Retrovizor 2 – „Opijum za narod“ – epizoda 104 – Ljuba Živkov

“Edikt se rodi!” – “Vaistinu se rodi!”. Ovako se patrijarh i predsednik ezhednevno pozdravljaju podsećajući sami sebe da su velepokrovitelji najveće proslave koju Balkansko poluostrvo pamti. Rođenje Konstantinovo u Nišu jedan je od najradosnijih događaja u srpskoj istoriji, pomisao na proslavu Milanskog edikta (bez kojeg ne bi bilo hrišćanstva, užasno je tako nešto i zamisliti!) uzbudila je i kompozitorsko srce Ive Josipovića koji kaže da susret sa Tomislavom Nikolićem sada, gle, dolazi u obzir. A šta se u najvećem sinu Bajčetine u međuvremenu promenilo? Po moemu, nichego! Veli da o Hagu i sad misli ono što je oduvek mislio, država je apanažu kako optuženicima tako i osuđenim zločincima još povećala, pre dve godine toj elitnoj sprskoj enklavi matica je poslala sedamnaest miliona, lani šesnaest, sad će to da poveća, šaljemo im avionom ponajbolje čika doktore, čime domaće regularne robijaše dovodimo u neravnopravan položaj. Zlikovci imaju džeparac, dvesto evra mesečno, njihove porodice dobijaju plaćene avionske karte, po jednu za svako godišnje doba, da o oktavijama koje im je poklanjao dobri čovek iz Belanovice i ne govorimo.