Nevinost bez zaštite

Predsednik Republike sam je priznao da već duže vreme krši Zakon o javnom saobraćaju, kumio je MUP da na limuzinu stavi zimske gume. Šta da se radi kad je MUP tako veliki i toliko razgranat. Jedni su dužni da ti daju i da ti štaviše oni promene gume, njihove bi kolege pak mogle da te zaustave, da te kao bilo kog prestupnika novčano kazne i isključe iz javnog saobraćaja. Predsednika je istrajni policijski nehaj sneveselio toliko da će se možda odreći zaštite MUP-a. Predložio sam da ga v takom sluchae sprovode i čuvaju „Noćni vukovi“, od kojih je dobio dvogrbo karajeleče. Ali, zar ne bi predsednik ili odgovorno lice trebalo i da plati kaznu za sve već obavljene vožnje sa letnjim gumama? Dobro, nije bilo zaletanja civila, ni generalskih šofera u svečanu predsedničku kolonu, nije bilo naglih manevara ni povređenih, ali zakon je po moemu povređen, počinioci su na raspolaganju, kazna za vožnju sa letnjim gumama je pet hiljada dinara, puta broj vožnji, koje se u predsednikovom slučaju sve upisuju u anale i putne naloge, eto ti ukupne globe!

Izbori na Kosovu konačno su završeni. Ne bio ja u koži glasača, da mi iz Beograda komanduju dig-se-le-zi, glasaš li, priznao si lažnu državu, ne glasaš li, izdao si materu Srbiju, sad je stigla blagovest, a dobrotom civila Vulina, da je zakletva koju su polagali gradonačelnici košer, ne pominje se u njoj Republika Kosovo. Da, ali se ne pominje ni preambula našeg Ustava koja je sazrevala u Koštuničinoj glavi kao plod kruške u boci sa rakijom. Ustavotvorac je netom izdao knjigu „Polna neutralnost ili Erotska unija“, tako ja barem to pamtim. I da ovo ne zaboravim, počeli su radovi na otrpavanju Generalštaba za koji sam mislio da će ostati ovako unakažen do kraja sveta.

Najčuveniji srpski podstanar g.Tadić skrasiće se u Višnjičkoj banji. Ima izlaz na Dunav. Da sam mu ja gazda odobrio bih da na terasi sagradi svetionik te da ispuni svoju neostvarenu mladalačku želju. Za nesuđenog svetioničara otimaju se strane kompanije, banke, NVO, svi bi da ga imaju u svome bordu, ali, dok mu se ne osuši parket u novoj kući podstanar je skoknuo do Pekinga, jednog od četiri stuba njegove lutalačke politike, da svoje dragoceno iskustvo i harizmu ponudi tamošnjim članovima partije. Komandatkinja tima za pregovore sa EU kaže da se oseća kao u „ferariju“, za volanom je, i samo što nije poletela. Vežite se, najpre, u svakom pogledu umiljata gospođo, vežite se po ugledu na predsednika Republike, pa onda nagazite „ferari“, makar bio sa letnjim gumama! Protekla nedelja sva je u zavetima našijenaca da se Albancima iz lažne države neće dati stolica u UN. Dajte im lažnu stolicu, šamlicu, tronožac, oveći dubak, i neka ne bude unutra, neka predstavnik Kosova sedi u hodniku kao neka lažna recepcionarka kakvih je u Sovjetskom Savezu bilo nekoliko miliona, na svakom spratu u hotelu po jedna. Fudbaler Šimunić razgalio je, razbudio i osokolio je hiljade navijačkih srdaca. Već na narednoj utakmici inače zakrvljeno navijaštvo iz Splita i Zagreba ujedinilo se u dragom besmrtnom pozdravu „Za dom – spremni“, tako se ustaški pozdrav orio na svim tribinama, a da više niko nije na terenu morao da izvede početni udarac. Možda bi FIFA odista trebalo da slabo ili krivo odgojenog mladića liši odlaska na svetsko prvenstvo. Čistunci i osvetnici bi izrekli takvu kaznu čitavoj hrvatskoj reprezentaciji, što bi bilo blesavo i nadasve nepravedno te nepoučno, ali bi Džou fifinci baš mogli reći: „Za dom spremni mladi čoveče, idi u Australiju koja će takođe prenositi fudbal iz Brazila!“.

U posetu će nam posle prilične pauze doći Milo Đukanović, kakav je da je, nije papa, neka nas poseti, mada biće poseta i neka vrsta ostavinske rasprave: oko vile „Crnogorka“ glože se dve umalo ne rekoh srpske države, glože se dve nezavisne, susedne države i princeza kojoj je porodični plac nedavno vraćen. Vraćeno joj je i velelepno zdanje koje je delo ruku partizanskih neimara. Sve tri strane su u pravu, i kako god bude razrešen ovaj sve u svemu imovinski spor, meni će biti pravo. Radio-konfuzna agencija, otvorena i puna razumevanja za rijalitije koji su hiljadu puta štetniji od genetski izopačene hrane, opomenula je novosadsku televiziju. Voditelj nije predsednicu lažne države obasuo pravoslavnim i pravosnažnim potpitanjima, a i kako bi kad je Mađar (kad Švejkov drug na Mađare baca drvlje i kamenje, dobri vojnik koji ne mrzi sinove pustare nevoljno mumla: „Poneki vala i Mađar ništa pod milim bogom ne može što je Mađar“). Uglavnom je gošća nesmetano reklamirala svoj zavičaj i svoj sektor, a sektor joj je kao predsednici vascela Kosova! Nespremnog i neborbenog voditelja je upozorilo i ukorilo možda lično svešteno lice na službi u RRA: „No, no, seče popa jezik!“

Prvi potpredsednik je prvopotpredsednički razvejao svaku sumnju da bi prvi predsednik tj. g. Nikolić mogao imati ikakve veze sa „Vršačkim vinogradima“ koji su, rekao bih, otišli znatno ispod cene. Pa svak u Evropi i Rusiji znade da je predsednikova vokacija rakija. Nju kad god mu državničke obaveze dopušte i peče, i flašira, i poklanja, i prodaje u humanitarne svrhe, ma bilo to i nauštrb nečijeg zdravlja, predsednik ima voćnjak, i čovek je šljive, koju je i Davičo opevao kao nacionalnu našu voćku, doklen su grožđe, komina, čokoti, vinogradi, pa samim tim i ovi Vršački, predsedniku posve ravnodušni, što bi rekla naša latinična braća. Uh, propade im žuđeni referendum o ćirilici, i mrsko pismo umesto da nestane zanavek, pred preosetljivim hrvatskim očima uzdiže se sve više, komunalci table sa ćiriličnim pismenima izdižu sve više i više, tako da će budući diverzanti morati jedni drugima da drže lopovske merdevine.

Šef diplomatije povajkao se kako nema koga da pošlje u danas dragu nam i blagonaklonjenu Ameriku. Treba mu neko ko voli Ameriku, a ko neće zaboraviti ni Srbiju. Čoveče, kao da mene opisuje, od reči do reči. Volim Ameriku, živeo sam tamo tri godine i nisam zaboravio ni FNRJ, ni SFRJ, ni SRJ iz koje sam i otputovao, pa neću zaboraviti ni Srbiju. Ambasador Republike Srbije mogao bi da govori engleski malo bolje od mene, to priznajem i sam, ali to bi se dalo popraviti intenzivnim kursom, večernjom školom, šta ja znam. Ako je predsednik postao master, a vršnjaci smo, mogu i ja valjda da obogatim rečnik i malko usavršim sintaksu, a kad bih prošao TOEFL g. Mrkić bi samo još trebalo da me prikopča na detektor laži gde bi naučno bilo ustanovljeno volim li ja ovu našu bledu materu u potrebnoj meri.