Ne postoje dokazi da Zelenski poseduje udeo u kompaniji Astrazeneka

Ne postoje berzanski, finansijski, a ni institucionalni dokazi da je Zelenski stekao vlasnički udeo u kompaniji AstraZeneka kroz program pomoći EU.
Foto: Canva
Foto: Canva

  • Nema ni podataka koji pokazuju da je ukrajinska država postala jedan od vlasnika kompanije AstraZeneka.
  • Kompanija je javno kotirana multinacionalna korporacija sa raspršenom strukturom institucionalnih investitora, gde su veliki udeli predmet obaveznih tržišnih objava.
  • Makrofinansijska pomoć EU Ukrajini ima budžetsku i fiskalnu namenu i ne predstavlja investicioni fond za kupovinu korporativnih akcija.
  • Nema zvaničnih dokumenata EU koji povezuju Ursulu fon der Lajen, Evropsku komisiju ili bilo koji program pomoći sa sticanjem udela u privatnoj farmaceutskoj kompaniji.
  • Objave ocenjujemo kao netačne.

 

Objave sa društvenih mreža na našem govornom području iznose tvrdnje da je kroz program evropske pomoći Ukrajini u vrednosti od tri milijarde dolara, ukrajinskom predsedniku omogućeno da stekne 1 odsto vlasništva u kompaniji AstraZeneka. U istim objavama se dodaje da Mađarska navodno razotkriva zahtev Ukrajine za 1,1 trilion evra od Evropske unije, čime se priča uklapa u širi okvir optužbi o finansijskoj zloupotrebi evropske podrške.

Međutim, uvid u vlasničku strukturi kompanije AstraZeneka ne govori u prilog ovim tezama. Naime, Astrazeneka je globalna biofarmaceutska korporacija sa sedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu i Švedskoj, čije se akcije kotiraju na više velikih berzi. Takve kompanije podležu strogim pravilima transparentnosti – svaki značajan vlasnički udeo, posebno na nivou koji se pripisuju ukrajinskom predsedniku, ostavlja trag u berzanskim registrima, izveštajima institucionalnih investitora i finansijskim bazama podataka. Ne postoje javno dostupni podaci koji bi pokazali da je Zelenski, bilo lično bilo posredno preko države, fonda ili posredničke strukture, registrovan kao akcionar u Astrazeneki.

Povezan sadržaj
Nataša Kilibarda 14. 11. 2025.

Osim toga, finansijski paketi pomoći Ukrajini koje EU odobrava od početka ruske invazije strukturirani su kao krediti, budžetska podrška i instrumenti za održavanje funkcionisanja države – za isplatu plata u javnom sektoru, socijalna davanja, makroekonomsku stabilnost. U pitanju su instrumenti koji prolaze kroz institucionalne procedure Evropske komisije, Saveta i Evropskog parlamenta i imaju jasno definisane fiskalne i budžetske ciljeve i u njima ne postoje mehanizmi kojim bi se sredstva preusmeravala u kupovinu akcija privatnih multinacionalnih kompanija u ime pojedinaca, niti bi takva operacija mogla ostati izvan sistema finansijskog nadzora EU.

Teze prema kojim Ukrajina zahteva 1,1 trilion evra od EU takođe nemaju činjenične osnove u dostupnim dokumentima i analizama. Procene troškova obnove Ukrajine zaista se u različitim međunarodnim analizama izražavaju u stotinama milijardi evra na dug rok, međutim, reč je o makroekonomskim procenama potreba za rekonstrukciju ratom uništene infrastrukture, a ne zvanični zahtevi upućeni EU u formi jedinstvenog finansijskog paketa takvog obima.