Javne nabavke u zdravstvu – uslovne donacije i nejasne nadležnosti

Manje očiglednih propusta, ali i dalje nedovoljna transparentost i poštovanje procedura neki su od tipičnih karakteristika javnih nabavki u zdravstvu, pokazalo je novo istraživanje organizacije Pravni skener “Otvorena vrata javnih nabavki u zdravstvu”.
Organizacija “Pravni skener” sprovela je istraživanje javnih nabavki u zdravstvu za koje su pozivi objavljeni u periodu od 1. novembra 2016. do 15. marta 2017. godine. 
Prilikom istraživanja posmatrano je sprovođenje javnih nabavki od raspisivanja poziva, toka javne nabavke, ali i procesa koji su se nakon toga vodili pred nadležnim organima za žalbe, odnosno sudovima.
Javne nabavke u zdravstvu se najčešće sprovode kroz otvoreni postupak što znači da svi zainteresovani ponuđači mogu da pošalju svoje ponude. Od ukupno 3114 javnih nabavki koliko ih bilo u posmatranom periodu, 1385 je sprovedeno kroz otvoreni postupak, a 173 kroz pregovarački postupak bez objavljivanja poziva koji je najnetransparentniji postupak sprovođenja javnih nabavki. Ostale javne nabavke sprovedene su kroz kvalifikacioni postupak, pregovarački postupak sa objavom poziva ili su bile u pitanju javne nabavke male vrednosti. 
*
Pravni skener, foto: Medija centar Beograd
Naručioci mogu zatražiti mišljenje Uprave za javne nabavke da li je sprovođenje pregovaračkog postupka opravdano u konkretnom slučaju. Negativna mišljenja koja je Uprava za javne nabavke dala za sprovođenje pregovaračkog postupka bez objavljivanja poziva su se značajno smanjila od 2014. godine kada ih je bilo čak 186, dok ih je u 2016. godini bilo tek 22. 
Pregovarački postupak podrazumeva pregovaranje o nabavci sa već unapred određenim kupcem koga bira naručilac. Takav princip može da bude problem u slučaju kada je neka firma već donirala aparate i sličnu robu, a pojavi se potreba za popravkom, dodatnim radovima ili potrošnim materijalom. Tada naručilac često poziva upravo donatora, a to budi sumnju da je u pitanju “uslovna donacija”, kaže Jelena Golubović iz Pravnog skenera.

“Određena privredna društva doniraju nešto, na primer neki aparat društvenoj ustanovi, ali onda postoji prećutna obaveznost zdravstvene ustanove da putem pregovaračkog postupka bez objavjlivanja poziva za podnošenje ponuda od tog privrednog društva koji je donirao aparat ili sistem nabavlja ili reagense ili popravke aparata“, objašnjava Jelena Golubović iz Pravnog skenera.

Na primer, kada je Klinički centar želeo da izvrši reviziju “Observera”, predložio je da se javna nabavak sprovede kroz pregovarački postupak bez objavljivanja poziva. U tom slučaju dato je negativno mišljenje Uprave jer je potencijalni ponuđač bio MTS Užice koji je upravo i bio donator servera, a sama revizija bila je višestruko vrednija od donacije.

Zbog ovakvih slučajeva Pravni skener poslao je zahtev zdravstenim ustanovama da im dostave podatke o svim donacijama od početka 2013. do 15. marta 2017. godine. Baza sa ovim podacima biće objavljena kada pristignu odgovori ustanova.
Predmet istraživanja bili su i postupci koji se vode pred Republičkom komisijom za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, baš kao i oni koji se vode pred krivičnim, privrednim kao i pred Ustavnim sudom.
*
Marina Mijatović, foto: Medija centar Beograd
Marina Mijatović, advokatkinja Pravnog skenera ističe da se veoma retko pokreće postupak za krivično delo zlouptrebe u vezi sa javnom nabavkom, te je u poslednje četiri godine bilo tek tri krivične presude, od čega samo jedna u oblasti zdravstva. Ona dodaje da se ni prekršajni postupak ne koristi dovoljno, a da je glavni problem za to činjenica da je nadležnost vođenja ovog postupka sa prekršajnih sudova preneta na Republičku komisiju za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.

“Republička komisija nema dovoljno kapaciteta da sprovede prekršajni postupak a ni zaposleni u Republičkoj komisiji nisu dovoljno obučeni da spovode prekršajni postupak”, objašnjava Mijatović.

Iako je broj presuda uglavnom iz godine u godinu sve manji (za šta su najbolji primer Upravni sud i parnični postupci) to ipak ne znači da se javne nabavke sada sprovode po pravilima. Razlog za sve manji broj presuda može biti i malopre opisana situacija u kojoj se nadležnost za vođenja prekršajnih postupaka prebacuje na Republičku komisiju koja nema dovoljno kapaciteta pa se u velikom broju slučajeva proglašava nenadležnom. Takođe, za razliku od početka primene Zakona o javnim nabavkama 2002. godine kada su greške koje su naručioci pravili bile očigledne, danas je postalo teže dokazati kršenje zakona, kaže Marina Mijatović.

“Vremenom ponuđačima je teže da dokažu da je naručilac povredio načelo konkurencije i to kroz navođenje tehničkih specifikacija i dodatnih uslova. Da bi se dokazalo da su tehnička specifikacija i dodatni uslovi definisani tako da samo jedan ponuđač ispunjava sve, zainteresovani ponuđač mora dobro da istraži tržište i dostavi brojne dokaze,” kaže Mijatović.

Nakon sprovedenog istraživanja i posmatranja nekih od otvaranja ponuda javnih nabavki, Pravni skener skrenuo je pažnju na neophodnost objavljivanja zaključenih ugovora, dobijenih donacija i postojanja univerzalnih obrazaca za odluke i obaveštenja o zaključenim ugovorima.