Plagijat nije pitanje mišljenja komisije, već činjenica

“Komisija za akreditaciju i kontrolu kvaliteta trebalo bi da obezbedi da univerziteti imaju adekvatne mehanizme da ispitaju valjanost doktorata, koji su suočeni sa ozbiljnim otpužbama za plagijat i ostale nepravilnosti. Profesor Mića Jovanović izjavio je da će biti formirana komisija koja će se baviti “odbranom Univerziteta Megatrend, kao i Nebojše Stefanovića.” Ovakav odgovor ukazuje na to da Megatrend nema ili ne želi da uspostavi adekvatan mehanizam. Ako je to zaista tako, Komisija za akreditaciju i kontrolu kvaliteta mora da reaguje. Premijer je u svom ekspozeu, u Narodnoj skupštini, jasno rekao da je zabrinjavajuće da u Srbiji kadar ima diplome sumnjivog porekla. Ovo je odlična prilika da se institucije pokažu na delu”. Ovako u svom zajedničkom odgovoru Istinomeru ističu dr Uglješa Grušić, dr Branislav Radeljić i Slobodan Tomić, koji su na sajtu Peščanika objavili analizu doktorskog rada ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića.

Doktorska disertacija

Rektor Univerziteta Megatrend Mića Jovanović negirao je vaše tvrdnje i izjavio da se radi o “apsolutno autentičnom naučnom delu”, najavljujući  mogućnost  podnošenja krivične prijave protiv vas.

To je njihovo pravo. Međutim, mi smatramo da ne postoji osnov za našu krivičnu ili građanskopravnu odgovornost.

Rektor Megatrenda ističe da je komisija pre nego što je Stefanović branio disertaciju ustanovila da je rad regularan.

Postoji nekoliko ozbiljnih problema u vezi sa tvrdnjom komisije da je rad regularan. Prvo, pošto je komisija odobrila takav rad, od nje se i ne može očekivati da kaže da je rad neregularan. Međutim, pitanje plagijata nije pitanje mišljenja komisije, već pitanje činjenica. Mi smo izneli jasne i brojne primere. Tu nema mesta interpretaciji. Profesor Mića Jovanović, ministar Stefanović,  a sada i predsednik Vlade Aleksandar Vučić, ni ne pokušavaju da opovrgnu naše tvrdnje. Inače, profesorka Đorđević, članica komisije, juče je potvrdila da rad ima plagijate, jer je je u svojoj izjavi navela da je ministar Stefanović parafrazirao delove njenog rada. To upravo i jeste jedan od dva glavna oblika plagijata – parafraziranje bez priznavanja tuđeg autorstva.  Drugo, dva člana komisije su stranci. Kako su mogli da pročitaju, a samim tim i da odobre, rad koji je napisan na srpskom jeziku? Treće, iz reči samog predsednika komisije profesora Miće Jovanovića vidi se da on nije dobro upoznat sa sadržajem ministrove disertacije. On pominje nekih „200  ispitanika“, što se u disertaciji nigde ne pominje.

Kako se dokazuje da je neki rad plagijat? Ko bi sada trebalo da donese konačnu presudu? Vi tvrdite da je u pitanju plagijat, a pet članova komisije sa Megatrenda kažu da nije.

Obe vrste plagijata jasno su objašnjene u našem originalnom tekstu. Nadležnost za utvrđivanje plagijata je na matičnom univerzitetu, čiji rad u celini kontroliše Komisija za akreditaciju i kontrolu kvaliteta. Naveli smo nekoliko od mnogih primera gde je ministar Stefanović preuzeo tuđe ideje, tekst ili podatke bez priznavanja autorstva. Ali, ne treba zaboraviti da ministrov rad ne ispunjava ni ostale minimalne kriterijume za uspešnu doktorsku disertaciju. Megatrend Univerzitet, kao ustanova koja je ministru dodelila doktorat, nadležna je da reaguje i ispita naše tvrdnje. Komisija za akreditaciju i kontrolu kvaliteta treba da obezbedi da univerziteti koji imaju pravo da dodeljuju doktorate imaju i adekvatne mehanizme da ispitaju ovakve tvrdnje.

Kakvi su standardi za pisanje doktorskih radova u inostranstvu? Članica komisije koja je proveravala Stefanovićev rad, profesorka Snežana Đorđević, izjavila je da se “standardi u Srbiji dosta razlikuju od standarda na koje se pozivaju stručnjaci koji su analizirali tekst”.

Minimalni kriterijumi za uspešnu doktorsku disertaciju svugde su isti. Niko od Megatrenda nije ni očekivao visoke standarde.

Da li u Velikoj Britaniji postoji neka institucija koja u ovakvim slučajevima presuđuje da li je rad plagijat?

Matični univerziteti, takođe, nadležni su da ispitaju ovakve slučajeve. Šira akademska javnost je obično takođe uključena.

Šta je bio motiv da se bavite doktoratom Nebojše Stefanovića?

Znamo koliko je truda i vremena potrebno uložiti u pisanje ozbiljnog naučnog rada, što svaki doktorat mora da bude. Čini nam se da je obavljanje važne javne funkcije nespojivo sa završetkom doktorata u rekordnom roku. Naša analiza disertacije ministra Stefanovića  zasniva se na jasnim argumentima i potkrepljena je mnoštvom primera, tako da ne vidimo problem pokretanja pitanja revizije ove, a i drugih, sumnjivih diploma. Analiziraćemo naučne radove i drugih javnih funkcionera.

Rektor Jovanović smatra da je “reč o napadima sa političkom konotacijom”.

Mi smo u originalnom tekstu naveli da nemamo nameru da se bavimo političkim kontekstom, već samo da ukažemo na jedan od gorućih problema visokog obrazovanja u Srbiji.

Premijer  Vučić izjavio je da je vaše obrazloženje da je Stefanovićev rad plagijat “najgluplje obrazloženje koje je ikad čuo”.

Jedini argument koji je predsednik Vlade izneo u prilog tvrdnji da je naše obrazloženje “najgluplje” jeste da je on “završio državni Pravni fakultet sa najvišim ocenama”, te da stoga “zna nešto iz te oblasti”. Ostaje nejasno šta je to konkretno u našem tekstu “glupo”. Imajući u vidu da je diploma državnog Pravnog jedini adut premijera, vredno je pomenuti da je jedan od autora teksta, Uglješa Grušić, završio isti državni Pravni  fakultet sa najvišim ocenama (prosek 9.9) i da je bio asistent na tom fakultetu pre nego što je otišao u London na doktorske studije na LSE, koji je jedan od najboljih svetskih univerziteta za društvene nauke. Biografije ostalih autora takođe govore same za sebe.

 

BIOGRAFIJE:

Uglješa Grušić završio je osnovne studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, master na Univerzitetu u Notingemu i doktorat na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka. Deo doktorskih studija je proveo na Sciences Po u Parizu. Predaje međunarodno privatno pravo i međunarodnu arbitražu na Univerzitetu u Notingemu. Pre toga je bio asistent na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka i na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Autor je brojnih članaka iz oblasti prava. Dobitnik je nagrade za najboljeg mladog naučnika za 2012. godinu (2012 ICLQ Young Scholar Prize), koju dodeljuje International and Comparative Law Quarterly, časopis Britanskog instituta za međunarodno i uporedno pravo. Trenutno piše knjigu zasnovanu na svom doktoratu, koju će naredne godine objaviti Cambridge University Press.

Branislav Radeljić završio je osnovne studije na Univerzitetu La Sapienza, u Rimu, završio dva mastera iz međunarodne politike i evropskih studija i integracija na Slobodnom univerzitetu u Briselu, i doktorirao političke nauke na Goldsmiths koledžu Univerziteta u Londonu. Predaje međunarodnu politiku na Univerzitetu Istočni London. Do sada je objavio knjigu Evropa i kolaps Jugoslavije, uredio zbornike Evropa i postjugoslovenski prostor, Evropski identitet, i napisao mnoštvo radova. Ove godine je boravio u Americi kao gostujući istraživač na Univerzitetu Mičigen i kao istaknuti predavač iz oblasti evropskih studija za 2014. godinu, na Univerzitetu u Kaliforniji – Berkli. Trenutno radi na novoj knjizi o odnosima Evropske zajednice i Jugoslavije tokom 1980-ih godina.

Slobodan Tomić je doktorant i asistent na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, jednom od najboljih svetskih univerziteta društvenih nauka, koji je iznedrio 16 nobelovaca. Nakon što je završio Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu, odlazi u London na specijalizaciju, gde stiče zvanje mastera iz oblasti javnih politika i javne uprave. Trenutno privodi kraju doktorat na temu antikorupcionih politika i institucija na Zapadnom Balkanu. Primalac je brojnih domaćih i međunarodnih stipendija za odličan akademski uspeh.