U 2021. prebacujemo autobuski saobraćaj na novu autobusku stanicu
Izmeštanje autobuske stanice u novobeogradski blok 42 bilo je jedno od omiljenih obećanja gradskih čelnika iz SNS-a za skupljanje političkih poena. Prema najstarijem, stanica je trebalo da bude izmeštena još 2015. godine, ali su se umesto toga ređala nova obećanja i novi rokovi. Prema poslednjem (ili pretposlednjem), sav autobuski saobraćaj trebalo je da još tokom […]
Istorija bivšeg radikala   
Tvrde da nije zbog protesta, nije zbog ulice, nego je predsednik sa timom pravnika razmotrio zakone zbog kojih su građani blokirali ulice i rešio da reaguje. Iako je rekao da će zakon o eksproprijaciji da se doradi, on je za sada povučen, a zakon o referendumu i narodnoj inicijativi koji je već potpisan, pretrpeo je hitne izmene. Sednica je na brzinu zakazana za petak i taman kad smo očekivali da u ime predlagača ministarka Marija Obradović objasni šta se to desilo, pa mora da menja predlog koji je branila pre nekoliko dana, ona je odlučila da ćuti.  U jednom trenutku se učinilo da su i ministarka i poslanici nekako ljuti i iskazuju bunt, ali ne. Kako su sami rekli, dobili su takve instrukcije.    
Svi su voleli Zagorku Dolovac
U Zagorku Dolovac nikad nisu verovali samo radikali. I Marijan Rističević. Tako se ispostavlja kada se prekopaju stari papiri i osveži pamćenje na diskusije vođene prilikom njena dva ranija izbora za prvu osobu Republičkog javnog tužilaštva. Današnji ljuti opozicionari bili su impresionirani njenim kvalitetima, a sadašnji vlastodršci su se kajali što su je nekada nazivali poslušnicom žutih. Prosto, da je nema, trebalo bi je izmisliti da bude žena za sva vremena.
Rasim Ljajić – jedna karijera, dve stranke, mnogo funkcija
“Ne da sam umoran, preumoran sam”, izjavio je pre 12 godina Rasim Ljajić, u to vreme ministar za rad i socijalnu politiku, iza koga je već bilo devet godina obavljanja raznih državnih funkcija, najavljujući povlačenje iz izvršne vlasti. To je učinio tek u oktobru prošle godine kada je formirana nova Vlada Srbije, a Ljajić se “posvetio jačanju stranke”. Oporavak posle dvodecenijskog aktivnog bavljenja državnom politikom trajao je svega nekoliko meseci, sudeći po Ljajićevim izjavama da je spreman da se prihvati nove funkcije, ovog puta - predsednika Fudbalskog saveza Srbije. A u prethodnim godinama bio je zadužen za saradnju sa Haškim tribunalom, za jug Srbije, za ljudska prava, za rad i socijalna pitanja, za unutrašnju i spoljnu trgovinu, telekomunikacije, turizam…
Šta si radio u ratu, Predsedniče?
Gde smo tri decenije nakon početka ratova u Jugoslaviji i šta o njima znaju generacije rođene tokom ratnih godina? Koliko smo bliži pomirenju posle niza presuda za strašne zločine, zbog kojih je morao da bude osnovan specijalan Međunarodni krivični sud? Da li je istinsko pomirenje uopšte moguće ako su i danas na vlasti isti oni koji su devedesetih zagovarili ratnu politiku? Ili je za istinsko suočavanje sa prošlošću potrebno, na primer, da kao i u Nemačkoj 1968, čitava jedna generacija rođena ratnih devedesetih širom bivše Jugoslavije upita svoje roditelje šta su radili u ratu. Ovaj tekst namenjen je pre svega toj “deci” od tridesetak godina.
Zoran Stevanić: Ne mogu da uvažavam državu koja mi je ubila dete
Od toga da su im vezane ruke, da neko ne dozvoljava da reše slučaj, do poruka da iza svega stoji policija - sve to je Zoran Stevanić slušao od “nadležnih organa” tokom skoro četvrt veka koliko čeka pravdu. Slučaj razbojništva iz 1997. godine, kada se na meti usred Beograda našao njegov sin Novak (predmet u medijima često označavan kao “prva zemunska otmica”), sada je u rukama suda. Na Stevanićevu borbu sa sistemom kao da su preslikane sve manjkavosti odnosa tužilaštva i policije, veze institucija s kriminalom, nemar i tromost države... Surčinski klan, zemunski klan, poligraf, pretnje, optužbe na račun žrtve, predmet u fioci, pa sudija Nebojša Simeunović, četiri tužioca - sve su to delići jedne mučne slagalice o kojoj Zoran Stevanić govori za Istinomer.
Pritisci na novinare u Srbiji – “Niko ne sme da vam preti”, ALI…
Od smrti Dade Vujasinović prošlo je tačno 27 godina. Od najave tužiteljke Dolovac “da će sva nadležna tužilaštva posebnu pažnju obratiti na nerešene predmete iz prošlosti, uključujući i ubistva novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića”, prošlo je više od decenije. Srbija nije ostvarila napredak po pitanju procesuiranja ratnih zločina, rešavanje sudbine nestalih je u zastoju, nastavljeni su zastrašivanje i napadi na novinare, diskriminacija i nasilje u porodici, a policija je primenjivala prekomernu silu, ocenjuje se u najnovijem godišnjem izveštaju Amnesti internešenela o stanju ljudskih prava u svetu, prenosi Danas. Napadi na novinare, kažu baze udruženja, sve učestaliji. Sumorna slika, koliko god najviši predstavnici vlasti vikali da niko ne sme da ugrožava i da preti novinarima.
Fenomen Vesić; na zadatku da nervira
Zamenik je gradonačelnika Beograda skoro pa pun mandat, na televizijama neumorno priča o svemu što se planira u gradu, obećava prestonicu koja sija i privlači turiste, a opet je mnogima prvi put u životu bio simpatičan kad je antivakserki Mili Alečković pre neki dan u živom programu rekao da je „za hospitalizaciju”. Mnogima ni tad. Za gužvu u autobusu, za ružne kocke na trgu, za svaku rupu na asfaltu, za komunalnu miliciju koja radi sve osim rasturanja suludog kovid plesa oko spomenika - niko ne krivi gradonačelnika. Važan je zamenik.
Tri decenije SPO – od vulkana do priveska
Od prvih velikih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića prošle su tri decenije i Srbija je za to vreme doživela (i preživela) toliko toga da bi i raspoređeno na ceo vek moglo da bude teško za prepričavanje, a kamoli podnošljivo za preživljavanje. Čini se da bi učesnicima tog Devetog marta, kada bi ih suočili sa ovim trenutkom u tada dalekoj budućnosti, bilo nepojmljivo da prihvate da će Srbiji i posle 30 godina (uglavnom) izmicati ono zbog čega su tog jutra krenuli na Trg Republike. A verovatno bi slično reagovali i kada bi ih upoznali sa svim menama kroz koje je prošla stranka koja je organizovala taj protest, tada najveća opoziciona partija - Srpski pokret obnove.
Zašto kažeš navijači, a misliš na…
Da li, zaista, samo zlonameran čovek može da poistovećuje sve navijače s kriminalom, kako je to rekao Duško Vujošević košarkaški trener, u intervjuu za NIN? I on i Vladimir Vuletić, bivši potpredsednik Partizana, u nedavnim medijskim istupima osvrnuli su se na ulogu naprednjaka u usponu pojedinih grupa na tribinama, ali i na afere koje se u medijima retko spominju, a zajednički imenilac im je veza s adresom u - Ljutice Bogdana. Kakav mozaik se može sastaviti od medijskih napisa u kojima se godinama pominju navijači, njihovi komandanti i svi zamislivi prljavi poslovi?