24 April, 2018
Goran Vesić – javni funkcioner koji to nije Za dve godine utrostručen broj preletača Izjave samo za one koje vodim sa sobom23 April, 2018
Zakoni o javnom informisanju: Istorijat23 April, 2018
Milošević se ne pominje u presudi za ubistvo Stambolića 21 April, 2018
Za narednih 1.000 brojeva #BranimKikindske 21 April, 2018
Laboratorija otvorena u kampanji 2016. ni danas ne radi 20 April, 2018
Izveštaj EK o Srbiji: "Ali”, koje sreću kvari 20 April, 2018
Stranci znaju bolje u Beogradu, u Nišu država 19 April, 2018
Hoćemo državnog moljca da vodi aerodrom DRI u doba SNS
U prethodnom izdanju, podsetili smo se na osnivanje i prvih godina rada Državne revizorske inistitucije. U ovom izdanju bavimo se ovom institucijom od promene vlasti 2012. godine do danas.
Tim Istinomera
Tim Istinomera
19 Mar, 2018
Iako utisak tihe borbe i laganog osvajanja sve većeg prostora iz prethodnog perioda u početku izgleda sve jači, na osnovu povećanja broja podnetih prijava, i na osnovu toga što se među prijavljenima nalaze čak i ministri, jača i pitanje kako nema više buke, kad prijave ništa ne menjaju, i kad se iz godine u godinu ništa ne poboljšava.
Zašto javnost ne zna više o tome? Zašto se sve pretvara u beskonačni krug otkrivanja nepravilnosti i podnošenja prijava, bez vesti o ishodu? Kako premijer zna sadržaj poverljivih izveštaja kojima ne bi trebalo da ima pristup? Kako to da od marta 2015. nema vesti o prijavama protiv ministara? Kako to da su i vesti o prijavama na nižim nivoima vlasti proređenije kako vreme prolazi? Puno neodgovorenih pitanja, od kojih svako otvara nova.
I cela priča se, u ovom trenutku, završava pitanjem - ko će i kada preuzeti poziciju predsednika Državne revizorske institucije, kome je mandat istekao još u septembru 2017. godine? Odgovor se za sada ne zna i ne sluti, te samo ostaje želja da će, ko god bude, učiniti ovu instituciju mnogo bližu onome što treba da bude, od onoga što je sad.
(Naslovna fotografija: Radoslav Sretenović, predsednik DRI / Foto: FoNet/Aleksandar Levajković)
Povezani članci