Bitka za Miletića

Srbija je vodeća zemlja u borbi protiv organizovanog kriminala, ovo sam čuo od predsednika Tadića koji je kao osvedočeni prijatelj sporta uporedio našu zemlju sa Hrvatskom; u stilu vrhunskog takmičara sportski je priznao je da su Hrvati odmakli isped nas u borbi sa korupcijom. Time je predsednik podstakao borbeni duh naših revizora, ali i hrvatskog policajstva, na dobrobit dveju država i svakog njihovog podanika ponaosob, osim naravno generala Gotovine koji bi morao biti osuđen, jer ako bi se iz Haga izmigoljio usled nedostatka dokaza to bi izazvalo tešku potištenost, možda i gnev u Srbiji. Koja ne može da pronađe Ratka Mladića ali je generalovom čedu zaplenila ne zna se tačno koliko hiljada evra. Srbija preko Haga traži da se Hrvatska odrekne „Oluje“, pretpostavljam da bi smo i mi obrisali neko naše crveno slovo, da se duh nadgornjavanja prenese i u oblast praznovanja, a ne samo u stajanju kriminalcima i podmićenima za vrat.

https://youtube.com/watch?v=HE_ZI3_rYtc%3Frel%3D0

Bitka za Miletića, koga bi LDP i silne nevladine organizacije rado videlena mestu poverenika za ravnopravnost, nastavlja se, vladajuća partija nit koskuglođe nit drugom daje, ono što me je iznenadilo jeste broj NVO, nisam znao da ih toliko ima, više od stotinu, valjda, a Vlada je samo jedna, pa gde je tu ravnopravnost? Pošto je DS-u dobrodošao svaki argument protiv Miletića evo još jednog: na čelu Generalštaba već imamo generala Miletića, nećemo da Miletićima prepustimo i vojni i civilni sektor, gde je tu podela vlasti!

Ministar policije bio je kod novog patrijarha kojom su prilikom blagoslovili jedan drugog, nisam se udubio u vest, ali u podnaslovu vidim da je ministar istakao značaj SPC u našem društvu, pretpostavljam da je domaćin uzvratio rekavši da MUP, iako ne postoji dve hiljade godina, takođe ima značajnu ulogu; Novi Sad dobija u centru bežični besplatni internet, kasnite, braćo, za Bečkerekom barem dve godine, iz kafića pred zrenjaninskim pozorištem poslao sam sa laptopa tekst „Yellow Cab“-u i u slavu gradskih otaca (od kojih glavnog ubrzo potom pritvoriše) i dao mu naslov „Zrenjanin“.

Nišlijama je takođe obećat besplatan vireless koji nikako još da stane na zdravu nogu. Biće bolje kad bude gotov krst visok osamdeset metara, nadam se da će doći do spoja lepog i korisnog te da će ovaj akromegalični simbol jedinstva države i crkve poslužiti u svrhe komunikacije. Minijaturna replika niškog krsta biće – makar na to neko gledao kao na verski kič – prodavana Srbadiji koja obožava da vozi dok se simbol vere leluja okačen o ogledalo. Kragujevac će se zadovoljiti krstom od sedamnaest i po metara, ali to je grad u kome su još pre par decenija samoupravljači držali svoje kongrese, stvari dakle idu nabolje. Kad „Zastava“ bude proradila punim kapacitetom i punim sjajem, moći će krst da se dozida, daće grad građevinsku dozvolu i novac, biće to izazov za naše arhitekte i za neimare: ako na licitaciji pobedi „Rade Neimar“ – Božija volja! Ostali gradovi su se nešto umusili i popustili u zidanju krstova, ali će Niš i Kragujevac dati primer zdravog rivalstva, poput onog između Srbije i Hrvatske, što je predsednik onako vispreno sam uočio.