Smejačka – pljačka

„Još sitno!“ – mora da se na latinskom otelo Svetom ocu kad je čuo da će 2013. ako bude volja Božija biti pozvan u Srbiju i to zahvaljujući dobrohotnosti novog patrijarha. Da sam papa ja bih se uskopistio: sad ja neću! svaki je moj prethodnik bio persona non grata, neka tako bude i sa mnom!

https://youtube.com/watch?v=cW0kaRXzct8%3Frel%3D0

Dakle, Srbija je apostolskim žrebom dobila novog patrijarha, ime je izvučeno iz Sv. Jevanđelja što otklanja svaku sličnost sa kockom: umesto bubnja, šešira ili izvlačenja šibice, čemu pribegavaju okoreli pušači, korišćena je, shodno crkvenom ustavu, sveta knjiga, ja to vidim kao crkveni rulet, ali nemam ništa protiv da i sveštena lica osete čari kockanja, da je pala i koja opklada pre svečanog izvlačenja, šta onda?!

Nisam, priznajem, pratio pripreme za Evroviziju, uglavnom vidim da je apostolskim žrebom izvučen vladika Bregović a za tekstove vladičica naša Marina, dosad je u izbor pesme i izvođača bio uključen svako ko ima mobilni i ko želi da glasa, sad je bazi rečeno da se strpi, a stvar je prepuštena prekaljenim profesionalcima, što da ne, i kompozitor i pesnikinja kažu da će odabrati neku mladu pevačicu (stariji muški pevači diskriminisani su, ali to je svirepi zakon estrade; Evropa je stari i star kontinent, krcat penzionerima, Evrovizija je baš zato smotra mladosti i lepote!), čudo te Goran i Marina nisu ponudu odbili u korist  nekog mladokompozitora i pesnikinje koja završava gimnaziju.

Na mlađima svet ostaje: predsednik programskog saveta RTS-a je Dragoljub Mićunović koji se oštri da unapredi program tako što će pomno pregledati šta rade druge televizije i tuđinski javni servisi, nećemo se, znači, libiti da nekoga možda kreativno malko i potkrademo, samo da našoj publici koja pred televizorom svakog bogovetnog dana provodi pet sati – plačite ostali narodi! – bude što prijatnije.

Stjepan Mesić pokvario je ionako rđav utisak sa prapočetka karijere, samo što se vratio iz božićne posete lažnoj državi Kosovu prohtelo mu se da bude nezaboravni vojskovođa, sad naprasno žali hrvatske Srbe, oni su najveće žrtve iskusuravanja dveju država, a ko ono reče da će Srbi moći da ponesu samo blato koje su na opancima u Hrvatsku doneli, dosta o njemu, vratimo se zbivanjima u našoj zemlji, imali smo tri oružane pljačke, sve tri uspele, obraz je osvetlala jedino novosadska menjačnica gde su pljačkaši protivzakonito inkasirali dva miliona dinara, iz banke u centru glavnog grada Autonomne Pokrajine kuražni pojedinac izišao je sa četiri stotine hiljada dinara, dok su trojica njegovih kolega u zaječarskoj pošti napabirčili sto trideset sedam hiljada dinara. Ako su imali pomagača, vozača kakav je Rajan O’Nil u istoimenom filmu Voltera Hila, preuzeli su rizik odlaska u zatvor za tristo evra per capita!

Aleksandar Vučić napokon je osetio blagodat slobode govora, veli da u SRS nije mogao iskreno i sažaljivo da govori o Srebrenici, priznavao je kao i drug Tito samo sud svoje partije, da, košarkaši „Partizana“ još se oporavljaju od kolektivnog šoka usled slušanja himne „Hej Sloveni“ koju im je uoči utakmice sa „Olimpijakosom“ pustio neki stručnjak za psihološki rat, svestan da će ih mrska melodija onesposobiti za igru; u Sloveniji se srpski grb obreo na hrvatskoj zastavi, alpinisti su se uzrujali i podbacili, nekoliko desetina domoljuba hospitalizovano je, organizatori su se izvinili svim sablažnjenim Hrvatima kao i televizijskom gledališču, jedino nama nisu: kad nemaš nijednog alpinistu počast je da ti grb pronesu kroz onu belinu okruženu četinarima!