Glasajte za nas i pravac EU!

Da su ostvarena predizborna, ali i sva kasnija brojna obećanja aktuelne Vlade, Srbija bi danas već odškrinula EU vrata. Međutim, stigli smo tek do kapije evropskog dvorišta. Toliko nerealnih prognoza i neispunjenih obećanja može se uporediti samo sa onima o hapšenju haških optuženika Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Na poslednjim parlamentarnim izborima 2008. godine trebalo je samo da izaberemo aktuelnu vlast i do kraja njihove vladavine stižemo do punopravnog članstva u EU.

„Srbija će, ukoliko na izborima pobedi lista ‘Za evropsku Srbiju – Boris Tadić’, postati članica EU do kraja mandata sledeće vlade.“ (lider G17 plus Mlađan Dinkić, Beta, 19. 3. 2008. godine)

„Uveren sam da će, nakon formiranja demokratske i proevropske vlade, Srbija do kraja 2008. dobiti status kandidata za članstvo u EU.“ (potpredsednik Vlade Srbije Božidar Đelić, Blic, 23. 3. 2008. godine)

Nakon toga, neodgovorne izjave vladajućih političara samo su se gomilale, da bi se, kad je već postalo jasno da neutemeljeni rokovi ne mogu biti ostvareni, obećanja samo pomerala ka sve daljim datumima. Podrazumevalo se, naravno, da će integracije ići sigurnim i brzim koracima. Opet, naravno ako izaberemo pravu opciju.

„Ministar finansija Mirko Cvetković rekao je da će građani 11. maja birati između brze integracije Srbije u EU i integracije koja može trajati decenijama.“ (Beta, 22. 4. 2008. godine)

Logičan sled optimističnih najava bio je dobijanje statusa kandidata za članstvo do kraja 2008. godine. Potpredsednik Vlade zadužen za evropske integracije Božidar Đelić prednjačio je u takvim izjavama.

„Naš plan je da do kraja godine postanemo kandidati za članstvo u EU, a za četiri godine i njen član. U taj plan uračunata je i saradnja sa sudom u Hagu.“ (Danas, 10. 6. 2008. godine)

I drugi članovi Vlade utrkivali su se u ohrabrujućim prognozama za građane Srbije.

„Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić izrazio je uverenje da će odmah nakon formiranja nove vlade u Srbiji proces pridruženja Srbije EU biti znatno ubrzan, da će tokom prve godine mandata nove vlade Srbija postati kandidat za članstvo u EU i da će biti ukinute vize za građane Srbije.“(Danas, 20. 6. 2008. godine)

„Očekujem da će Srbija u martu ili aprilu iduće godine dobiti status kandidata za članstvo u EU.“ (predsednik Vlade Mirko Cvetković, Glas javnosti, 18. 7. 2008. godine)

„On (Vuk Jeremić) smatra da nije nemoguće da Srbija naredne godine i zvanično postane kandidat za članstvo u EU…Jeremić se nada da će u 2009. godini doći, kako do okončanja saradnje Srbije sa Haškim tribunalom, tako i do značajnih institucionalnih koraka na putu ka ostvarivanju punopravnog članstva u EU za našu zemlju.“ (FoNet, 29. 12. 2008. godine)

Čak i partneri u vladajućoj koaliciji koji nemaju ministre u Vladi priključili su se takvim obećanjima.

„Srbija će do kraja ove ili početkom naredne godine dobiti status kandidata za ulazak u EU.“ (predsednik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma, Press, 13. 7. 2008. godine)

Kad nismo 2008, onda…jedne godine

Kako status kandidata Srbija nije dobila ni u 2008, niti u 2009. godini, obećanja su samo produžavana, kao i rokovi kad ćemo zaista biti spremni za članstvo.

„Šef srpske diplomatije je na konferenciji za novinare, na kojoj je rezimirao spoljnu politiku Srbije u ovoj godini, kazao da je ovo bila izuzetno uspešna godina, i naglasio da je cilj da Srbija tokom 2010. godine dobije status kandidata za punopravno članstvo u EU.“ (Dnevnik, 30. 12. 2009. godine)

Nisu se članovi Vlade zadržali samo na nagađanjima o dobijanju statusa kandidata, nego nam je već prognozirana i sledeća faza, početak pregovora o ulasku u EU.

„Đelić je istakao i da je cilj Srbije da postane kandidat za članstvo u EU sredinom 2011. godine, a da sredinom 2012. počne pregovore o ulasku u EU.“ (Blic, 25. 5. 2010. godine)

U poslednjoj godini mandata Vlade, status kandidata se predviđa za kraj 2011. godine. I članovi Vlade mnogo se više uzdržavaju od predviđanja i obećanja koja su potpuno neostvariva. Ili ih čuvaju za zahuktavanje kampanje za naredne izbore.

„Šef delegacije Evropske unije u Srbiji Vensan Dežer izjavio je juče da nema garancija da će Srbija u oktobru dobiti status kandidata za EU, ali je izrazio optimizam u tom pogledu…

-Ništa se ne dobija tek tako, moraju se sprovesti brojne reforme i usvojiti brojni zakoni, reforma pravosuđa, borba protiv korupcije, izborni zakon, pre nego što ubedimo 27 država članica da je Srbija spremna da pređe naredni korak, rekao je Dežer.“ (Tanjug, 21. 4. 2011. godine)

Bliži se trogodišnjica Vlade, a Srbija još čeka na status kandidata. O punopravnom članstvu u EU, kako je to kroz predizborni marketing prognozirano, možemo samo da sanjarimo.

Dokle smo zaista stigli i šta nas dalje čeka?

Kandidovanje za članstvo u EU ima određenu proceduru i sve zainteresovane države prilaze kroz sledeći niz koraka: 

1. Podnošenje zahteva za članstvo

2. Odluka Saveta EU o početku postupka za dobijanje mišljenja – „Avis“

3. Evropska komisija priprema i šalje upitnik Republici Srbiji

4. Odgovori na pitanja u upitniku pripremljeni i dostavljeni Evropskoj komisiji

5. Evropska komisija dostavlja dodatna pitanja i zahteve za pojašnjenja

6. Dodatni odgovori i pojašnjenja pripremljeni i dostavljeni Evropskoj komisiji

7. Evropska komisija priprema i dostavlja Savetu ministara pozitivno mišljenje na osnovu koga Savet usvaja pozitivni „Avis“

8. Evropski savet odobrava status kandidata Republici Srbiji (Izvor: Kancelarija za evropske integracije Vlade Srbije)

Poslednje što je zaista urađeno u domenu evropskih integracija Srbije je dostavljanje odgovora na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije.