Britanska laboratorija ne „uzgaja tihe ubice“ od virusa H7N7

Informacije o britanskoj laboratoriji koja navodno „uzgaja tihe ubice“ za superširenje nisu tačne. Iako se vrsta virusa ptičjeg gripa, H7N7, zaista proučava u Ujedinjenom Kraljevstvu, svrha tih istraživanja je razumevanje prirodnih mutacija i zaštita živine i javnog zdravlja, a ne razvoj opasnijih varijanti.
Ilustracija, Foto: Canva

  • Britanska Agencija za zdravlje životinja (APHA) proučava H7N7 zbog njegovog prirodnog epizootskog i zoonotskog potencijala, a ne radi njegovog „usavršavanja“ za ubijanje.
  • Procedura „uzgoja“ virusa odnosi se na rutinsko laboratorijsko umnožavanje materijala potrebnog za dijagnostiku, sekvenciranje i nadzor, a ne na razvoj naprednijih ili opasnijih varijanti za „superširenje“.
  • Rad sa visokopatogenim sojevima ptičje gripe se obavlja u laboratorijama visokog biosigurnosnog nivoa, pod strogo kontrolisanim uslovima.
  • Ne postoje dokazi da britanske laboratorije sprovode eksperimente sa H7N7 koji bi povećavali transmisivnost ovog virusa i među ljudima.
  • Objavama nedostaje kontekst.

Tvrdnja da britanska laboratorija „uzgaja tihe ubice”, a „viruse H7N7 usavršavaju za superširenje i pritom ne pokazuju nikakve simptome“, počiva na pogrešnom razumevanju svrhe istraživanja visoko-patogenih virusa influence u državnim institucijama. H7N7 je podtip ptičjeg gripa koji se prirodno javlja među pticama i koji je u više navrata pokazao sposobnost prelaska iz niskopatogene u visokopatogenu formu. U Velikoj Britaniji je upravo takva spontana mutacija zabeležena 2008. godine, što je izazvalo interesovanje naučne zajednice i podstaklo intenzivniji nadzor i genetičku karakterizaciju ovog podtipa.

Britanska Agencija za zdravlje životinja (APHA), kao nacionalni referentni centar, ima zadatak da identifikuje viruse koji cirkulišu u populaciji živine, da prati njihove mutacije i da procenjuje potencijalne rizike za poljoprivredu i javno zdravlje. To, između ostalog, uključuje umnožavanje izolovanih virusa u kontrolisanim laboratorijskim uslovima kako bi se dobila dovoljna količina materijala za testiranje. Ovaj proces nije specifičan za H7N7, naprotiv, radi se o standardnoj metodologiji koja se primenjuje globalno, u svim zemljama koje sprovode nadzor nad influencama.

Objavama koje tvrde da se u britanskim laboratorijama „proizvode varijante za superširenje“ zanemaruju činjenicu da se ovakva istraživanja obavljaju u laboratorijama visokog biosigurnosnog nivoa CL-3 – okruženju u kojem se primenjuju višeslojne barijere zaštite, uključujući hermetičku izolaciju prostora, specifičnu ventilaciju sa HEPA filtrima, ograničen pristup i propisanu zaštitnu opremu. Sve laboratorijske procedure podložne su regulatornim okvirima i redovnim međunarodnim inspekcijama. Samo okruženje i protokoli čine takve eksperimente suprotnim od nekontrolisanog ili rizičnog rada s virusima.

Tumačenje da se virus „usavršava“ kako bi se povećala njegova transmisija među ljudima nema uporište u dostupnim podacima. Istraživanja H7N7 fokusiraju se na razumevanje prirodnih mutacija, procenu rizika od prelaska na sisare i razvoj dijagnostike, a ne na modifikacije koje bi povećavale zaraznost. Laboratorija dodatno nema pristup sprovođenju takozvanim gain-of-function eksperimentima u kojima bi se virusima veštački povećavala određena biološka funkcija, poput sposobnosti širenja, inficiranja ili otpornosti. Takvi eksperimenti su u međunarodnoj naučnoj zajednici predmet posebnih regulatornih procedura zbog potencijalnih rizika. U Ujedinjenom Kraljevstvu takvo eksperimenti podležu izuzetno restriktivnom nadzoru, tačnije, svaki projekat koji bi mogao povećati transmisiju virusa među ljudima mora biti javno prijavljen, etički odobren, procenjen od nezavisnih tela i usklađen sa međunarodnim smernicama. Za H7N7 takvih zvaničnih prijava nema, niti postoji dokumentacija koja bi ukazala da su takvi eksperimenti odobreni ili sprovedeni.