Ljudska prava “za šaku dinara”

Višegodišnjim ignorisanjem socio-ekonomskih uslova u kojima žive stanovnici Srbije dobili smo armiju obespravljenih građana koji se, onda, lako odriču ne tako lako osvojenih građanskih i političkih prava i sloboda.
Četvrtina stanovništva u Srbiji je u riziku od siromaštva, a pola miliona građana, odnosno oko 7,2 odsto na raspolaganju ima manje od 12.045 dinara mesečno – što je granica apsolutnog siromaštva. U toku ove godine je više od 250.000 ljudi primalo socijalnu pomoć, a 35.000 građana se prehranjuje u narodnim kuhinjama. Nezaposlenost je i dalje, uprkos suprotnim tvrdnjama predstavnika vlasti, izuzetno visoka, a više od million stanovnika nema obezbeđen životni prostor.
*
Foto: Istinomer/ Zoran Drekalović

Možemo li sa ovakvom statistikom i još težom realnošću da govorimo o kakvom-takvom građanskom društvu. Imaju li građani u uslovima socijalne obespravljenosti, sa kojom se suočavaju, stvarni kapacitet da se bore za svoje politička i građanska prava i mogu li se, uopšte, nazvati punopravnim građanima, ako nemaju elementarne uslove za život?

Izveštaji o poštovanju ljudskih prava u Srbiji iz godine u godine beleže negativan trend. Sa jedne strane, imamo gušenje medijskih sloboda, izostanak javnog dijaloga, ignorisanje kritike, verbalne i fizičke napade na političke neistomišljenike, a sa druge elementarnu ekonomsku i nesigurnost velikog broja građana, pokazuju svi relavantni izveštaju o stanju ljudskih prava kako međunarodnih, tako i domaćih organizacija.
U kakvoj su relaciji politička i socio-ekonomska prava i da li uopšte možemo da ih razdvojimo u kontekstu Srbije.
Dr Vesna Petrović iz Beogradskog centra za ljudska prava kaže da je podela na ove dve grupe ljudskih prava, donekle, veštačka, ali prevaziđena.
“Naši izveštaji već godinama ukazuju na visok stepen ekonomske obespravljenosti građana i činjenicu da veliki broj stanovnika Srbije ima problem da ostvari osnovna socijalna prava zagarantavana domaćim i međunarodnim zakonodavstvom. Tu ubrajamo pravo na rad i osnivanje radnih odnosa, stanovanje, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu. Više nego logična posledica grubog zanemarivanja socijalnih prava je slabljenje građanskih sloboda“, objašnjava Petrović.
Socio-ekonomska prava se kolokvijalno nazivaju “skupim“ pravima, jer njihovo poštovanje država treba da omogući tako što će uložiti određena sredstva, odnosno ulagati u obrazovanje, zdravstvo, rad i radne odnose, stanovanje.
*
Foto: Istinomer/ Zoran Drekalović

Njihovo zanemarivanje, međutim, kaže naša sagovornica, za društvo je još skuplje.

Primer je Srbija. Višegodišnjim ignorisanjem socio-ekonomskih uslova u kojima žive stanovnici Srbije dobili smo, objašnjava Petrović, armiju obespravljenih građana koji se, onda, lako odriču ne tako lako osvojenih građanskih prava i sloboda.
Ovu tezu slikovito ilustruje to što su ljudi u Srbiji spremni da odustanu od jednog od osnovnih političkih prava – prava glasa na izborima, kako bi obezbedili egzistencijalnu sigurnost, a biračko pravo se “prodaje“ kao na pijaci – za paket namirnica, ili nekoliko hiljada dinara.
*
Foto: Istinomer/ Zoran Drekalović

Srbija je, tako, postala eklaktan dokaz da  ljudska prava gube vrednost ako se međusobno ne prožimaju i ne ’rade jedna za druge’. U suprotnom, socijalna nesigurnost sa sobom vuče i građane koji lako pristaju da svoje političke slobode poklone “za šaku dinara“.

Tekst je preuzet iz dnevnog lista lista Danas, Specijalni dodatak „Ljudska prava: Novi pristup“, koji je, povodom obeležavanja Dana ljudskih prava priredila organizacija A11 – Inicijativa za ekonomska i socijalna prava

Naslovna fotografija: Istinomer Zoran Drekalović