Movsesijan: Niko normalan u opoziciji ne očekuje od Vučića poštene izbore

Dijalog vlasti i opozicije o fer izbornim uslovima počinje u martu. Predsednik Skupštine Ivica Dačić kaže da će se razgovori odvijati uz pomoć Evropskog parlamenta. Predsedavajući spoljnopolitičkog komiteta Evropskog parlamenta Dejvid Mekalister Skupštinu Srbije i njenog čelnika vidi kao centralne u stvaranju prostora za dijalog i izgradnju konsenzusa o ključnim pitanjima među političkim strankama. Ove najave nisu u potpunosti u skladu sa tezama koje dolaze iz opozicije – da bi dijalog trebalo da bude pod pokroviteljstvom Evropskog parlamenta, a ne uz pomoć te institucije i da bi evropski posrednici na neki način morali biti garant dogovorenog. U međuvremenu opozicione grupacije u Srbiji, svaka za sebe, pišu platforme za izborne uslove, uprkos tome što se manje-više slažu da promene treba da se dogode u skladu sa preporukama OEBS-a, ali i domaćih organizacija poput Crte.

U razgovoru za podkast Istinomera „U mikrofon“ predsednik Nove stranke Aris Movsesijan na pitanje o Skupštini Srbije kao centralnoj tački oko koje se gradi dijalog ili konsenzus odgovara da on razgovore vidi više u kontekstu „pritiska na vlast da uvaži preporuke OEBS-a i drugih organizacija, kao i predloge opozicije“.

Da li želite da kažete da je reč o pritisku na vlast da prihvati predloge i primeni zakone, a ne o pregovorima?

Suština svih platformi koje su donele opozicione stranke i grupacije je u tome da one govore, u stvari, o problemu u sprovođenju zakona. Najčešće su u pitanju zakoni koji su relativno u redu, ali kada dođemo do sprovođenja čak i OEBS i nevladin sektor, Evropski parlament, pa tako i opozicione stranke, smatraju da dolazimo do problema. Svi naši predlozi će ići u tom pravcu da se taj deo reguliše, da se olakša, da se kontroliše sprovođenje zakona i da se eventualno vlast uhvati u prevari.

INTERVJU SA ARISOM MOVSESIJANOM  MOŽETE SLUŠATI NA ISTINOMER PODCASTU

 

 

Kako razumete početnu tezu da je Skupština Srbije, koju većina opozicije vidi kao nelegitimnu, jednostranačku i nedemokratsku, centralna tačka oko koje treba da se okupe opozicioni predstavnici da se, kako je rečeno, postigne nekakav konsenzus?

Mislim da Mekalister nikada nije rekao da je Skupština nelegitimna, niti je to rekao iko iz EU. Ja mislim da je ova Skupština nastala nakon pokradenih izbora u junu prošle godine i da ona uopšte nije reprezentativna u odnosu na političke snage na političkom nebu Srbije. To je Skupština koja definitivno ne prezentuje ono što je volja građana Srbije u ovom trenutku, i to jeste problem oko koga se vrte svi ovi predlozi, kojima pokušavamo da ispeglamo celu tu situaciju i da dovedemo do koliko-toliko normalne atmosfere, prihvatljive za buduće izbore.

Foto: FoNet/Aleksandar Mijailović

Ako je to tako, da li onda, po vašem mišljenju, predsednik tog tela Ivica Dačić treba da bude centralna figura oko koje će se vrteti pregovori i osoba koja može da nosi taj dijalog?

Realno ne, formalno da. Nemamo baš neki izbor. Evropski parlamentarci smatraju da je to osoba koja treba da sazove sastanak. Između ostalog, da bismo došli do neke ozbiljne misije OEBS-a država mora da pozove OEBS, što znači ova Skupština i ova Vlada. Nažalost, došli smo do toga da je Skupština jedna vrlo čudna institucija koja se mahom sastoji od predstavnika jedne stranke, jedne koalicije. To je u najmanju ruku neobična situacija i zbog toga je neophodno da se ove platforme koje dolaze od strane opozicije što pre na neki način objedine, da imamo jednu referendumsku atmosferu čak i po tom pitanju.

Dačić je rekao da će se u narednom periodu odrediti tehnički detalji, u koje je ubrojao teme razgovora i formu razgovora. Da li su za vas teme i forma tehnički ili suštinski detalji?

To su suštinski detalji. Ja bih slobodno otvorio i pitanje da li će to biti javni sastanci u dosadašnjoj formi, tj. Četam Haus, jer se pokazalo da ovo što mi radimo – radimo u interesu građana i povratka poverenja građana u izborni proces, i onda je pitanje da li je Četam Haus format  dobar i za ovu rundu pregovora koja je pred nama.

Ali, ako Dačić sada kaže da je za njega tehnika ono što je za vas suština, u startu postoji problem sa značajem tog dijaloga?

To je ono što sam prvo rekao – ovo je, suštinski, stvar u kojoj vlast kaže da će saslušati opoziciju i da će tu nešto da nam učini, a u stvari se samo radi o tome da mi pokušavamo da vlast nateramo, uz pomoć Evropskog parlamenta, da ispuni ono što piše u zakonima Republike Srbije. Kakva će biti forma, ko će ići na sastanke, gde će biti, koliko će ko imati da priča, koje su teme – to moramo da sačekamo da vidimo. Ne mogu unapred reći da će biti loše ili dobro. Možda u tom prvom budu tehničke teme, ali već posle toga – to je stvar o kojoj ćemo sigurno morati da razgovaramo.

Imajući u vidu da je Nova stranka učestvovala na izborima u vrlo lošim izbornim uslovima, da li to znači da su vaše crvene linije rastegljive, ili da pitam koje su vam crvene linije?

Ne bih se osvrtao na protekle izbore, koji će ući u anale političkih nauka i mislim da će se desetak doktorata napisati na tu temu jer, zaista, i pored svih loših i neusvojenih stvari koje su dogovorene na tim pregovorima, pre izbora pojavila se i epidemija Covid-19 virusa koja je dodatno opteretila te izbore, tako da je tu nastao jedan potpuni haos. Da li je trebalo bojkotovati ili učestvovati – to treba da ostavimo iza sebe.

Foto: FoNet/Aleksandar Mijailović

Šta bi sada bila mera uspeha?

Mi smo danas imali ozbiljnu diskusiju na sastanku, i mislim da su to udarci na medijske slobode. Ono što moramo da uradimo je da nađemo način da kontrolišemo da li je medijski prostor, pogotovu RTS i RTV, zaista otvoren, makar minimalno. To ne može da se desi samo u kampanji, nego mora da krene odmah, i to će biti jedna od tema. Druga tema je specifika RIK-a. Kako će uopšte ova vlast organizovati RIK kada imaju maltene jednostranački parlament, pa će stalni sastav RIK-a biti izabran iz jedne grupacije, gde mi dodajemo svoje u prošireni sastav, a u zakonu piše da niko ne sme da ima većinu? To je takođe tema koja zahteva rešenja, jer je ovo zaista nemoguća situacija. Crvene linije nisu zadate, da se odmah razumemo, pogotovu što mi sada razgovaramo o izbornim uslovima jedanaest političkih organizacija, dakle nije lako reći „Mi smo se dogovorili da je ovo crvena linija”. Ali da, doći ćemo uskoro do toga, pa ćemo i to predstaviti.

Zašto biste uopšte imali crvenu liniju, ako ste prethodno učestvovali u nečemu što je bilo daleko gore od onoga što očekujete sada?

Videćemo da li ćemo uopšte nešto izdejstvovati. Ova vlast nije pokazala sluha da bilo šta promeni, pa da vidimo da li će nešto da promeni. Naravno da niko normalan u opoziciji ne očekuje da će Vučić da dâ poštene i slobodne izbore. Mislim da bi to bila utopija. Mislim da i bojkotaška i ova naša strana treba da nađu nešto između, što bi značilo da mi možemo da iskontrolišemo izbore i da ih uhvatimo ukoliko dođe do prevare.

Govoreći o tim sastancima, u njima učestvuje DSS koja uopšte ne želi da razgovara sa Evropskim parlamentom, smatrajući da, kako je rekao njen predsednik, „prljav veš ne treba iznositi van kuće”. Kakav je onda smisao tog razgovora?

Prvo ću vam reći – ako bismo sada hteli da opisujemo političku situaciju u Srbiji i da koristimo godišnja doba kao metaforu, ja lično mislim da zima u Srbiji traje jako dugo. Da biste se zagrejali, pošto je jako hladno, morate da trljate ruke, desna ruka mora da trlja levu a leva desnu. Politička opredeljenja stranaka koje se nalaze u ovom trenutku nisu u prvom planu.

Pitam vas za sastanak sa evroparlamentarcima na koji oni neće da idu i za smisao vašeg razgovora sa njima, a ne za ideološka opredeljenja.

Oni nemaju ništa protiv da mi, kao proevropska stranka, i ostale stranke idemo na razgovore. Platforma će biti jedinstvena, a to što oni neće ići, to ne znači da oni podržavaju platformu koju ćemo mi prezentovati.

Foto: Fonet, Božana Pavlica

U kojoj meri Novoj stranci saradnja sa DSS, Veljom Ilićem – koji nije sa SNS samo zato što nije dobio, prema njegovim rečima, poziciju koju mu je Vučić navodno obećao – sa frakcijom DS koju ne podržava ostatak opozicije, oduzima na opozicionoj sceni potencijal za eventualnu saradnju?

Ne mislim da oduzima potencijal. Mislim da mi treba da razmišljamo na jedan drugi način, a to je da ne odbacujemo. Opozicija je desetkovana u tolikoj meri da se nalazimo kao mrvice hleba na stolu, a treba da napravimo parče hleba, da nahranimo ove građane Srbije nekakvom demokratijom. Ne možete stalno odbacivati razgovor zbog nekakve ružne prošlosti, jer bismo došli do toga da i sa one druge, treće strane pronalazimo ko je šta u prošlosti mislio, rekao. Oni su na prošlom sastanku, koji sam ja vodio, rekli da je naš jedini politički protivnik Aleksandar Vučić i njegov režim. Ja sam rekao – ko se sa tim ne slaže, može da napusti sastanak. Svi su ostali. Naš osnovni protivnik jeste režim Aleksandra Vučića i ni jedna stranka i organizacija koja učestvuje nema ništa protiv te teze. Ne vidim razlog da se bavimo „balkanskim špijunom” – ko je u stvari izdajnik.

Ali u kojoj se meri Nova stranka, koju drugi deo opozicije vidi kao partiju koja je dala legitimitet „Vučićevim izborima“, tom saradnjom dodatno isključuje iz glavnog opozicionog toka?

Ovde ima više stvari – mi dajemo legitimitet nečemu što druga strana smatra nelegitimnim, to je jako interesantna teza. Druga stvar je relevantnost političkih stranaka koja se bazira na medijskoj zastupljenosti – dakle, to nije baš neka stvar koju bih uzimao u obzir. Mislim da i tu grešimo. Treća stvar – nije tačno da mi ne želimo sa njima da razgovaramo, naprotiv. Ovaj dokument, koji će biti gotov za par dana, biće ponuđen i njima da se razmatra, da sednemo i vidimo šta je bolje i šta ko misli o bilo kom dokumentu. Mi smo i njihove dokumente razmatrali – dokument Dveri, razmatrali smo i Crtine preporuke, i svih ostalih. Sada smo sastavili svoj predlog i odgovor na sve to, i ne vidim razloga da konačno ne sednemo i pričamo o tome.

Da li ste pokušali da izdejstvujete da sednete i razgovarate sa drugim delom opozicije, okupljenim oko Đilasa i Jeremića?

Ja se nadam da će se odgovor promeniti, radiću na tome da se to promeni, ne vidim ni jedan dobar razlog da ne razgovaramo. Pomenuli ste par lidera koji prisustvuju ovim sastancima i našli smo im političke zamerke koje su manje ili više opravdane, zavisi kako se gleda. Tako možete svakom lideru pronaći iste takve stvari, ali mislim da je to prošlost. Mi sada imamo aktuelni problem koji moramo aktuelno rešavati.

A jeste li razmišljali zašto je Pokret slobodnih građana prihvatljiv za saradnju, iako je izašao na izbore, a Nova stranka nije?

To je pitanje za njih. Ali vrlo je čudno da mi tražimo dijalog sa vlašću, pod pokroviteljstvom Evropskog parlamenta, a nismo u stanju da ostvarimo dijalog u opoziciji. Ja nisam taj koji odbacuje bilo koga, između ostalog i zato što su nam u ovom slučaju potrebni svi ljudski i materijalni resursi. Svako pojedinačno skoro da nema ništa ili nema ništa, a zajedno bogami imamo mnogo. Ako se kreira jedna referendumska atmosfera, a siguran sam da znate da je u skorijoj prošlosti toga bilo, da se ipak neke sujete i ko je šta pogrešio mogu prevazići.

Foto: Fonet, Božana Pavlica

Da bi se kreirala referendumska atmosfera potrebna su dva bloka – za i protiv. Deluje mi da je Nova stranka, sa svojim prijateljima iz SDS i strankama sa kojima dogovarate platformu, van tog ključnog toka.

Dobro ste rekli, „deluje”. Verovatno vam „deluje”, ali ja bih se pitao da li je to bazirano na realnim činjenicama ili je samo nešto što „deluje”. Ne bih sada napadao nikoga, ali realno, čini mi se da mi vučemo političke poteze koji govore u prilog tome da je naša jedina meta u ovom trenutku režim Aleksandra Vučića, i da mi želimo direktno da pobedimo taj režim. Pitali ste me o ideji oko ujedinjenja sa PSG. U Srbiji imate veliku heterogenost u opoziciji, ali kada pogledate vlast, takođe imate heterogenost, samo što je ona vešto sakrivena. Imate PUPS, Vulinovu stranku, dve seljačke, čak i komunističku, i tamo postoji velika heterogenost koja je pod kišobranom SNS-a i Aleksandra Vučića. Meni je delovalo prirodno da se liberali, jer mi pripadamo liberalnoj opciji, nalazimo se u istim međunarodnim organizacijama, da se jednostavno moramo ujediniti jer su naše političke razlike minimalne. Tako isto i socijaldemokrate, zeleni, tako isto i konzervativci. Mislim da je to bio dobar put, i dalje to mislim.

Posle svih tih obrazloženja deluje logično pitanje – zašto se to nije dogodilo?

Dve su stvari – jedna je da neke dobre ideje nekad dođu pre vremena, možda nije bilo vreme za tako nešto. Da ja postavim pitanje „Za koju ste vi opciju, liberalnu, socijaldemokratsku, zelenu?”, mislim da 99% građana ne bi moglo odmah da kaže za koju je od tih opcija. Važno bi bilo da imate građane koji razumeju, znaju kuda idu u ideološkom smislu i šta žele da glasaju. Druga stvar, nikada neću davati izjave bez prisustva gospodina Grbovića, i mislim da je malo čak i čudno što nikoga nije interesovalo da nas pozove i da pita šta se desilo sa ujedinjenjem.

Foto: Fonet, Božana Pavlica

Pitali su vas mediji, pa vi niste davali odgovore.

Pitali su nas odvojeno. Ja ne volim, pošto sam video kako to izgleda… to prepucavanje kroz medije zaista nije dobro.

Slažete li se sa ocenom Dragana Đilasa u „Danasu“ da „Zapadna Evropa i Amerika već devet godina direktno daju podršku Vučiću u projektu uvođenja neofašističkog sistema u Srbiji“?

Ne slažem se, iskreno govoreći. Ja mislim da sudbinu Srbije određuju građani Srbije, a razni spoljni, geostrateški uticaji su naravno prisutni, ali prvenstveno mi u Srbiji, građani i političke partije diktiraju šta će se dešavati u Srbiji. U kontekstu spoljne politike, Vučićeva politika je kao da u restoranu istovremeno naručujete hamburger, sufle, šiš kebab, sečuansku govedinu i bavarske kobasice. Niko ne spori da su to lepa jela, ali realno ne idu jedna sa drugim. Takva je njegova međunarodna politika. Ja ne mislim da Srbija treba da krene samo jednim pravcem, ali mislim da ne možemo kriviti strance za ono što mi sami ne možemo da rešimo u državi, i mislim da je pravo vreme da se trgnemo, da kažemo tačno šta želimo i da to bude jasno i građanima.

Šta znači da „Srbija ne može da krene jednim pravcem”?

Srbija ima opredeljenje koje ističe i sâm Vučić – da ide evropskim putem. Da li idu evropskim putem najbolje se vidi po tome što nismo otvorili ni jedno poglavlje. Ja mislim da Srbija treba mnogo brže da ide ka Evropi, i to je naravno u programu Nove stranke. Nema razloga da proevropske stranke krive Evropu što mi nismo u stanju nešto da uradimo.

Da li se ovakvim izjavama umanjuju šanse opozicije da je Evropa doživi kao kredibilnu alternativu?

Ja želim da verujem da je Dragan Đilas u gnevu dao tu izjavu i da on to u suštini ne misli.

Platforma koja je na stolu na sastancima koje organizujete se u uvodnom delu bazira na potrebi da se primene postojeći zakoni, koji su manje-više usklađeni sa evropskim zakonodavstvom. Vaša je teza, koju ste nekoliko puta u javnosti već ponovili, da treba korak po korak graditi institucije koje postoje na papiru. U kojoj meri je to u ovakvim okolnostima moguće?

Ovaj dokument još nije definitivan, danas smo dobili niz amandmana i srećan sam da su se političke organizacije i akteri toliko potrudili. Zato danas nije usvojena platforma, i ona će biti dopunjena predlozima i završena za koji dan. Mi se trudimo da ostanemo u granicama ovih zakona, jer smatramo da zakoni nisu ključni problem neuspeha izbornih sloboda u Srbiji, već je to neprimenjivanje zakona.

Foto: FoNet/Aleksandar Mijailović

U vašoj platformi okosnica je predlog da se formiraju dva koordinaciona tela od po sedam članova, sa zadatkom medijskog praćenja izbora i praćenja izbornog procesa.

Mislim da je to dobro. Ne znam da li vam je promaklo, ali važan detalj je da bi morala da postoji petnaestominutna emisija nakon Dnevnika na RTS-u, odnosno na medijskim servisima, u kojoj bi ta koordinaciona tela imala priliku da iznesu sve ono što su registrovala kao nepravilnost na dnevnom nivou – ono na čemu u suštini rade.

U kontekstu „korak po korak – popravka države” je i vaše insistiranje na otvaranju RTS-a, sa čijim ste rukovodstvom imali sastanke i njih predstavili kao malu pobedu. Dobili ste „Reč na reč“. Da li je ta emisija pobeda ili jedna vrsta prevare?

Baš danas smo na sastanku imali kao treću tačku dnevnog reda ponovni odlazak i sastanak u RTS-u, zato što je utvrđeno da neke stvari nisu ispunjene. Nismo mi tražili „Reč na reč“, nego su oni tu emisiju ispostavili kao odgovor na naše zahteve. Jedan od osnovnih zahteva je bio da se ne upada u reč. Imate sada, koliko sam video, „Upitnik“ u kome gostuje Đorđe Vukadinović. Ima tu i tamo pomaka u nekom dnevniku i u nekim emisijama, ali mi sada imamo razlog da idemo dalje, i taj razlog ćemo izneti vrlo uskoro.

To je i bila poenta pitanja – da obećano ili dogovoreno potpuno izvrne?

To je emisija koja ima izborni karakter, ona ima smisla u predizbornoj kampanji. Oni su je sada ubacili kao najjednostavnije rešenje, ali su važne i teme. Prva emisija u kojoj sam ja učestvovao je bila o Covid-19 virusu. To jeste važna tema, ali imate i mnogo važnijih tema koje se nikako ne pominju. Ja mislim da treba nastaviti sa pritiskom. Nije lako politički pritiskati medije, to znate kao novinarka, to čak nije ni popularno. Naš sledeći korak će biti jedno malo iznenađenje – na koji ćemo način postupati i koji će biti naši zahtevi na javnom servisu.

U kom smislu iznenađenje?

Kakvo je to iznenađenje ako vam sada kažem?

Foto: FoNet/Aleksandar Mijailović

Vratimo se platformi. Kada će tačno biti završena i šta sa njom radite?

Za koji dan. Ne bih da se vezujem za datum, ali javnost će biti na vreme obaveštena. Amandmani su odlični, zaista sam ponosan koliko su se ljudi posvetili tome i to mi se sviđa, to je retkost i to znači da postoji entuzijazam. O platformi ćemo obavestiti sve ostale opozicione stranke, predložiti im da je pročitaju i da kažu šta imaju, pa daj Bože da imamo i sastanak da popričamo o njihovim, našim predlozima. Čujem da će i Skupština slobodne Srbije izaći uskoro sa svojim predlogom, pa da uporedimo te stvari i da vidimo šta je najbolje od toga, da iznesemo argumente. Kažem, ja bih lično voleo da to bude javno, ali videćemo.

Kada sada samerite odluke vaše Nove stranke, da li mislite da je važnije to što ste učestvovali na izborima i dobili sedam odbornika u dve beogradske opštine, ili je važnije što ste na neki način u ostalom delu opozicije izgubili kredibilitet jer ste odlučili da izađete na izbore?

Nije to baš tako jednostavno, nije jednostavan odgovor. Cela ta farsa oko svega toga treba da se analizira. Da li smo srećni sa rezultatom – naravno da nismo. Da li smo očekivali mnogo veći rezultat – iskreno da vam kažem, ne preterano veći, zato što smo znali da nemamo kapacitet kontrole izbora, i to je bio ključ. Znali smo da ćemo biti pokradeni, ali mi smo u septembru još uvek bili za stolom sa celom opozicijom i razgovarali, a onda je neko doneo odluku da oni koji tog trenutka ne proglase bojkot nisu poželjni za tim stolom. To je prelomna tačka koju moramo da prevaziđemo, koliko sutra.

Naslovna fotografija: FoNet/Aleksandar Mijailović