Donošenje medijskih zakona

U Srbiji je "uređivanje" medijske scene počelo 2009. godine, pod vlašću Borisa Tadića, donošenjem Zakona o javnom informisanju koji je možda i na najbolji način opisao demokratske domete vlastodržja Borisa Tadića, Demokratske stranke i njenih tadašnjih satelita.
Izmene ovog zakona usvojene su bez javne rasprave, što je naišlo na ozbiljne kritike udruženja novinara i medijskih stručnjaka. Koliko je ta rasprava bila neophodna i koliko su rešenja iz zakona bila sporna najbolje pokazuje činjenica da je Ustavni sud oko godinu dana kasnije poništio brojne odredbe ovog zakona. 

Posle toga počinje epopeja donošenja medijske strategije i novog seta medijskih zakona. Strategija je usvojena 2011, a medijski zakoni su, nakon godina čekanja na njihovo usvajanje, izglasani po hitnoj proceduri 2014. godine. 

Kako je tekao proces donošenja strategije, kao i izrada nacrta medijskih zakona zgodan je vodič ne samo kroz priču o smanjenju medijskih sloboda, već i kroz planove vlasti DS i SNS da medije ostave pod političkom kontrolom. Ujedno, to je i priča o ideološkom kontinuitetu vlasti DS i SNS u ovoj važnoj oblasti. 

Na koji način su gotovo istrebljeni lokalni mediji u Srbiji, kako su i šta obećavali ministri i premijeri i kako su stvoreni sistemski preduslovi za politički uticaj na medije samo su neke od tema kojima se bavimo ove nedelje, dok čekamo novu medijsku strategiju. 

Više o projektu Istinomer Amnezije pogledajte ovde.