

I tako ćemo do 20-og, bez grafikončića i statističkih podataka RIK-a, GIK-a i CeSid-a, uz predizborne pločice i nove spotove, sa Ivicom koji crveno navija iz pozadine i češe bradu kome li će… Predlažem da tarifu za glas na predsedničkom listiću podignemo na 50 evra. Kriza je, poskupljenja, a i nema se, bre, brate. Batalite obojene medije. Neka zbog nas, nekolicine, Srbija opet pohita bar na 76. mesto, do kraja godine. Ako može…