Luda kuća

Ima tereta, ali i putnika, koji ne ide ni u kola ni u sanke, tako i gradivo koje se nagomilalo dok sam izbivao iz matice, ne znam hoće li se pokoriti mome peru zlatoperu, da pokušamo ipak: na granici Srbije sa žalnom Makedonijom bio sam diskriminisan, ne možete ući sa starom ličnom kartom, kao da sam ja sam sebi dao ličnu kartu i kao da sam ja na pisaćoj mašini još pre petnaest godina otkucao mrski pridev „trajna“. Imao sam, srećom, i pasoš, novi, slikao me policijski fotograf i izgledam kao sa obdukcije, ali da sam se oslonio na legitimaciju poljubio bih okno stražarske kućice i nalevo krug bih se imao vratiti na vekovnu srpsku zemlju.