Bukvar za tiranina #Retrovizor

Ja sam kmetska duša: brinem za svoj džep koji mi raskalašna država nemilice prazni, što novim nametima, što skupoćom koju, gle, baš lično ona proizvodi, a koju poriče i protiv koje zapravo nema ništa.
Foto: Fonet

Vladar pre nekoliko godina beše obznanio da će lično i svakodnevno primati građane od pola šest ujutro do deset uveče, ne bi li, jedan po jedan, svi žitelji Servije onome ko ih najviše voli – i ko u državi sve može! – u četiri oka poverili šta ih tišti, šta ih žiga, šta ih probada, šta ih žulja, šta ih vređa i sl.; to je potrajalo dan ili dva, potom je Svemogući u kasarni zaposeo kancelariju mislim dežurnog oficira – kao neki skvoter, s tim što potonji ulaze u prazne ili napuštene zgrade, a naš je uljez praktično iselio oficira Vojske Srbije – i u toj asketskoj prostoriji primao je civile koji su želeli da u životopisu imaju susret sa sultanom; vladar je preuzeo je rizik da neki od molilaca i zapomagača otkrije, snimi i oda neku vojnu tajnu koju su generacije vojnika i starešina čuvale, uglavnom sam propustio obe prilike da se lično obratim Vrhovnom komandantu vojske, policije, tajne policije, ćaci-odreda i osnivaču dosad neviđenih brigada crnokapuljaša o kakvima predsednici tobože naprednijijh zemalja mogu samo da sanjaju, pa ću ovim okolišnim putem reći ono što preplaćena i precenj. Suzi ne znam da li šefu baš govori,  a šef na te plać. sovjete zdravago razuma ne daje pet para, ili Suzi ovo i ne zna, pa joj ne treba zameriti ako poslodavca ni mininalno ne prosvetljuje i ne čuva ga od ugruvavanja.  

  1. Reč „naslednik“ zar priliči državinom činovniku izbranom da određeno vreme, a u skladu sa Ustavom, ispunjava jedan prebrojiv niz pretežno protokolarnih i lakih, premda ispraznih i možda dosadnih zadataka (akreditacije, odlikovanja, gošćenje drugih državnika i sl.)?! Činovnik nakon isteka mandata treba da se radosno vrati svojoj izvornoj profesiji, bila ova u domenu prava, treneraja, navijaštva, istraživanja jav. mnjenja ili nečeg sedamnaestog! Reč „naslednik“zatrovala je život mnogom monarhu, njegovoj muškoj deci, udovici, sinovcima i drugim pretendentima na presto, izazvala je ne bih znao koliko krvoprolića, koliko pak beskrvnih pogubljenja (vešanjem, trovanjem i sl.) dok se neko ne bi dokopao magične titule „naslednik“, ali ta reč u republici, u zajednici gde je vlast planski i mirnodopski smenjiva ne bi smela da se uopšte čuje: ne može smenjivi službenik nikakvim testamentom, ni tajnim ni javnim, ni pismenim, ni usmenim, da svoje mesto ustupi bilo krvnim srodnicima bilo srodnicima po  naravi i po etici tj. po odsustvu etičnosti. Vi ste građanine-predsedniče, zaposleni na određeno vreme, vi ste radnik pod ugovorom, i to pod ugovorom koji druga strana ne može da produži, sve i kad bi htela, sve i kad biste lično vi to hteli!
  2. Vladar se ne jednom okomio na one koji ga ne slušaju, nedavno je pred nas izneo biser da ga studenti ništa ne slušaju, zbog čega im pada rejting, ali kad kaže „slušati“, naš vlasnik ima u vidu dakako trajni oblik glagola, ali još i više njegov svršeni oblik: dakle: 1. slušati, stalno, vladara, i 2. poslušati bespogovorno, i smesta, svaki njegov savet koji ima snagu naredbe! Sećam se, verovali ili ne, kad sam prvi put bio pitan od starijih „oćeš da me poslušaš?“, tada je to značilo da odem u dućan i kupim kvasac i mašine (šibice), to je još uvek imalo oblik pitanja i ostavljalo je mesta da se usluga izvrda, ali, kad vladar govori o onima koji ne slušaju, on govori o onima koji nisu poslušni, koji ne hitaju da se povinuju svakoj od milion njegovih nerazboritih i krajnje proizvoljnih komandi! Druga strana ove u demokratiji neumesne kategorije (slušati, biti poslušan) jeste kraljevsko nagrađivanje sviju koji se u poslušnosti ističu: na one koji se u servilnosti i nekritičkoj odanosti dobro pokažu, koji slu-ša-ju,  izliva vladar svu milost ovog sveta: šta god poslušnik uradio, ružno, protivzakonito, nemoralno, neljudski, njegov će ga zapovednik zaštititi, čak će otvoreno reći „ne dam vam Batu!“, „pomilovaću Selak-efendiju“, pomilovao je silesiju kriminalaca i nasilnika, ravnodušan je – ili srećan?! – kad studenti bivaju hapšeni i držani u zatvoru, jer su tobože podrivali ustavni poredak, ukinut već deceniju upravo samovoljom vladara! 
NAJNOVIJI RETROVIZOR LJUBOMIRA ŽIVKOVA SLUŠAJTE I NA ISTINOMER PODCASTU
 
 
 
3.Državnik koji obožava da govori, da podučava, da popuje, da se podsmeva, da preti, zar ne bi morao znati da reč (termin) „kmet“ označava dva pojma, i da mi kao sirotinja raja ne možemo biti načisto koje značenje državnik ima na svom državničkom umu kad kaže: „Kmetske duše brinu samo za svoj džep, ja brinem za naš narod!“ Nasuprot rečima „naslednik“ i „slušati“ koje bi bile verba non grata (kad bismo živeli u demokratiji), reč „kmet“ je krajnje umesna: živimo u feudalizmu i ako predsednik misli na klasu potlačenih, kojoj pripada i moja neznatnost, onda je prvi deo vladaočeve rečenice, gle, istinit, tačan, jasan je u preciznoj istinitosti: brinem za svoj džep koji mi država nemilosrdno prazni, novim i novim nametima, i skupoćom koju lično država proizvodi, a koju ne priznaje, i koju ne pokušava da barem donekle obuzda, ako ne može da je iskoreni. Ja sam kmetska duša, ali možda je vladar mislio na kmeta kao na seoskog starešinu, lokalnog vlasteličića koji zaboravlja koliko treba da voli sultana, i koji gleda kako da se u svojoj inače zabačenoj nahiji sam on još više obogati. Napisao sam barem deset što naučnih što nenaučnih studija o feudalizmu kao sistemu najprikladnijem za Srbiju, i o Srbiji kao o zemlji u kojoj je feudalizmu danas bolje nego igde drugde: feudalizmu je domovina tamo gde je feudalizmu dobro, gde može svoju večnu vazalsku ustrojbu da usavršava i da ju čuva unedogled, uz nos blebetanju o jednakosti, ljudskim pravima i sl. U svakom slučaju, od triju reči, pomenutih u ovome svitku, prve dve, građanine-predsedniče, izbrišite iz svog prebogatog rečnika, a treću slobodno koristite i češće: seća nas na naše staare, na pretke kojima ni imena ne znamo, podseća nas na Ivu Andrića, a istovremeno je moderna i prikladna preko svake mere, ako se tako može reći.