Ministrovanje Žarka Obradovića (1. deo)

Početak ministrovanja Žarka Obradovića obeležen je aferom „100.000 udžbenika“, u kojoj je bilo sukoba interesa zaposlenih u Ministarstvu prosvete, stresa za roditelje, troškova od 400.000 evra za privatne izdavače, dok su đaci bili bez udžbenika mesec dana. Ali, ministar nije osećao krivicu. Naime, u leto 2008. Ministarstvo prosvete proglasilo je nevažećim 16 osnovnoškolskih udžbenika, koji su odštampani u tiražu od 100.000 primeraka prodajne vrednosti od 400.000 evra.

  

Kec iz vladanja

Sve povučene knjige štampali su privatni izdavači, a namera Ministarstva bila je da ih poveri na štampanje Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, čime bi ova institucija rizikovala dolazak u monopolistički položaj. Takođe, činjenica je da su dve članice komisije (državna sekretarka u Ministarstvu prosvete Vesna Fila i pomoćnica ministra za osnovno obrazovanje Milka Andrić) koja je davala evaluaciju udžbenika ujedno i autorke knjiga Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva upućivalo je na sukob interesa. No, to nije kraj propustima, jer prema do tada važećoj proceduri naručivanje i plaćanje knjiga za školsku godinu vrši od januara do aprila, a do zabrane je došlo tri meseca kasnije. Posle tri nedelje spor je razrešen tako što su nove knjige ipak štampali privatni izdavači, roditelji su mogli besplatno da zamene knjige, dok su privatni izdavači morali iz svog džepa da nadoknade nastali minus. Ministar Žarko Obradović nije video razlog za odgovornost. Šta više, govorio je o „plemenitoj nameri“ Ministarstva.

„Ministarstvo je u ovom slučaju pogrešna adresa, jer oni koji su uradili nešto što nije u skladu sa propisima, treba da daju odgovor na ova pitanja. Puno sam razmišljao o ovome, razgovarao sam i sa direktorom Zavoda za udžbenike, ali sam shvatio da plemenita namera Ministarstva da izađe u susret roditeljima koji su prevareni i oštećeni, očigledno pokušava da se iskoristi na neki drugi način. Pojedini privatni izdavači su čak davali izjave da nisu u situaciji da vrate roditeljima pare. Kako su bili u situaciji da prodaju udžbenike za koje nisu dobili odobrenja, a nisu u situaciji da vrate novac – pita Obradović.“
Danas, 22. 9. 2008. godine

U aprilu 2009, na međunarodnim ispitivanjima nivoa i kvaliteta učeničkih postignuća (PISA testiranje) učenici su pokazali niske rezultate. Kada su stigli rezultati, zaključeno je da su učenici u Srbiji postigli bolje rezultate u odnosu na prethodno istraživanje iz 2006. godine, ali su njihova postignuća u oblasti čitalačke, matematičke i naučne pismenosti za oko 60 poena niža u odnosu na prosek zemalja OECD-a. Ministar je izjavio da je „zadovoljan postignutim, ali da se mora još mnogo raditi kako bi kvalitet obrazovnog sistema u Srbiji bio bolji“.

Žarko Obradović
Početkom 2010. u javnosti se postavljalo pitanje troškova i svrsishodnosti putovanja ministra prosvete. On je od 7. do 14. februara boravio na Kubi na Međunarodnoj konferenciji o visokom obrazovanju. Sa njim je otputovao i pomoćnik za visoko obrazovanje profesor Slobodan Jauković. O ovom, kako se tvrdilo, veoma važnom putovanju nije obajavljena ni reč na sajtu Ministarstva, a iako su poreski obevznici države Srbije platili karte (144.152 dinara) i dnevnice za sedam dana, ministar je na pitanja medija odgovarao prilično osorno:

„Mogu sve da vam kažem i obrazložim, ali neću. Šta vas briga šta sam radio na Kubi.“
Press, 16. 2. 2010. godine

Nekoliko dana ranije, ministar Obradović je bio u Parizu na prezentaciju projekta „Korišćenje ‘Fejsbuka’ u nastavi“?! Projekat su napravili srednjoškolici u njihovi učitelji kojih tada nije bilo u Parizu, a iako je ministar bio na promociji i hvalio se njim, taj projekat nije primenjen.

„Bio sam u Parizu na promociji „Fejsbuka“ u nastavi i ne bih potcenjivao efekte. Prvi smo se setili toga.“
Blic 20. 2. 2010. godine

Iste godine ministar je skrenuo pažnju na sebe kupovinom stana od 217 kvadrata u centru Beogradu, ali i tužbom protiv dnevnog lista „Press“, koji je pisao o ovoj temi. Ministar je u odštetnom zahtevu zatražio 15 miliona dinara.

 

Uspeh „Škole bez nasilja“?

Iako se te 2010. godine ministar Obradović hvalio projektom „Škola bez nasilja“, koji se sprovodi u 12,5 odsto osnovnih i srednjih škola u Srbiji, i tvrdio da „apsolutno daje rezultate“, s njegovim mišljenjem se nisu slagali stručnjaci iz ‘Stratedžik marketinga’. Tako je Snežana Savić rekla da je akcija bila bez efekta među učenicima sedmog i osmog razreda. Ona je navela da su roditelji i lokalne zajednice slabo uključeni u program, kao i da mali broj nastavnika smatra da je nasilje problem. Takođe, četvrtina učenika ističe da su doživeli nasilje od nastavnika, bilo da su ponižavani pred drugom decom ili udarani.

 

Nastavak…