O „medijskom linču“ ministra Obradovića

Ministar prosvete Žarko Obradović izjavio je ovih dana da će se obratiti sudu i tužilaštvu zbog, kako tvrdi, medijskog javnog poziva da bude linčovan. On je rekao i da očekuje da će reagovati i drugi nadležni organi, kao i novinarska udruženja, jer je “krajnje vreme da se stane na put takvom načinu pisanja”. 

 
Slobodni mediji?
Vukašin Obradović, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije.
“Nisam ubeđen da se vodi hajka – sem ako se hajkom ne naziva pozivanje na odgovornost zbog ozbiljnih problema vezanih za organizovanje male mature. Sa druge strane, licemerno je to što se političari obraćaju nezavisnim institucijama i medijskim udruženjima samo onda kad se oni lično osećaju ugroženo. Umesto toga, bilo bi bolje da političari doprinesu stvaranju drugačije društvene klime, u kome se neće nizati jedna za drugom medijska afera.

Podsetimo, nedavno su se medijskim i drugim organizacijama obraćali Dragan Đilas i Mlađan Dinkić, protestujući protiv načina na koji se njima bave tabloidi.

Kada je u pitanju ministar Obradović i jegova najava obraćanja sudskim organima i medijskim organizacijama, na destine građanki i građana na našoj Facebook stranici Istinomer izrazilo je stav da u pitanju nije hajka, već ukazivanje na odgovornost.

Beogradski nedeljnik NIN negirao je da tekst pod naslovom „Bubica“ – na koga je Obradović prvenstveno ukazivao kao na primer hajke protiv njega – predstavlja poziv na linč ministra prosvete Žarka Obradovića, pošto je ovaj tekst po svojoj formi satirična kolumna.

Etički kodeks novinara Srbije navodi, između ostalih, i ovu odredbu: 

„Novinar je, pre svega, odgovoran svojim čitaocima, slušaocima i gledaocima. Tu odgovornost ne sme da podredi interesima drugih, a posebno interesima izdavača, vlade i drugih državnih organa.“

Mediji u Srbiji svakako se suočavaju sa nizom problema, među kojima je i kašnjenje medijskih zakona koji bi uredili ovu oblast, što je bila i tema skupa održanog 4. jula, a na kome su učestovali medijski stručnjaci, predstavnici medijskih udruženja i Misije OEBS.

Svojim ličnim odnosom prema medijima i medijskim institucijama, političari ne doprinose poboljšanju tog stanja.