Patrijarh Irinej

Datum rodjenja: 28. 8. 1930.
Datum rodjenja: 28. 8. 1930.

Rođen je u selu Vidova, kod Čačka, 1930. godine. Svetovno ime mu je Miroslav Gavrilović.

Kako se navodi u zvaničnoj biografiji, u rodnom selu završio je osnovnu školu, a potom gimnaziju u Čačku. Po završetku gimnazije upisao se i završio Bogosloviju u Prizrenu, a zatim i Bogoslovski fakultet u Beogradu. 

„Po završenom fakultetu odlazi u vojsku. Po povratku iz vojske ubrzo biva postavljen za suplenta (profesora) Prizrenske bogoslovije. Pre stupanja na dužnost profesora oktobra meseca 1959. godine u manastiru Rakovica, od strane Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Germana, prima monaški čin, dobivši monaško ime Irinej. Istoga meseca na dan svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, u crkvi Ružici na Kalemegdanu biva rukopoložen u čin jeromonaha. Dok je kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji službovao biva upućen na postdiplomske studije u Atinu“, ističe se u biografiji. 

Za upravnika Monaške škole u manastiru Ostrog postavljen je 1969. godine, odakle se vraća u Prizren i biva postavljen za rektora Prizrenske bogoslovije. Kako se dodaje, sa te dužnosti 1974. izabran je za vikarnog episkopa Njegove Svetosti Patrijarha srpskog sa titulom Episkopa moravičkog. Za episkopa niškog izabran je godinu dana kasnije, 1975. godine.

Na Svetom arhijerejskom saboru SPC, 22. januara 2010. godine, izabran je za arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog.

Kada je na njegov predlog Sveti arhijerski sinod, u oktobru 2019, dodelio najviše crkveno priznanje – Orden Svetog Save Prvog reda predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, taj potez izazvao je negodovanje u jednom delu javnosti, ali i samoj SPC. 

„Vučića je, na patrijahov predlog, odlkovao Sveti Arhijerski Sinod za ‘detalnu ljubav prema Crkvi, angažovanje na očuvanju jedinstva srpskog naroda i neumornu borbu za celovitost Srbije i očuvanje KiM u njenim granicama’. U znak protesta zbog ove sinodske odluke svečanoj akademiji nije prisustvovala većina spskih arhijereja okupljenih na centralnoj proslavi jubileja. Na skupu u Centru Sava bilo je 15-tak vladika sa sve petočlanim Sinodom, što je skoro trećina aktivnog saborskog tela, ne računajući penzionisane episkope. Istovremeno iz vrha SPC stižu signali da se povećava broj potpisnika zahteva za održavanje vanrednog Sabora zbog pogoršanja situacije u SPC poslednjih meseci, koja je prošle nedelje kulminirala sinodskom odlukom o Vučićevom odlikovanju.“ (Danas, 8. 10. 2019. godine)

Prethodno, na slične zamerke naišla je i njegova izjava da se „Vučić kao lav bori za Kosovo“. 

„I sada mislim da se predsednik Vučić lavovski bori za KiM, i to pod neviđeno neravnopravnim uslovima, ali i da vekovni nepromenjivi stav Crkve svoga naroda i ujedno svoje vlastite Crkve doživljava kao pomoć, a ne kao odmaganje i otežavanje ionako preteške situacije. Nadu i utehu uliva to što on višekratno izjavljuje da neće nametati svoju volju i svoja eventualna rešenja već da će poštovati slobodno izraženu narodnu volju, pa makar se s njom intimno i ne slagao. Crkva, po svojoj prirodi, ne donosi državne i političke odluke, ali ima pravo, a još više dužnost, da ukaže na večna merila i večne vrednosti, pre svega na služenje pravdi, slobodi, miru i životu za sve i svakog, pa, ne na poslednjem mestu, i za svoj narod, svoje vernike.“ (Večernje novosti, 16. 10. 2018. godine) 

Zvanična Crna Gora oštro je reagovala na njegovu ocenu da je „položaj crkve u Crnoj Gori danas gori nego u vreme okupacije Osmanlija, dok je položaj Srba kao u vreme ozloglašene fašističke Nezavisne države Hrvatske (NDH)“.

„Na pitanje sa kojom istorijskom epohom bi uporedio položaj Srba danas u Crnoj Gori, patrijarh Irinej je kazao da ga podsjeća na stanje u Hrvatskoj u oba fašizma.
‘Uporedio bih ga sa položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH). Nažalost u Hrvatskoj ni danas nije bolji položaj Srbima. Možda to neprijateljstvo u Crnoj Gori nije kao ono koje je bilo kod ustaša, ali mržnja u narodu nažalost postoji. Sigurno da to čine oni koji ne žele dobro ni Srbiji ni Crnoj Gori. Stara je istina – Podijeli pa vladaj – pa se vjerovatno drže tog principa. Nadam se da će narod biti svjesniji od onih koji ga vode i da će naći način da postoji i zajedno živi – poručio je patrijarh.“ (Dan, 23. 7. 2018. godine) 

Početkom 2019, dok su u Beogradu i širom Srbije trajali građanski protesti, kazao je da „ne vidi da će biti koristi za narod od podsticanja na proteste“.  

„Socijalni problemi i nezadovoljstvo, koje postoje kod nekih slojeva društva, ne treba da cepaju narodno biće, posebno imajući u vidu istovremeno osnivanje još jedne albanske vojske, sprečavanje snabdevanja srpskih ustanova, bolnica, škola i drugog na Kosovu i Metohiji. Sa velikom brigom sam pratio nedavne demonstracije na ulicama Banjaluke. Oni koji ne žele dobro Republici Srpskoj i srpskom narodu, tada su bili zadovoljni. Ne vidim da će biti koristi za narod ni od podsticanja na takve proteste u Beogradu i širom Srbije. Možda neko ne vidi ili ne želi da vidi, ali svi ti procesi jesu povezani. Država i državni organi imaju obavezu da se više angažuju na stvaranju demokratske atmosfere, mira i saradnje u društvu, na rešavanju problema svih slojeva, pogotovo onih koji svojim visokim obrazovanjem i znanjem treba da budu uzor svima.“ (Politika, 27. 1. 2019. godine) 

U avgustu 2020. apelovao je na hrvatsko državno i crkveno rukovodstvo, kao i političke i duhovne vođe srpskog naroda „da učine sve da između dva naroda zavlada mir“.

„Mogu li crkve, Srpska pravoslavna i Katolička u Hrvatskoj da pokažu put pomirenja kada i njihovi velikodostojnici tih dana s jedne strane služe opela, a s druge mise zahvalnice. Čini mi se da je pravi čas za ovakav razgovor, s obzirom na mnoštvo otvorenih pitanja, nerešenih problema i mnogih iskušenja. (…) Prošlo je više od dve decenije, a tamo oba naroda još uvek žive u posledicama rata: socijalnim, psihološkim, ekonomskim. Neka svako čini svoje, neka slave oni ako misle da imaju šta, ali molim i apelujem na hrvatsko državno i crkveno vođstvo, kao i političke i duhovne vođe našeg naroda, da čine sve što mogu da se iskoreni mržnja i zavlada mir između dva naroda.“ (Politika, 14. 8. 2020. godine)

Preminuo je 20. novembra 2020. godine.

Foto: FoNet/TV FoNet