Kontrapeticija ili Nisam ja nosio brushalter

Tolika se halabuka digla protiv ministra prosvete da joj se neko već i zbog toga mora suprotstaviti, razlozi da neko stane i na stranu usamljenog pojedinca su etički, pshihološki, istorijski i klasni.

1. Ministar je svome poslu misionarski predan, taština bi svakog drugog, pa bio taj i nepostiđujući karijerist, nagnala da uzvikne: „Krvožednici kleti, svi vi kojima je nečija ostavka zamena za negdašnje javno izvršenje smrtne kazne, evo vam moje ostavke, naslađujte se onim što mislite da je za mene ispaštanje i nesreća, a ja ću vam se osvetiti naučnim otkrićima još slavnijim od onih kojima je krcata moja disertacija i moja mega karijera u Trendu!“ Ali ne! Profesor Obradović ostao je na braniku fotelje, ako se tako može reći, iako se protiv njega podigla tušta i tma, iako njegovu ostavku traži i staro i mlado!

https:11//www.youtube.com/embed/tCofZU6cZ8c?rel=0

2. Ministar prosvete se kao školovani dijalektičar ne drži slepo čak ni onoga što je sam kazao, a kazao je „ako sam odgovoran, neka dam ostavku“, e, kad je stanovništvo, podjareno doduše od nekih osamdeset udruženja i ustanova, ustvrdilo i utvrdilo da jeste Obradović komandno odgovoran za eutanaziju mature, optuženi je drsko (a zapravo otresito), bezobrazno (a zapravo neustrašivo), bestidno (a zapravo iskreno) kazao da nije on štampao zadatke! Nisam ja nosio brushalter!

I drugi ministri sad znaju da za bilo kakvu štetu ili tragediju u njihovom dotad blagoslovenom resoru neće oni odgovarati, treba samo budu dovitljivi: srušio se most, šta mu ja mogu, nisam mu ja pilon! Pančevački most se srećom srušio u tri ujutro dok je preko njega prolazila samo jedna škoda 120 L, za vozača se mislilo da je mrtav sve dok se nije javio iz Vidina gde su ga spasle bugarske ribokradice, šteta se procenjuje na ne znam ti koliko milijardi, a resorni ministar će: „Pa nisam ja izgradio tu starudiju, nisam čak ja presekao vrpcu ni kad je tobože bila obnovljena cela jedna polutina!“ Ili u sudaru vozova stradale stotine putnika, a ministar saobraćaja će: „Nisam upravljao nijednom od kobnih lokomotiva, šta ja tu mogu?! Jesam ja skretničar?! Nisam šef stanice, nisam ni pružni radnik koji metalnim čekićem lupa po šinama, taj se oslanja samo na svoje čulo sluha a čuva naše i međunarodne vozove, kako putničke tako i teretne!“

3. Čuvajući sebe čuva Obradović i čovekovu okolinu, a to je u njegovom slučaju Ljušiću Radoše koji ne bi da se rastane od direktorata, a baš ustanova kojom on rukovodi smrtno je ranila malenu maturu, Radoš (koji je, sećate se, predlagao da se manemo predsedničkih izbora i da našega vožda, kako što činijahu naši stari, izaberemo ispod hrasta, ustaničkom aklamacijom!) je kao ljubitelj, znalac i protagonist istorije oslonac potražio u istoriji, niko, reče, nije ni lane ni preklane dao ostavku, srpska je istorija neumrljana ostavkama, kako onda ja i ko sam ja da dam ostavku?!

4. Ministar Obradović uči nas i uči netom opismenjene maloletnike da uzmu ono što im život pruža (to su mnogi već učinili pre testiranja), ali i da ne žale za onim što se pokaže istorijski prevaziđenim, kao što se matura ovog leta baš i pokazala. Jeste matura trebalo da donese odlikašima još bodova koji bi im pomogli da haraju prilikom upisa, ali bi i produbila krizu mnogog pubertetlije kome na testu ne bi cvetale ruže, nego bi se, naprotiv, dodatno obelodanilo gde je taj mladac sve ostao šupalj nakon osam godina prinudnog odlaženja u mrsku osmoljetku. Malo su nam klasne razlike koje ionako postoje među đačkim roditeljima, hoćemo li da plačemo što matura nije dovelo do dodatnog raslojavanja i među đacima, ne zaboravimo da su i ti osnovci većinom Srpčad koja se, eto, barem neće deliti još i po uspehu na maturi!

5. Ministar Obradović nam daje sozercanije da čega nema bez njega se može, ako male mature nema nije kraj sveta, iako je kraj školske godine, i kraj školovanja za jedno pokolenje. Naravno da bi primena ove narodne mudrolije na ljude poput ministra Obradovića (koga nema bez njega se može) bila teška logička i etička greška, greh, grehota i gubitak za srpsku nauku predvođenu Megatrendom: jer Obradovića ima, i biće ga!

6. I kad izgleda kao da brani sebe ministar nas uči pravilnom zaključivanju:
Premisa 1: Naše najveće bogatstvo je čovek;
Premisa 2: Ja sam čovek zaposlen u Vladi;
Zaključak: Ja sam najveće bogatstvo Vlade!

7. Obradović je pozitivna ličnost jer veruje da Vlada može sve, da ispravi Zemljinu osu ili da ozdravi oklevetano mleko, nije mogao da oponaša kolegu Kneževića koji je naočigled naše i strane javnosti naiskap popio mleko iz staklene čaše, ali je naučno i praktično dokazao da se dosetka sa aflatoksinom (kad je dozvoljena doza vladinom uredbom elegantno i galantno udesetostručena, i svaka kap mleka u Srbiji postala je zdrava) može itekako primeniti i na maturu: jeste zakon propisivao maturu, ali pošto su testovi putem jednoga brushaltera pre vremena naparfimisani dospeli do krajnjih korisnika, matura se isto tako zakonski može proglasiti nepotrebnom, privremeno nepotrebnom, ovegodine nepotrebnom, kako vam drago!

7. Neka sledeće pokolenje polaže duplu maturu, ili dve mature, jednu na polugodištu, drugu na kraju, tako će se za mandata g. Obradovića sve poravnati,

8. Bila bi grehota da nelustrirani slobinac (ah, svi su nelustrirani) padne sada kad je njegova partija opet dala premijera, jer šta ako predsednik vlade još smeten od neprekidnih pregovora sa članovima naše buduće porodice na primer vavilonski uzvikne: „If Žare goes down, Ljuša goes down!“ Nemamo mi tih velikana baš toliko da ih rušimo i da ih se odričemo posle prvog skandala koji se bez njihove krivice zadesio.

9. Long life, camarad Zhare, Bog te blagoslovio, brate Radoše!