Nemačka nije uvela zabranu bacanja toalet papira uz kaznu od 500 evra

Tvrdnja da od 17. novembra 2025. u Nemačkoj važi zabrana bacanja toalet papira u WC šolju, uz novčanu kaznu od 500 evra, nema nikakvo uporište u činjenicama niti zvaničnim propisima ove zemlje.
Ilustracija, Foto: Canva

  • Ne postoji kazna od 500 evra za ovakav navodni prekršaj.
  • Novine u 2025. odnose se isključivo na stroža reciklažna pravila razvrstavanja otpada, posebno organskog otpada.
  • Objave ocenjujemo kao netačne.

U objavama i snimcima koje su se početkom novembra proširile društvenim mrežama iznosi se tvrdnja da će „od 17. novembra, u Nemačkoj nastupiti zabrana bacanja toalet papira u WC šolju koja će se sankcionisati kaznom od 500 evra”.

Sporna teze, pak, ne odgovaraju činjenicama, već se zasnivaju na pogrešnom tumačenju realnih izmena u nemačkim pravilima o upravljanju otpadom.

Naime, od sredine 2025. godine u Nemačkoj su pooštrena pravila za odlaganje organskog otpada, pre svega kroz smanjenje dozvoljene količine nepravilno odloženih materijala u bio-kantama. Ta pravila uključuju mogućnost visokih novčanih kazni ukoliko se organ­sko smeće kontaminira materijalima koji ne pripadaju toj kategoriji. Iako se među neželjenim materijama u takozvanim bio-kantama mogu naći higijenski proizvodi poput maramica, salveta ili papirnih ubrusa, to se odnosi isključivo na kućno razvrstavanje otpada, ne na upotrebu ili bacanje toalet papira u WC šolju, navodi se u zvaničnim dokumentima.

Uvid u dostupne izveštaje nemačkih medija i lokalnih uprava pokazuje da se veće kazne uvode za pogrešno odlaganje otpada u odgovarajuće kante i za nepravilno odlaganje smeća na javnim površinama. Nijedan kredibilan izvor ne potvrđuje uvođenje propisa koji reguliše šta građani mogu da bacaju u sopstvene WC šolje, niti da je definisana kazna od 500 evra za bacanje toalet papira u kanalizaciju.

Pored toga, ne postoje naznake da je ovo pitanje bilo predmet javne rasprave, najave u Bundestagu ili objava saveznih i pokrajinskih institucija. Podaci koje jesu zvanično objavljene sadrže isključivo pomenute informacije o izmenama u odlaganju otpada odnosi se na kvalitet odvajanja, a ne na sanitarne navike u domaćinstvu.

Evropska komisija je u prethodnim godinama ciklično demantovala slične tvrdnje, poput navodne zabrane toalet papira u državama EU, pojašnjavajući da se propisi odnose na standarde u proizvodnji i upravljanju otpadom, a ne na zabrane upotrebe.