Hoćemo li saznati koliko nas koštaju ekonomske diplomate?

Posle godinu dana rada i dva i po miliona evra uloženih u ekonomske diplomate, nadležni su spremni da se pohvale njihovim učinkom, ali u isto vreme ne mogu da navedu nijedan konkretni rezultat njihovog rada, pravdajući se prirodom posla ekonomskih ambasadora.

Ideja o formiranju odreda diplomata koji će po svetu loviti potencijalne investitore nastala je u još 2007. godine „u kuhinji“ tadašnjeg ministra ekonomije Mlađana Dinkića, ali je čitava stvar već u startu prolongirana.

„Dinkić je negirao i da se kasni godinu i po dana s postavljanjem ekonomskih diplomata, iako je po zakonu iz maja 2007. to u njegovoj nadležnosti.

– Ne kasni se jer nije bio promenjen Zakon o ministarstvima. Iako je još 2007. dogovoreno da ove diplomate delegira Ministarstvo ekonomije, to je ostalo mrtvo slovo na papiru. Konkurs za izbor atašea objavićemo do kraja januara.“ Dinkić.“

Press, 20. 1. 2009. godine

Raspisivanje konkursa odmah su počele da prate komentari kako je osnivanje institucije ekonomskih diplomata suvišan trošak jer ambasade već imaju kadar zadužen za ekonomsku saradnju, Privredna komora Srbije u ključnim ekonomskim partnerima ima svoja predstavništva, a sa istim zadatkom deluje i Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza. Sve je počelo da liči na još jedan način da se zbrinu stranački kadrovi.

„Današnja diplomatija u najvećem delu bazira se na ekonomskim poslovima. Pošto mi imamo nesposobnu diplomatiju, po svemu sudeći neko misli da napravi paralelnu diplomatiju, i to tako što će naći uhlebljenje za partijske aparatčike. Pitanje je koliko će to da košta poreske obveznike, ali će sigurno da ih košta.“(profesor ekonomije dr Danijel Cvjetićanin, Kurir, 17. 1. 2009. godine)

Važno je podsetiti da je u tom trenutku svet ozbiljno drmala globalna kriza i da je zbog toga većina država sprovodila mere štednje. Ali, ne i Srbija. Već tada mediji su izračunali kako će jedan ekonomski diplomata mesečno koštati građane oko 6.000 evra. Kao da je Srbiji baš to nedostajalo pa da je preplave ulagači. Stručnjaci nisu štedeli reči kritike na račun čitave zamisli.

„Stranci ne ulažu u Srbiju ne zato što ne znaju kako je u njoj, već upravo zato što to znaju. I niko se ne usuđuje da investira dok prethodno ne napravi neki dil sa vladom. Tako će biti dok ne izmenimo poslovni ambijent. Zato je bolje da izvršimo reforme i onda bismo imali šta da promovišemo. Ovako nam ni ekonomske diplomate neće pomoći. Ako hoćete diplomate, onda morate da imate nešto što ćete promovisati.“ ekonomski analitičar Centra za slobodno tržište Aleksandar Stevanović, Standard, 29. 5. 2009. godine

„Svaki investitor će prvo da vidi kakvi su tamo zakoni, kakvi su porezi, ima li korupcije, da li je siguran kapital koji se tamo ulaže, da li je predvidiva situacija, u smislu da li se zakoni često menjaju, danas donesete jedan- sutra drugi, kako su jake institucije, kako deluje pravosuđe. Radi se o tome da vi možete da pošaljete vanzemaljce tamo, sve je to džabe ako onaj investitor proceni da su ovde visoki porezi. On se odmah preračuna i neće da ulaže.“ (direktor Centra za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka Danilo Šuković, Dojče vele, 10. 2. 2010. godine)

Koliko troše, a koliko donose?

Sam ministar Dinkić nije se mnogo osvrtao na osporavanja, već je pripremao nove državne službenike za posao. Iako je njihov odlazak najavljivan za februar 2010. godine, u 27 zemalja otputovali su u junu 2010. godine (mada su platu primali od maja meseca), sa zadatakom da promovišu privredni potencijal zemlje i privuku strane investitore da ulažu u Srbiju.

Opoziciona štampa je već posle tri meseca rada počela da ukazuje na učinak novouspostavljene diplomatije, dok su iz ministarstva ekonomije tvrdili da je prerano da se bilo šta zaključuje.

„Ekonomske diplomate Mlađana Dinkića, prema zvaničnim podacima, za tri meseca svog mandata potrošile su već 350.000 evra, a u Srbiju nisu doneli još ni jedan dinar stranih investicija.“ (Pravda, 18. 8. 2010. godine)

„Po njima (ministarstvu) konkretni primeri njihovog rada, koji se mogu ubrojiti u već realizovane poslove, jesu dolazak kompanije ‘Jure’ u Raču i Niš, jer je taj dolazak pomogao ekonomski savetnik u Slovačkoj gde Korejci imaju glavno sedište za Evropu. Rezultat rada ekonomskih predstavnika je i dolazak kompanija ‘Automotiv’ iz Slovenije, ‘Leoni’ iz Nemačke, ‘Dreksler Majer’, takođe iz Nemačke.“ (Politika, 12. 11. 2010. godine)

Lepo plaćeni, dobro smešteni

Ekonomske diplomate imaju iste zarade kao i svi predstavnici Ministarstva spoljnih poslova. Njihova plata kreće se od dve do tri hiljade evra, kao i plaćen smeštaj, u proseku, 1.100 evra. Za svoj rad su odgovorni i ministarstvu ekonomije i Ministarstvu spoljnih poslova.

Ministarstvo ekonomije poslalo je diplomate u Minhen, Rim, Moskvu, Kijev, Štutgart, Peking, Ljubljanu, Bukurešt, Berlin, Zagreb, Beč, Podgoricu, Tokio, Prag, Sofiju, Skoplje, Bratislavu, Stokholm, Čikago, Sarajevo, Budimpeštu, Pariz, Milano, Atinu, London, Brisel, Toronto i Istanbul.

Konkretnih suma, koliko miliona evra, dolara ili neke treće valute se u Srbiju slilo zahvaljujući tim diplomatama, međutim, nije bilo. Ni tada, ni do danas. U ministarstvu ekonomije ističu da je u toku izrada izveštaja o radu diplomata i kažu da je njihov učinak za sada na novou „pomoći“, a da pitanje o konkretnom broju investicija znači „suštinsko nerazumevanje“ njihovog posla. Na permanentne primedbe da su državi oni nepotrebni i da javnosti nije jasno čime se oni zapravo bave, nadležni iz ministarstva kažu da oni imaju konkretne zadatke, i daju opširan, ali, opet, ne baš konkretan opis njihovog posla.

„Doprinose kvalitetnim informacijama i realnim ocenama koje omogućavaju kreiranje strategije Srbije prema konkretnom tržištu i usmeravanje aktivnosti na moguće tačke ukrštanja stranih partnera i konkurentnih prednosti Srbije. Tako su se u državama zapadne Evrope uglavnom bavili prezentacijama usmerenim na potencijalne investitore, učešćem na značajnim sajmovima, ostvarivanjem značajnih novih kontakata. Na daljim tržištima uloženo je dosta napora na samo stavljanje Srbije na mapu interesovanja i menjanja generalno negativne slike o Srbiji.“ (Blic, 2. 6. 2011. godine)

Ah, da. U ministarstvu i dalje napominju da je još uvek rano da se podvuče crta i analiziraju efekti rada ekonomskih diplomata. Na dužnosti su, je l’ da, tek godinu dana, a ozbiljni investitori ulaganja planiraju na nivou od nekoliko godina.