Nevladine organizacije ne grade smeštaj za migrante

Ministar unutrašnjih poslova o odnosu NVO prema migrantima. (Beta, 16. 11. 2016. godine)
„Izvinite, da li je neko sem države, da li je neko od silnih nevladinih organizacija koje se toliko brinu o migrantima, da li je napravila smeštaj za deset migranata negde? Da li je igde napravila u Srbiji od silnog novca koji su dobili, da li je napravila smeštaj za deset migranata? Ne za 100, ne 1000 – za deset. Ja vam kažem da nije.“

„Da li Srbija ima plan ili strategiju kako da spreči migrante da praktično naseljavaju delove Beograda po sopstvenoj volji?“, pitala je odvažno novinarka ministra unutrašnjih poslova Nebojšu Stefanovića tokom predstavljanja akcije „Isključi nasilje“ Ministarstva pravde u Narodnoj skupštini. Ministar je odgovarao čitava četiri minuta a, između ostalog rekao je da država ima plan, ali da im problem prave nevladine organizacije koje „pozivaju“ migrante da ostanu van kampova.

Beta, 16. 11. 2016. godine
„Zašto biste nekog pozvali da bude u parku, a ne da ide u smeštaj koji je ljudski obezbeđen. Koji je obezbeđen na najhumaniji, najpristojiniji mogući način. Osim ako to nije interes organizatora da pere neke pare. I drugo, postavimo pitanje: izvinite, da li je neko sem države, da li je neko od silnih nevladinih organizacija koje se toliko brinu o migrantima, da li je napravila smeštaj za deset migranata negde? Da li je igde napravila u Srbiji od silnog novca koji su dobili, da li je napravila smeštaj za deset migranata? Ne za 100, ne 1000 – za deset. Ja vam kažem da nije.“

Prema podacima UNHCR Srbija, 86 odsto postojećih smeštajnih kapaciteta za migrante u Srbiji finansirano je iz donacija i to zahvaljujući bilateralnim, multilateralnim sporazumima ili od strane domaćih ili stranih nevladinih organizacija, odnosno – ne iz sredstava budžeta Republike Srbije

Teško je izračunati koliko tačno je Srbija u poslednjih nekoliko godina potrošila na potrebe migranata i migrantske krize. Na to pitanje Istinomer čeka odgovor iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike (MRZS), čiji ministar – Aleksandar Vulin – predsedava vladinom Radnom grupom za rešavanje problema mešovitih migracionih tokova.
Prisećajući se izjava političkih autoriteta, samo u 2015. godini bilo je nekoliko različitih izjava o trošenju novca državnih obveznika. Tadašnji ministar odbrane Bratislav Gašić je 13. avgusta rekao da Srbija dnevno troši 15.000 evra na sredstva za higijenu, vodu i osnovne potrepštine, a da se za dnevnice zaposlenih, gorivo i druge stvari koje omogućavaju funkcionisanje procedura – troši znatno više sredstava.

„Na ovom pitanju se vidi da se Srbija jedina u regionu jako odgovorno i sistematski bori sa ovakvim problemom“, rekao je Gašić prilikom obilaska izbegličkog kampa u Miratovcu, nedaleko od Preševa, na jugu Srbije.

Ministar MRZS Aleksandar Vulin je 14. septembra za RTS rekao da Srbija ne izdvaja sredstva iz državnog budžeta za migrante, već da se na njih troši novac iz donacija. „Stiže novac, ne sve što je dogovoreno sa EU, ali stiže. Srbija mora da dobije pristup evropskom budžetu za izbeglice, jer ne može sama da reši ovaj problem“, rekao je tada Vulin.

Što se tiče sredstava koje su u Srbiju stigle preko kancelarije Visokog komesarijata UN za izbeglice (UNHCR) u našoj zemlji, samo u 2015. godini je potrošeno 13,6 miliona dolara na direktnu pomoć migrantima (prehrambeni i neprehrambeni proizvodi), unapređenje uslova smeštaja, pristup i unapređenje kvaliteta azilnih procedura, unapređenje pružanja pravne pomoći, osnaživanje relevantnih institucija i unapređenje praksi, pomoć lokalnim zajednicama gde se nalaze centri za smeštaj migranata, i tako dalje. Ovaj novac je u migrantski sistem, u saradnji sa nadležnim državnim organima kao što su Komesarijat za izbeglice i migracije Republike Srbije (KiRS), Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i MRZS, UNHCR trošio samostalno ili kroz izvršna partnerstva sa 15 nevladinih organizacija iz Srbije.
Evropska komisija je u septembru ove godine objavila da je od septembra 2015. godine izdvojila 40 miliona evra za podršku u upravljanju izbegličkim i migrantskim tokovima u Srbiji. „Tu bespovratnu pomoć smo uglavnom pružili preko naših partnera među kojima su MUP, MRZS, KiRS, Crveni krst Srbije, zatim UNHCR, Međunarodna organizacija za migracije, UNICEF i međunarodne i lokalne nevladine organizacije“, piše na sajtu Delegacije. Ta sredstva su potrošena na obezbeđenje smeštaja za migrante, plate novozaposlenih u čitavom sistemu migrantske zaštite, opreme, transporta, hrane, zdravstvene nege, itd.
Osim ovih sredstava, finansijsku pomoć preko direktnih donacija ili projekata tokom migrantske krize, Srbiji su pružale mnoge strane i domaće organizacije, vladine i nevladine, religijske i civilne, da li kao direktni donatori, da li kao izvršni partneri stranih vlada ili međunarodnih organizacija… 
Zbog svega ovoga, Istinomer je uputio pitanje MUP-u zašto je ministar Stefanović izjavio da nevladine organizaicije ne „grade“ smeštaj za migrante i na koje je tačno organizacije mislio.

„Izjavu ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića potrebno je posmatrati u celini. Ona se odnosila isključivo na nevladine organizacije koje deluju u centru Beograda i koje nagovaraju migrante da spavaju u parkovima“, stoji u odgovoru MUP-a.

Čitajući ministrov odgovor na novinarsko pitanje u celini, pročitajte ga klikom na ovaj link, ne može se nikako utvrditi da ministar Stefanović nije mislio na sve nevladine organizacije, tj. na nevladine organizacije uopšteno, a da je mislio baš na te neke posebne nevladine organizacije, koje pozivaju migrante da ostanu u parkovima, umesto u kampovima. 

Zbog tog nepreciznog i uopštenog izražavanja kojim je doveo javnost u zabludu da, za razliku od države, nevladine organizacije ne pomažu u izgradnji smeštaja za izbeglice, izjavu ministra ocenjujemo kao neistinu. Višegodišnji teret migracijske i izbeligličke krize, pored državnih organa, nosile su i nose vrlo odgovorno i nevladine organizacije. To zna svako ko je upućen u migracije.
Na kraju, prema Istinomerovim saznanjima, na terenu, među izbeglicama, funkcionišu grupe aktivista, mahom stranaca, koji deluju kao grassroot anarhističke organizacije, bez jasnih ciljeva i unutrašnje hijerarhije. Kako su nam nezvanično i anonimno potvrdili članovi organizacija koje svakodnevno i godinama rade sa migrantima u centru Beograda, ovi neuobičajeni aktivisti ne komuniciraju sa drugim organizacijama, državnim telima ili medijima. Možda je ministar Stefanović mislio na ove grupe ljudi, ali to možemo samo da nagađamo jer, kako je već rečeno, iz MUP nije stigao odgovor na koga je tačno ministar mislio odgovarajući na odvažno novinarsko pitanje sa početka.
Isitinomer je Ministarstvu unutrašnjih poslova, ali i Bezbednosno informativnoj agenciji, poslao još konkretnih pitanja o aktivistima strancima koji ne komuniciraju ni sa kim, ali ni te odgovore još uvek nismo dobili.