Građanine! Jesi li tužio Petra Lukovića?

Nestašica beba gorući je problem Srbije, o njemu su govorili predsednik Tadić, predsednica Slavica, predsednik Veran, predsednik Palma je premiju za novorođenče uštestostručio, umesto dvesto evra dodeljuje roditeljima po hiljadu i dvesta, čitam da su bebama učesnicama u promovisanju istoimene bitke i darodavcima dodeljeni prigodni ordeni, prva smo zemlja u kojoj kao sisanče već možete biti odlikovani. Žalopojka povodom još nezvaničnog ama crnog i pretužnog podatka sa popisa Srba, pardon:  stanovništva, ne prestaje: fali 380 hiljada duša. Predložio sam da damo azil svima koji su se zatekli u Banji Koviljači, ali nema ništa od toga, ne treba nam tuđa kost nego naš rođeni podmladak, predsednica Slavica kazala je da nam nisu dovoljni Novak Đoković i odlikaši matematičke gimnazije, nego „moramo slaviti najmanje 380 hiljada šampiona u pelenama, to je zadatak svih nas, tako se pravi status Srbije“, nema dakle, izvlačenja na poodmaklu životnu dob, sterilitet ili na to što dugoročno samujete! Ako ste dosad mislili da drugi umesto vas produžavaju našu neusporedivu vrstu, nakon ovog popisa shvatate da su mic po mic i drugi mučki podrili status Srbije, ako ste se, dakle, i bili pomirli sa  životom bez poroda, sad se prenite!

U humanitarnu akciju „Tužimo i mi Peru Lukovića“ uključio se i vladika mislim Filaret, povratili su mu se duševni bolovi iz 2007. godine dok je Petre još pisao za pokojni „Feral“, preporođeno sudstvo pokazuje sa kao uzorna uslužna delatnost – rekordnom brzinom obasipa tužbama i basnoslovnim odštetnim zahtevima najsiromašniji medij u povesti novinarstva serbskogo. E-novinama se ne spočitava ni da su strani plaćenici, to su izdajnici iz ubeđenja koji ako ne plate milionske odštete idu svi u zatvor kao Florans Artman, bivša portparolka nikako da plati sedam hiljada evra globe (odala je neku tajnu za koju nikog nije briga i koju niko ne ume ljudski ni da prepriča), Međunarodnom sudu prekipelo je da toliko čeka novac te joj je kaznu preinačio u zatvorsku: čim joj Interpol stane na rep imaće da odleži sedam dana (da li i sedam noći, ili je reč samo o dnevnom boravku?) tamo gde je toliko radila za koricu hleba, da, Cecinoj sestri skinuta je narukvica, njenih šest meseci kućnog robijanja baš mi je proletelo, mislim da će Peri morati da stave narukvicu ili da ga prebace u Hag, ako mu sve odštetne zahteve prepevaju u zatvorske dane imaće po našoj tarifi da tamnuje sedamdeset tri godine te će mu kao nekome za penziju nedostajati godine života.

Daj nešto pozitivno, Ljubomire, dobro, dobili smo dva ganc-nova praznika, dva dana da predahnemo od večitog arbajta i da prionemo na bitku za bebe, to su Dan primirja u I svetskom ratu, mada smo mi pobedili i primirju je trebalo više da se raduje kleta Austrougarska i njeni dični saveznici, drugi blagdan posvećen je Srbima stradalim u II svetskom ratu, tako se zove svetac, dakle, ako ste nekoga izgubili u II svetskom ratu a niste Srbi, nemate sa praznikom ništa, osim što možete tog dana da ostanete u kući gde ne morate da preduzmete ništa protiv bele kuge. Ovaj drugi praznik spada u praznike opšte prakse, nema u njemu ničeg antifašističkog, ne ulazimo više ko je pao od nacističkog šmajsera a ko je zbog saradnje sa okupatorom bio izveden pred preki sud i streljački vod, država ima potrebu za vlastitim ratnim zadušnicama i nudi nam još jedno crveno slovo, nadam se da će kladionice, kazina i Državna lutrija imati dežurstva kako stanovništvo ne bi poput Đokovića izgubilo sportski ritam.

Čitajući šta se sve zbilo od prethodnog „Retrovizora“ nekoliko puta sam naišao na ime Božidara Đelića, ali nisam imao srca da zavirim ni u jednu vest, sam Božjidar je otelotvorenje večnog vraćanja istog: neko će nam pomoći, ali biće teško, biće teško, ali će izaći na dobro… Ministarstvo zdravlja poslalo je o mome trošku i protivu moje volje petoro lekara da saborno pregledaju generala Mladića, time su u neravnopravan položaj doveli sve zločince koji nisu ratni, a oštetili su i silesiju civila koji okapavaju po domovima zdravlja ili uzaman zivkaju hitnu pomoć, da, dvojicu pripadnika ove ustanove sumnjiči policija da su se specijalizovali za samrtnike, gde god da ih je poziv zatekao odlazili bi tamo gde su se nadali brzome ropcu kojom su prigodom unezverenoj porodici delili vizit-karte pogrebnika, susedne karike u lancu umiranja, plači, Dušane Kovačeviću, preprodaja korišćenih kovčega je fizikalisanje, ovde se radi o monopolu na vruće vesti! Osumnjičeni će ako dopadnu suda moći da se brane: zar upravo smrt nije dokaz da smo otišli tamo gde smo u tom trenutku imali najteži slučaj, je li trebalo da odjurimo kod nekoga ko je ružno sanjao i ko može kad se rasani volu rep da iščupa?

Nije mi jasno jesu li Srbi sa Kosova tražili samo rusko državljanstvo ili su želeli da im Matuška dadne svakome po jedan plac, okućnicu, građevinski materijal, zaposlenje i specijalnu penziju ako su se u starom kraju bavili estradom ili sportom, ali su razočarali ministra za Kosovo Bogdanovića koji im je kroz suze spočitnuo da su slabi rodoljubi i da su gorki nezahvalnici, da, mogao bih minulih desetak dana da nazovem danima krađe, mada su za prave lopove svi dani takvi, na Kosovu nam kradu identitet, Demokratskoj stranci kako sama ona tvrdi novi radikali kradu identitet, kradu im progam koji šta je drugo nego indentitet, treći pak kao u ruskoj literaturi skidaju takozvane triflone sa železničke pruge, i da kontrolori nisu bili pedantni pruga bi se kod Subotice rašila kao pokvareni rajsfešlus; isto kao kod Čehova i ovi naši ne odvrću sve šrafove, nego tek svaki četvrti, šaraju savesno, vesti iz sveta, zahvalni Hrvati hteli da su Branimir Glavaš bude glavaš izborne liste, što ipak ipak ne može, ali može grad Zadar da dodeli nagradu generalu Gotovini, Jadranka Kosor veli da će budući trijumf HDZ posvetiti generalskim senima Franje Tuđmana, kumrovačka škola priručnog marksizma pripašće kao državin milodar Katoličkoj crkvi: sa tim ostacima jugoslovenstva, partizanštine i komunizma može da se uhvati samo neko ko je specijalizovan za borbu protiv Sotone.