Pararelna medijska stvarnost u očima novih istraživača

Cenzure u Srbiji nema i takve ocene su paušalne, saopštio nam je prošle nedelje novoosnovan Centar za medijski monitoring. Ispred Centra govorio je Lovreković, javnosti poznat po pretnjama smrću poslanici Mariniki Tepić i verbalnim napadima na Dinka Gruhonjića iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine i člana Narodne Strane Borislava Novakovića. Zajedno sa Lovrekovićem sedeo je i Gradiša Katić, urednik nedeljnika “Afera” poznat po svojim kontaktima sa ljudima iz kriminalnog miljea. Konkretni rezultati i korišćena metodologija nisu objavljeni, pa su zajedno sa kredibilitetom istraživača ostali upitni. Ipak, ništa od ovoga nije bilo dovoljno sporno za Radio televiziju Srbije, ni Tanjug koji su preneli izveštaj sa konferencije o rezultatima istraživanja.
Pre pet dana, 13. novembra u Medija centru u Beogradu su prezentovani rezultati istraživanja “Ima li u Srbiji cenzure i kako izveštavaju mediji”. Monitoring je sprovelo Udruženje građana “Inicijativa za upravljanjem znanjem”, za koje do sada nije čuo gotovo niiko, a koje ima i svoj Centar za medijski monitoring, koji je, kako mediji prenose, novoosnovan. O nalazima istraživanja govorio je Tomislav Lovreković, predstavljen kao član ovog udruženja. 
*
Tomislav Lovreković govori o stanju medija u Srbiji, foto: Medija centar Beograd
Tanjug, 13.11.2018. godine
“Na osnovu svega analiziranog možemo izvesti zaključak da ne samo da ne postoji cenzura u Srbiji, nego gledajući društvene mreže, gledajući navedene dnevne novine, gledajući elektronske medije koje smo naveli, gledajući desetine portala koji su obimno sponzorisani sa stotinama i hiljadama evra, da postoji jedan ozbiljan prostor za kritiku i da je priča o cenzuri samo jedna farsa kojom pokušava da se stvori nestabilna klima u Srbiji,” kaže Lovreković.

Zanimljivo je, zaključujemo iz ovog citata, da su predmet istraživanja bile i društvene mreže koje ni u jednom zakonu nisu prepoznate kao zvanični medij.

Udruženje novinara Srbije prenosi i da je Lovreković ocenio da su naslove strane nedeljnika „Vreme“ i „NIN“ “neretko uvredljive i skandalozne”, a da novine “Danas” samo “imitiraju novinarsku objektivnost u tekstovima koje nazivaju analitičkim”.
Istinomer je pokušao da više informacija o samoj metodologiji i rezultatima istraživanja potraži na internetu, ali ni udruženje, ni Centar za monitoring kao njegov deo nemaju svoj sajt. Tomislav Lovkreković nam je prvo obećao da će nam “rado odgovoriti na sva pitanja”, ali se nakon toga nije javio. Dakle, osim ocene da u Srbiji nema cenzure, o samom istraživanju ne znamo gotovo ništa.
Ipak, o prezenteru istraživanja znamo već podosta. Ono po čemu se Lovreković najskorije istakao su verbalni napadi i pozivi na ubistvo poslanice Marinike Tepić, zbog čega mu je u decembru 2017. godine bio određen pritvor od 30 dana. Takođe, zajedno sa Mihailom Janjićem, funkcionerom Srpske desnice, verbalno je napao i člana Narodne stranke Borislava Novakovića.
*
Tomislav Lovreković i Mihailo Janjić, foto: YouTube, printscreen
Pre sedam godina, 2010, Lovreković je pisao za Peščanik, a u biografiji na tom sajtu ističe da je nekada pisao i za Blic, bavio se sportskim novinarstvom i bio član LDP-a. Ponosio se, kaže, što živi u srpskoj Atini, dok se “ona nije potrudila da izgubi ono ‘atinsko’, a isforsira ono sirovo ‘srpsko’”.
Ipak, vrlo brzo se priklonio desnici, pa je kao član desničarske Grupe građana “Pokret”, medijsku pažnju privukao 2015. godine kada je, gostujući na TV stanici “Kanal 9” pokazao majicu sa natpisom “Vučiću pederu”. Dve godine kasnije, dok su u gradovima širom Srbije organizovani “Protesti protiv diktature” čiji su učesnici mahom biili studenti, Lovreković, zajedno sa “Pokretom” organizuje kontraprotest, koji je orjentisan, kako kaže, protiv Dinka Gruhonjića i homoseksualaca (čija je prava prethodno branio u Peščaniku), ali i protiv naprednjaka. Na skup je došlo osam učesnika. 
Lovreković je, takođe, sa svojim udruženjem pokretao inicijativu za podizanje spomenika srpskim žrtvama Haškog tribunala, kao i za promenu imena novosadskog Bulevara Evrope u Bulevar heroja sa Košara, a nakon što je odbijen predlog za novo ime bulevara, Lovreković je napao predsednicu komisije koja je o predlozima odlučivala.
Udruženje “Inicijativa za upravljanje znanjem” ispred koje je Lovreković govorio o sprovedenom monitoringu je registrovano 2006. godine, sa sedištem u Kaću, ali od tada se ne mogu pronaći podaci da se nekada bavilo monitorinzima medijima ili makar sličnim aktivnostima. U proteklom periodu udruženje je objavljivalo knjige o programiranju ili organizovalo humanitarne akcije za decu sa Kosova i Metohije. Na sajtu Agencije za privredne registre navedeno je da se udruženje bavi “upravljanje znanjem, sa ciljem da usmerava celokupno društvo u pravcu doba znanja”. Zastupnik je Zoran Lovreković, rođen 1961. godine. Čovek istog imena se u medijima predstavljao kao Tomislavov otac, a Zoran Lovreković je i profesor na Visokoj tehničkoj školi strukovnih studija u Novom Sadu.
Gradiša Katić – od „Identiteta“ i „Sablje“ do „Afere“ i medijskog monitoringa
 
A dok nam je Tomislav Lovreković iz udruženja koje se zvanično bavi obrazovanjem objašnjavao da u Srbiji zapravo ima mesta za kritiku, pored njega je sedeo Gradiša Katić, urednik nedeljnik “Afera”, javnosti poznat po veoma kontraverznoj prošlosti.
*
Gradiša Katić i Tomislav Lovreković na prezentovanju rezultata monitoringa, foto: Medija centar Beograd
Katić je bio uhapšen za vreme akcije “Sablja” kao urednik tada ugašenog lista “Identitet” čiji je vlasnik bio vođa Zemunskog klana Dušan Spasojević. U emisiji Milomira Marića “Goli život”, objavljenoj 2014. godine Katić u nekoliko navrata potvrđuje svoje prijateljstvo sa Spasojevićem, a detaljno objašnjava i kako je, nakon što je u nedeljniku “Afera” objavio da je ministra Zlatibora Lončara Ljubiša Buha Čume jurio kolima po autoputu, otišao na razgovor sa Buhom koga, kako kaže, “zna od pre 10-15 godina, kada je on (Buha) bio sa Zemuncima”. U istoj emisiji Katić prepričava i svoj razgovor sa bivšim direktorom policije Miloradom Veljovićem u trenutku kada je Katić bio bez posla.
Youtube, emisija „Goli život“, 26.6.2014. godine
“Nisam razgovarao sa Veljovićem kakve će da budu novine, nego je Veljović rekao ‘kako si ti Gradiša bez posla tako dugo, a znaš milion ljudi, nađi nekog ko će da uloži 30-40 hiljada evra i da pokreneš novine. Ja sam mu rekao ‘Veljoviću, kako ja nekoga nađem, ti ga tako uhapsiš’. Poslednji je tada bio Slaviša Purić što drži ‘Slap’ pumpe i baš je čovek hteo da proda dva stana i da uloži u novine i posle deset dana bude uhapšen”, kaže Katić.

Podaci Agencije za privredne registre pokazuju da je Dragiša Katić vlasnik firme “Media Prestige”, a suvlasnik, sa 50 odsto vlasništva u firmi “Balcan media press” u čijem vlasništvu je i nedeljnik “Afera”, kako se ističe na sajtu ovog lista.
Dan nakon što su nam Lovreković i Katić objasnili kako cenzure zapravo nema, međunarodno priznata organizacija “Reporteri bez granica” je objavila da je Srbija pala za 10 mesta po indeksu slobode medija i da se kotiramo najlošije od svih zemalja u regionu. Pitanje je sada – kako su dve organizacije u istom periodu medijsku scenu Srbije videle potpuno drugačije i kada su to i kako Lovreković i Katić rešili da se bave baš medijskim monitoringom?
Naslovna fotografija: Medija centar Beograd