Izudarana čežnja #Retrovizor

“Vila u ulici toj i toj, broj taj, od dana objavljivanja ove Uredbe u Sl. glasniku jeste rezidencija predsednice Visokog Odbora za saradnju sa državama koje na nezavisnost Kosova ne daju ni pet para”.

Ništa ne zastareva tako brzo i tako nepovratno kao žargon, ako kažem da nam je predsednik bezmalo pola godine udarao čežnju, zvučaću kao relikt dvadesetog veka, što i jesam, naš predsednik razvio je i usavršio Hičkokovu tehniku povećavanja napetosti, opet primer iz istorije filma, i držao nas je u neizvesnosti kome će poveriti kasting za Vladu; kad su novinari, dosadni kako već jesu, učestali sa pitanjem kad će, pa kad će, predsednik se izgovarao da nema vremena za ono što se poslenicima medija čini važnim, u dubini svoje neizmerne duše znao je da to što će jednog lepog dana obelodaniti neće imati nikakvog značaja, za nas, ali ni za samog predsednika, tremu su mogli imati samo takozvana Ana i takozvani Miloš, Ana se pitala hoće li morati da se iseli iz premijerske vile, poznate i dalje kao Jovankina vila, dok se tzv. Miloš mora biti već počeo pitati kad će njegova ekstremna predusretljivost naspram rodonačelnika kulta biti nagrađena nečim krupnijim od gradonačelnikovanja u gradu koji je svojom pravničkom i ljudskom veličinom odavno nadrastao.

Poslednji put se mer srpske Atine istakao kad je osuo drvlje i kamenje na one koji letuju na neprijateljskoj teritoriji i akvatoriji, mislim da je Đuka bio brži u anatemisanju izdajnika, ali ova potonja svestrana ličnost, koja uspešno igra nekoliko uloga u državnom kolopletu, nije bila konkurenca ni Anuški ni Mišenjki, uglavnom je stanovništvo razabralo da ga očekuje još mnogo istog, što će reći dobrog i preodličnog, jer smo baš pod upravleniem Brnabić Ane i njenih ministarki i ministara postali najrazvijenija i najnaoružanija zemlja u kak se veli regionu, tim koji pobeđuje ne treba menjati, e, sad, ko će biti premijerkin Teodosić, koga će uz odgovarajuće počasti ispratiti iz državnog tima, bumo videli.

Povezan sadržaj
Ljubomir Živkov 10. 8. 2022.

Ali čak i da nije produžena veličanstvena misija Ane Brnabić, koja se od osobne nevične i najjednostavnijem prepričavanju samorazvila u govorništvu toliko da sam pomislio kako je mora biti išla u Visoku školu partijskog besedništva, ustanovljenu doduše za stranački podmladak, ali zar se nije mnogi prvoborac, odlikovan možda i za hrabrost, posle Oslobođenja dobrovoljno opismenio, na večernjem kursu, na nekom radničkom univerzitetu, ili prosto u svojoj mesnoj zajednici? Bilo kako bilo, imali smo samo fanatičnu i frenetičnu privrženicu vođi, sada će Vladom blagorukovoditi osoba kadra da izrekne ne samo sve što predsednik Republike misli, nego i ono što će sama smisliti pošto je razumela obrazac i mapu kojom vrluda predsednikova volja.

NAJNOVIJI RETROVIZOR LJUBOMIRA ŽIVKOVA SLUŠAJTE I NA ISTINOMER PODCASTU
 
 

Zaista se razvila premijerka u polemičarku koja bi da se kojim slučajem bavi književnošću ušla u istoriju književnosti, poslednje čega se sećam iz premijerkinog žitija jeste dojava o mislim Jeremiću, koji jeste srbovao u Svetskoj organizaciji i nagario tamo “Marš na Drinu”, njegovu izjavu ne znam tačno koju premijerka je nazvala “novim dnom”, što je veliki retorički napredak, ali šta je bilo? Raskrinkani je, zovimo ga tako, silno želeo da postane šef države, ili je hteo najpre da postane predsednik Srpske napredne stranke, nisam siguran u redosled poteza, Isuse blagi, zar to nije jezivo, u tabloidima je moralo ići uz njihov template “naježićete se”, ili “povraćaće te”, uglavnom, Ana, pred kojom se drznik izlanuo ili kojoj se ispovedio, od koje je može biti očekivao čak i podršku, svetu tajnu čuvala je sve do ovih dana, kad joj je zbog nečega prekipelo, i kad nas je sve prosvetlila ovom sablažnjujućom istinom: presekao sam se prisetivši da sam zamalo glasao za Raskrinkanog, a on pre nekoliko godina smislio hibris nezapamćen na našim prostorima, uvek kažite prostori, singularia tantum neka ostane starovremeskim spahijama, a kad čak i vama dodija da govorite “prostori” kažite “region” i Bog da vas vidi!

Da. Da je premijerka kojim slučajem bila ispraćena iz vlade, sa počastima, naravno, i dalje bi mogla da ostane tamo gde se skućila, za one bez kojih Gospodar može lako je smisliti Odbor za saradnju sa državama koje nisu priznale lažnu državu Kosovu, a o vili se donese naprosto uredba, to bi sročila ustanova u kojoj je Ana bila zaposlena: “Vila u ulici toj i toj, broj taj i taj, od dana objavljivanja ove Uredbe u Sl. glasniku jeste rezidencija predsednice Visokog Odbora za saradnju sa državama koje na nezavisnost Kosova ne daju ni pet para”.

Na redu je rubrika “Gde je, šta radi?”, misli se naravno na našeg veleudarnika, koji tu titulu osvaja iz godine u godinu, kao nekoć onaj Bupka, ali koji izgleda da je bio Ukrajinac, dosta o njemu, predsednik je kratko i precizno rečeno svuda, i radi naravno sve, ne prelazi sa reči na dela kao titovci što su radili, ili su se barem gradili da tako postupaju, predsednikove reči i dela, istovremena su, ili prestižu jedna druga i sama sebe, natkriljuju stvarnost, budućnost i prošlost, pregovara sa dušmanima i njihovim zaštitnicima o tablicama, brine da ne zaostanemo kad je naoružavanje u pitanju, pazi da večitim rivalima ne banu izvršitelji samo poradi toga što klubovi duguju silan porez, Gospodar je veliki poklonik pa umnogome i kreator statistike, ako sam dobro upamtio, u celokupnom navijačkom telu, koje naravno da je višemilionsko, 96,3% su navijači “Zvezde” ili “Partizana”, i naravno da su to udruge od nacionalnog značaja, te se na njih ne može gledati kao na druge dužnike ili neplatiše, Gospodar se zapanjujuće tankoćutno i nadasve stručno udubio u psihologiju ne toliko pedera, koliko onih koji ne trpe pedere, mislim da sam upamtio reč kojoj je Gospodar planski i promišljeno pribegao govoreći o braći u Hristu i u seksu, ali zar Vulin ne govori uvek Šiptari i niko ne sme da ga podseti na političku korektnost, kojoj bi kak osoba priblizhennaia k imperatoru morao da se prikloni, da, zadnjepomenuti je primljen na velika vrata i na velika zvona u Rusiji, što je znak da nipošto ne bi smeo biti poslat u ropotarnicu istorije, bumo videli šta se iza brda zvanog predsednik Republike valja, naše je da čekamo: ima ko misli.

 

Naslovna fotografija: Printskrin/SNS YT, RTS