Sportska omerta

U minulom dvonedeljju šta smo imali, ako programski prenebregavamo beskrajno dosadnu sagu o datumu koji se polako promeće u zeleno svetlo (umesto svog života ugledah beskrajnu zelenu svetlost, kaže negde Crnjanski)?

Lukavo prikrivena i takoreći podzemna bitka za Kosovo nastavlja se. Predsednik Nikolić pohvalio je vlasti u Laosu što stoje na braniku Srbije, a uz nos lažnoj državi Kosovu Skupština grada Trebinja proglasila je g. Nikolića počasnim građaninom jer se negdašnja Šešeljeva desna ruka od iskona brinula o Srbima i Srpkinjama ma gde ove život i istorija razasuli. Predsednik je na početku svog radnog veka betonirao korito reke Trebišnjice, nije znači bio grobar, kao što legenda veli, utkao je sebe u hercegovački krš koji mu se sada koliko-toliko odužuje. Kao član biblioteke i kao osoba koja pomno prati i stranu štampu osetio je predsedničku potrebu da dodeli orden libijskom kolumnisti koji je kao i Vlada Laosa na našoj strani; najveći nomad XXI veka Boris obreo se (ili je otišao tamo na posedak?) opet u Azerbejdžanu, gde je po cenu da bude domaćinu i dosadan izrazio zabrinutost za naše kulturne spomenike u lažnoj državi. U tradicionalnoj, besmrtnoj anketi „Kome više verujete, Crkvi ili Vojsci?“ pobedile su oružane snage. Svetoj materi se sve manje veruje, pa ipak su lekari vernici poput Angela koji vopijaše zavapili da Sveti Sinod osudi i kako zna zabrani abortus, doklen od vojske nisu zatražili da oružjem potpomogne njihovu inicijativu. Patrijarh je gradonačelniku Niša predao zastavu zvanu labarum pod kojom je naš Konstantin porazio pobunjene Rimljane (crkli dabogda!). Dođe li do kakvog raskola među braćom Nišlijama, samo istaknite ovaj barjak, blagosavetovao je mera duhovni vođa, car Konstantin zastavu je lično dizajnirao nakon što mu se zlatokrst ukazao među mediteranskim oblacima.

Dok smo još kod dobrih vesti: iz mrskog haškog sudilišta pušteni su na slobodu zlatnu Stanišić Jovica i Simatović Franko. Neviniji smo nego što smo mislili. G. Jovica je pohvalio sudiju kao svojevremeno Oskar Vajld publiku nakon premijere („pohvaljujem ovu inteligentnu publiku koja je u mojoj drami uživala gotovo koliko i ja“). Sudija je, kako reče naš rukovodilac tajne policije, shvatio suštinu slučaja, lepo od sudije, a lepo je i od Vlade što je po oslobođene rukovodioce poslala svoj malo malo pa pokvareni avion (iako se ja državnom podvozu snažno koliko mogu protivim!). Ako hoće da popravi rejting i da prestigne Vojsku Srbije crkva bi mogla da Frenkija i Jovicu proglasi svecima, kad već Njegoš nije uspeo da se kvalifikuje.

Ove godine je u čisto civilnim sukobima pobijeno dvostruko više naših građana nego prošle godine, ali istinabog ima i preživelih. Sportski funkcioner Danilović oporavio se od hladnog oružja kojim ga je nedomaćinski napao njegov blizak jaran, inače gostioničar, zvani Fido. Oporavlja se i vođa Hijena, ugledne grupe navijača Crvene zvezde. I jedan i drugi ranjeni, i bivši sportista i mlađani prijatelj sporta (potonji ima raskošan dosije u policiji), odbili su da detektivima govore o nemilom događaju, kao da je na delu neka sportska omerta. Danilović je izgleda Fidu ispad halalio, ranjeni vođa navijača takođe nije odao ništa o atentatoru – možda se nada vansudskom poravnanju?

&

Plaćam cenu svog enormnog neznanja o Dinastiji, taman mislim da su svi pokojni pripadnici kraljevske loze prevezeni u otadžbinu, naletim na naslov da je još neko dovezen, da ga je Garda dočekala i da je nakon izlaganja kovčega u crkvi država prevezla pokojnike do Oplenca. Tamo su našim demokratski izabranim glavešinama ožalošćeni monarhisti zviždali dajući pogrebu jednu moderniju i više ovozemaljsku dimenziju. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti podnela je izveštaj koji šteta što nema naslov „Dobrodošli u zemlju diskriminacije“, u Srbiji ima sve više ksenofobije, homofobije, antisemitizma… Ali zar nema i udaranja Srbina na Srbina, zar nisu i Obrenovići dovedeni u krajnje neravnopravan položaj?! Kako god i E-novine, koje su se našle samo pod zaštitom UNS-a, niko se drugi osim Ljilje i Nina nije suprotstavio osobama koje prete da će sedište redakcije „imati da gori“! Da ne govorim o dečaku iz Žute kuće koji nekažnjeno preti da će se premda fizički slabiji svirepo obračunati sa gospodinom Lukovićem! Mada su, grešna mi duša, organi gonjenja možda uveliko za petama ovom talentovanom maloletniku. Činilo se da je i g. Fido malo dugoročnije nestao – kad… Kafedžijin advokat sa setom poverava štampi kako je njegov branjenik baš bio pošao u policiju, kad eto ti patrole koja je hapšenjem omela akciju dobrovoljne predaje.

Nijedno dobro delo ne prođe nekažnjeno, ambasador u Turskoj dobio je dvadeset četiri sata da se spakuje i vrati u Beograd. Savetovao je našijence kako da se ponašaju u tamošnjim neredima, a da ne nagraišu, i nagrabusio je lično, trebalo je da pita centralu šta mu je činiti, a ne da pametuje. Rade Bulatović, novi ambasador u Ukrajini, neće dozvoliti da ga odonud deportuje neka njegova prejaka reč.

&

Hor orlova dresiranih da krasno pevaju himnu izgubio je mislim petu uzastopnu utakmicu, pevačko jato sada moli Sv. Vasilija da Hrvati izgube sve tri preostale utakmice, samo u tom slučaju iz domena teorije ekstremne verovatnoće, i u slučaju da orlovi nanižu tri uzastopne pobede, što je u već u sferi natprirodnog, mogli bi da se na rubu dakle pameti sukobe sa hrvatskom braćom. Selektor beše obećao da će otići ako nas i Belgija pobedi, sad kaže da će ostati do decembra. Ne bih ga ja više zadržavao. Zbog toga što ne ispunjavaju njegove rodoljubne standarde odrekao se usluga dvojice možda najboljih naših fudbalera, Ljajića i Matića: istaknuti rodoljubac Miha može jedino da naruči nove dresove na kojima bi bio osveštani labarum.