Nema dokaza o tajnom programu sterilizacije vakcinacijom u Africi
Mrežama su se proširili obmanjujući navodi da su vakcine protiv tetanusa korišćene za “tajnu sterilizaciju žena u Africi”.

- Tvrdnja potiče iz pogrešnog povezivanja eksperimentalnog istraživanja kontraceptivne vakcine sa redovnim programima imunizacije protiv tetanusa. Glasinu je pokrenula organizacija koja se protivi kontracepciji, a kasnije se širila na osnovu neadekvatnih testiranja vakcina na prisustvo hormona hCG. SZO i više nezavisnih laboratorija su potvrdili da u vakcinama protiv tetanusa nema hormona hCG i da ne postoje dokazi da one izazivaju sterilitet.
- Netačni navodi da su vakcine protiv tetanusa korišćene za tajnu sterilizaciju žena u Africi deo su koordinisane kampanje dezinformisanja čiji je cilj podsticanje nepoverenja u bezbednost vakcina i javnozdravstvene institucije.
- Objave na mrežama su netačne.
U objavama na mrežama navodi se da su “UNICEF, Svetska zdravstvena organizacija i Fondacija Gejts optuženi da su tajno sterilisali milione žena u Africi nakon što su lekari u Keniji otkrili sredstva za izazivanje pobačaja u vakcinama protiv tetanusa”.
Tvrdnja da su vakcine protiv tetanusa korišćene za tajnu sterilizaciju žena potiče iz pogrešnog povezivanja eksperimentalnog istraživanja kontraceptivne vakcine iz Indije iz 1994. godine sa redovnim programima imunizacije protiv tetanusa. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) i više nezavisnih laboratorija potvrdili su da u vakcinama protiv tetanusa nema hormona hCG i da ne postoje dokazi da one izazivaju sterilitet.
Kako piše portal AfricaCheck, istraživači u Indiji su 1994. godine pokušali da razviju vakcinu protiv neželjene trudnoće. Aktivni sastojak vakcine bio je deo hormona poznatog kao hCG, koji mora biti prisutan u telu žene da bi došlo do trudnoće (povišen nivo ovog hormona ukazuje na trudnoću, zbog čega se koristi u testovima za trudnoću). Istraživači su povezali hCG sa proteinom sličnim toksinu tetanusa kako bi napravili vakcinu. Kada bi žena primila vakcinu, njen imuni sistem bio bi aktiviran da se bori i protiv tog proteina i protiv hormona hCG, čime bi praktično bila imunizovana protiv trudnoće. Takav imunitet mogao je da traje do dve godine.
Međutim, ova kontraceptivna vakcina nije imala nikakve veze sa vakcinom protiv tetanusa. “Ne postoji nikakva veza između programa imunizacije protiv tetanusa i ovog malog kliničkog ispitivanja sprovedenog u Indiji 1994. godine, koje Svetska zdravstvena organizacija nije sponzorisala, podržala niti sprovela. Kako bi se diskreditovao razvoj kontraceptivne vakcine, indijsko istraživanje je pogrešno povezano sa programima imunizacije protiv tetanusa u drugim delovima sveta i pogrešno predstavljeno kako bi zbunilo ljude”, navodi se u izveštaju objavljenom na zvaničnom sajtu SZO 1995. godine, koji se bavio ovim tvrdnjama.
Glasinu da su vakcine protiv tetanusa korišćene za tajnu sterilizaciju žena u Africi pokrenula je organizacija Human Life International koja se protivi kontracepciji, a kasnije se širila na osnovu neadekvatnih testiranja vakcina na prisustvo hormona hCG.
Organizacija Human Life International pozvala je 1994. godine Kongres SAD da istraži program vakcinacije koji se sprovodio u Meksiku, pozivajući se na pomenuto istraživanje iz Indije. Organizacija je tvrdila da “vakcina protiv tetanusa korišćena u Meksiku sadrži hormon hCG i da će izazvati neplodnost kod žena”. SZO je 1995. godine saopštila da ove tvrdnje nemaju naučno utemeljenje.
Glasina se, međutim, proširila kada su ljudi koji su u nju poverovali počeli da testiraju vakcine protiv tetanusa na prisustvo hormona hCG, piše AfricaCheck. U Keniji i drugim zemljama korišćeni su testovi za trudnoću kako bi se proverilo da li vakcina protiv tetanusa sadrži hormon hCG, a rezultat je bio pozitivan. Neki su vakcinu čak dostavljali laboratorijama kao da je reč o uzorku ljudskog tkiva. Pošto su i ti testovi pokazali pozitivan rezultat na hCG, glasina se dodatno proširila.
Ono što zagovornici ove tvrdnje nisu znali jeste da nijedna od ove dve metode nije naučno prikladna za testiranje vakcina. Kada su vakcine pravilno analizirane u šest laboratorija širom sveta, uključujući i laboratoriju koju je odabrao – Vatikan, hormon hCG nije pronađen. “Da smo bili obavešteni od samog početka, savetovali bismo ih koje laboratorije treba koristiti za dobijanje tačnih rezultata i pravilno bismo protumačili podatke”, rekao je izvršni direktor laboratorije Lancet, dr Ahmed Kalebi, kada se pitanje ponovo pojavilo u Keniji.
Katolički biskupi u Keniji izrazili su 2014. godine zabrinutost zbog vakcine protiv tetanusa, ali je SZO ponovo potvrdila njenu bezbednost.
“Organizacija potvrđuje da je vakcina protiv tetanusa (TT) bezbedna. Vakcina je korišćena u 52 zemlje za imunizaciju 130 miliona žena kako bi zaštitila njih i njihovu novorođenu decu od tetanusa. U vakcinama protiv tetanusa nema hormona hCG”, saopštila je SZO.
AFP je u oktobru 2020. godine pisao o netačnim navodima da je Gejts “dodavao formulu za sterilizaciju u svaku vakcinu tokom poslednjih deset godina”, kao i da je SZO to navodno “priznala na sudu”. Portparol SZO AbdelHalim AbdAlah demantovao je ove navode za AFP i istakao da organizacija “nije bila uključena ni u jedan raniji niti aktuelni takav sudski postupak”.
U analizi o tome kako dezinformacije potkopavaju zdravstvene inicijative u Africi, koju je u septembru 2025. godine objavila koalicija istraživačkih organizacija African Digital Democracy Observatory (ADDO), pominje se, između ostalog, i dezinformacija da “SZO i Fondacija Gejts koriste vakcine protiv tetanusa za sterilizaciju žena u Keniji”.
Prema analizi mreže ADDO, u širenju ovakvih narativa učestvuju lokalni influenseri, strani nalozi koji šire dezinformacije i pojedini verski lideri, koji često recikliraju stare sadržaje i predstavljaju ih kao aktuelne. Kao dokaz se ponovo koriste odavno opovrgnute tvrdnje o prisustvu hormona hCG u vakcinama i navodne izjave Bila Gejtsa o smanjenju svetske populacije koje se izvlače iz konteksta. Isti sadržaj se namerno objavljuje na više platformi, uključujući X, Instagram, TikTok i Rumble, kako bi se povećao domet i izbegla moderacija. Analiza mreže ADDO ukazuje na koordinisano i prekogranično širenje ovih dezinformacija radi podsticanja nepoverenja u vakcine i javnozdravstvene institucije.
*ADDO je mreža organizacija koje se bave istraživačkom analizom i digitalnom forenzikom, a prate kako digitalni mediji i građanske tehnologije utiču na prava građana Afrike.



