Ko laže, a ko krade?

E, hajde više da isteramo stvari na čistac. Da li je bilo izborne krađe ili nije? Tri dana građani Srbije nemaju predstave šta se zaista desilo, ko govori istinu, a ko ih obmanjuje. Zašto? Zato što i jedni i drugi – optuženi i tužitelji u ovoj zavrzlami – deluju nemušto i neuverljivo.

S jedne strane, Srpska napredna stranka tvrdi da je na izborima bilo krađe i iznosi, kao dokaz, pun džak biračkih listića koji su, navodno, bačeni posle prebrojavanja i zamenjeni drugima na kojima su zaokruženi Boris Tadić i lista „DS-Izbor za bolji život“. Ozbiljna optužba. Posebno kada se uzme u obzir sveže istorijsko sećanje višestranačke Srbije i malverzacije koje su se događale na izborima 1996. i 2000. godine. Dvaput su građani predvođeni liderima opozicije izlazili na ulice boreći se za jedno od svojih osnovnih prava. Dvaput su se oni koji su pokušali da manipulišu narodnom voljom nisu dobro proveli. Sasvim dovoljno za nauk svima koji bi eventualno pokušali da urade isto. Zato bih očekivao da svaki novi pokušaj izborne krađe bude kažnjen na isti, drastičan način – ulični protesti do priznanja kriminalnih radnji i pravih rezultata izbora. SNS, međutim, deluje anemično. Umesto da preduzme konkretne korake, ako već raspolaže stvarnim dokazima, lider naprednjaka Tomislav Nikolić poziva nadležne organe da se pozabave tim slučajem. On nastavlja da vodi svoju bitku sa Tadićem u drugom krugu predsedničkih izbora i „razmišlja o tome da se okupimo u Beogradu jedan dan pred izbore“. Kakav, bre, drugi krug ako znaš da si pokraden?! Kakva nada da će „nezavisno“ tužilaštvo i sudstvo smesta preduzeti korake i otkriti šta se desilo?! Zar ste zaboravili da su u ranijim izbornim lopovlucima do guše bili uvučeni i RIK i sudije koje su radile kako im se nalagalo „odozgo“?! Nema mesta razumevanju i samarićanstvu ako se neko igrao biračkom voljom!

SNS, međutim, u trenutku kada predstavlja „dokaze“ nema precizne odgovore na mnoga pitanja – odakle im listići, kako su dospeli do njih, kako je moguće da se desi krađa pored njihovih posmatrača na biračkim mestima i predstavnika u RIK-u, kako su to najpre pravi odbačeni birački listići, a zatim Nikolić pred novinarima postavlja pitanja gde su im hologrami, serijski brojevi (onda, dakle, to nije originalni izborni materijal)…? Dobro, izneli su teoriju o dopisivanju mrtvih na izborne liste, da je višak listića štampan u Poljskoj i da su sve saznali „zahvaljujući jednom hrabrom čoveku“. I to je to. Reče „neće se obraćati policiji, neka policija dođe kod njega da ga pita odakle mu listići“. Da li si, Nikoliću, ozbiljan? Pa, kad bi te odžeparili na ulici, valjda bi išao u policiju i to prijavio, a kamoli kada si pokraden na izborima!? Ne samo zato što je zakonom zaprećena kazna od tri godine za one prepravljaju glasačke listiće i spiskove, već zato što se time urušavaju osnovni postulati demokratskog društva – da građani saopštavanjem svoje volje prenose vlast na one za koje misle da treba da ih predstavljaju. Ako si već lider partije sa najvećom podrškom u Srbiji i ako imaš dokaza da je neko pokušao da se igra narodnom voljom, šta čekaš? Od čekanja nije bilo vajde ni kada si štrajkovao glađu, pa neće ni sad. SNS je, potom, konačno učinila jedan korak – podnela je krivične prijave protiv NN lica zbog izborne krađe. Negde u isto vreme saznali smo od tužilaštva da policiji nije bilo omogućeno da izvrši provere navoda „u vezi porekla i autentičnosti listića koje je tužilaštvo danas tražilo“, kao i da „predstavnici SNS nisu hteli da dostave na uvid tražene listiće i materijal i da su namerno prolongirali njihovo pokazivanje“ (Tomo Zorić, B92, 11. 5. 2012. godine).

Na sve te prozivke DS odgovara u sličnom bledunjavom tonu. Kao, „u pitanju je podmetanje“, „policija bi trebalo da sve ispita, reaguje i kazni počinioce“. Optužuju vas za strašne stvari – da ste lopovi, manipulanti, da ste uradili ono protiv čega ste se borili devedesetih, da se služite metodama najgorih svetskih režima, a vi, mrtvi-hladni, velite da to „ne stoji“. Ne, ne, još gore, lider DS uzvraća nekakvom autističnom recitacijom „oni-bacaju-blato-na-moje-lice-a-blato-se-sliva-sa-njihovih-lica“ i poziva nas da izađemo u drugi krug. Ma, kakav drugi krug?! Ako si krao – nema drugog kruga za tebe. Ako tvoj protivkandidat obmanjuje javnost, onda je za njega završena predsednička trka. Ili ste vi demokrate toliki mazohisti, pa volite kada govore svakakve prljavštine na vaš račun? Ili verujete u kosmičku pravdu i da će, na kraju, sama od sebe istina izaći na videlo? Ili mislite da je Dulićevo „otkriće“ na Tviteru kako je „član SNS ukrao džak u Zaječaru“ sasvim dovoljno da nas uveri da je sada sve kristalno jasno? Ili ste, možda, ipak malo brljali po biračkom spisku i prepravljali „netačno zaokružene“ listiće? Nekako ova vaša uzdržanost i zataškavanje produbljuju sumnju kod građana. Naročito kada smo od vaših koalicionih partnera čuli od da su slučajevi krađe „mogući na nekom biračkom mestu, ali da su to pojedinačni slučajevi“ (Dušan Bajatović, B92, 10. 5. 2012. godine), pa se na to još nadoveže poništavanje izbora na 17 biračkih mesta u Nišu gde glasa preko 20.000 ljudi. A takvih je situacija bilo i na drugim mestima. I, tako, pojedinačan, po pojedinačan slučaj i, eto, dovoljne osnove za različite teorije zavere. Zato bi bilo lepo da dobijemo jasno objašnjenje šta se desilo na izborima, kao i da adekvatno reagujete na opozicione prozivke. Možete i zajedno da proverite sve zapisnike sa izbora, da ponovo brojite glasove, šta god, samo nećemo pristati na zataškavanje i prepuštanje zaboravu. Ili ste vi krali ili oni lažu. Pa, kad se utvrdi šta je po sredi, sleduje i kazna – trajno isključivanje iz političkog života.

Hoćemo istinu! Odmah!