Dodikovo etiketiranje novinara – napad na višem nivou

Predstavnicima vlasti u Srbiji nije strano da istraživačke novinare etiketiraju kao kritizere i mrzitelje, pa ipak, predsednik RS Milorad Dodik, koji je urednika Centra za istraživačko novinarstvo Srbije Dina Jahića označio kao nekoga ko za strani interes ruši poltičke strukture u regionu, otišao je korak dalje. Ovo je, naime, prvi slučaj da tako visoko rangirani državnik iznese tako grube i direktne, a pri tom ničim utemljene optužbe na račun nekog novinara.
“A ko rukovodi tim Centrom za istraživačko novinarstvo? Hoćete ja da vam kažem? Jel vam poznato ime Dino Jahić? Vi proverite, vi ste novinari. Meni znači svašta. Znači da se rukovodi centrom koji na bazi sredstava, koji treba da uruše političke strukture u regionu koristi termin i vreme da to učini na ovaj način(…) Radi se o stranom novcu i radi se o agencijama koje su pod stranim uticajem zato što primaju novac od stranih izvora. Prema tome, mislim da je verme da se pobunimo na tu temu. Sve prethodne godine oni su to radili, ali ovaj put ćemo se pobuniti.”

*
Foto: Istinomer/ Zoran Drekalović

Ove rečenice izgovorio je Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske i to na zvaničnoj konfereciji za štampu. Bez ikakvih dokaza i argumenata za svoje tvrdnje Dodik je jednog novinara etiketirao kao stranog plaćenika protiv čijeg delovanja će se pobuniti. Iako nije precizirao kako će se tačno pobuniti, činjenica je da takve reči dolaze od jednog tako visokog  zvaničnika, mogu se u najmanju ruku shvatiti kao pritisak. I to veći nego što smo imali priliku do sada da vidimo i čujemo od predstavnika vlasti.

Slučajna omaška ili svesno usmeren napad?
Zbog čega se Dodik u svom govoru ostrvio baš na Jahića i dalje je nepoznato. Dino Jahić je, inače, glavni i odgovorni urednik Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS). Da li je namerno ili slučajno Dodik pomešao CINS i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, koji je nekoliko dana ranije objavilo istraživanje o poreklu imovine funkcionera Bosne i Hercegovine ne znamo. Jahić je, doduše, ranije radio kao novinar sarajevskog CIN-a, ali poslednjih godina zaposlen je u beogradskom CINS-u.
Svesno ili omaškom, tek predsednik RS je, dakle, javno, pred televizijskim kamerama jednog  novinara označio kao nekoga ko ruši poltičke strukture u regionu i to za strani interes. Posledično, nakon etiketiranja sa tako visoke funkcije, kako je urednik CINS-a rekao, usledile su pretnje na društvenim mrežama, u kojima se poziva na obračun sa njim.
Iako bi se moglo reći da su istraživački novinari u regionu već navikli na etiketiranja predstavnika vlasti koji ih neretko optužuju da vode poltičke borbe, predsednik Republike Srpske otišao je korak dalje. On je, dakle, na zvaničnoj konferenciji sa papira pročitao ime novinara i najdirektinije ga optužio da je strani plaćenik koji urušava političke strukture.
Urednik CINS-a i sam je, kaže, bio iznenđen ovakvim označavanjem. Iako CINS nije prvi put na meti napada ovdašnjih predstavnika vlasti, do sada su, kaže, političari uglavnom nekako zavijeno etiketirali novinare.

“Nakon toga, po pravilu, mediji bliski vlasti vlasti odrade sav “prljav posao” i u ime političara se obračunvaju sa konkretnim organizacijama, medijima ili novinarima. Prvi put je neko i to predsednik jedne republike direktno označio mene. Ne znam da li je u pitanju osionosot, bahatost ili šta, ali se nadam da to neće postati praksa”, kaže Jahić za Istinomer.

I zaista, za ovdašnje uslove neuobičijenim redosledom tekao je obračun sa urednikom CINS-a. Dan pre Dodikove konferencije, mediji bliski Dodikovom režimu objavili su tekst pod naslovom “Prljavi poslovi Soroševog instruktora”. Da stvar bude još ozbiljnija, članak sa ovim naslovom osvanuo je na Radio-televiziji Republike Srpske, inače javnom servisu RS.

U tekstu je izašao niz optužbi na račun CINS-a, a Jahić je apostrofiran kao neko “ko je u dnevnoj službenoj komunikaciji sa poznatim zapadnim organizacijama NED-om, Fridom hausom, EU liberty i sličnima koje od Jahića dobijaju instrukcije kome koliko sredstava da uplate i po kom osnovu“. Piše i da je urednik CINS-a prošao “ozbiljne kuseve u poslednje četiri godine u SAD“. Takođe, u tekstu se navodi da rušenje vlasti kriminalizacijom, CINS radi polutajno, ali i da se samo još ne zna ko konkretno upravlja upravlja akcijom i u čijem interesu. Piše, međutim, “da se i to može naslutiti”.
„Najdirektiniji pritisak na medije“
Za Jovanu Gligorijević, novinarku nedeljnika “Vreme”, koji predsednik Srbije neretko naziva “Miškovićevim novinama”, Dodikov čin predstavlja najdirektniji pritisak na medije. I to, kako kaže, do sada najžešći, iako ni njemu, ni vlasti u Srbiji nije strano verbalno obračunavanje sa kritičkim novinarima.

“Ovo jeste prvi put da neki tako visoko rangirani državnik pročita konkretno ime i prezime jednog novinara. Dešavalo se ranije da imamo naznake toga, kada, recimo, predsednik Srbije aludira, pomene tu i tamo neki medij, ali nismo se do sada suočili sa time da jedan zvaničnik kaže da neko radi o glavi stanovnicima zemlje i to u saradnji sa stranim službama i ambasadama. Dodik je pritisak podigao na jedan viši nivo”, kaže Gligorijević za Istinomer.

Nije ništa novo da kada god se bilo gde približe izbori ili se politička situacija zakuva, kreću napadi sa političkog vrha na novinare koji se usude da problematizuju ono što radi vlast. Ipak, prema njenom mišljenju, bizarno je što su na meti poltičara najčešće istraživački mediji koji objavlju sadržaj, isključivo potkovan činjenicama i dokazima.

“Istraživačko novinarstvo je jedini novinarski žanr u kome se izručuju činjenice bez komentara, bez slobodnog tumačenja, bez preterane analize. Dakle, samo činjenice i dokazi. A ta, da tako kažem, najčistija novinarska forma je kod nas najviše kritikovana od strane predstavnika vlasti”, kaže Gligorijević.
Za našu sagovornicu je potpuno nebitno da li je Dodik napravio grešku pa slučajno spomenuo ime Dina Jahića ne znajući da on već godinama ne radi za sarajevski medij i ne bavi se tamošnjim političkim procesima.

“Sve i da je tako, to ne menja nameru da je hteo da oketiketira nekog novinara. Nebitno je da li je u pitanju Dino Jahić ili neko drugi. To samo govori o tome da se neko ko je na vlasti, svestan da uživa veliku podršku građana, osetio dovoljno moćnim i da može bilo kome da zalepi metu na čelo. Kako se zove, potpuno je nebitno“, objašnjava novinarka „Vremena“. 

Politički saborci iz Srbije bez komentara
Novinarska udruženja iz Srbije i Bosne i Hercegovine reagovala su na Dodikovo neutemeljeno optuživanje i pružili podršku kolegi. Osuda za označavanje Jahića kao stranog plaćenika koji ruši političke strukture u regionu, međutim, nije došla ni od jednog predstavnika vlasti iz Srbije. Predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Slaviša Lekić, tako nešto, kaže, nije ni očekivao.

“Očekujemo li da država Srbija reaguje na neprimereni gest predsednika Republike Srpske?! Ne, naravno. Pa i ovde je mesecima u opticaju floskula o političkoj volji za rešavanje problema u medijskom sektoru. Od te političke volje, mi za sad nismo videli ni slovo p! Umesto da obeshrabri one koji doprinose katastrofalnoj situaciji na medijskoj sceni, naša vlast kao da oponaša ona čuvena tri mudra majmuna: ne vide zlo, ne čuju zlo, ne čine zlo…! Problem nije u tome što oni glume majmune čak ni što nisu toliko mudri: oni samim svojim nečinjenjenjem i neviđenjem i neslušanjem zla, čine zlo… A nije ni da ga verbalno ne inspirišu”, smatra predsednik NUNS-a.

Šta je pozadina Dodikovih optužbi protiv Jahića, dakle, nije poznato, ali sagovornici Istinomera, ne odbacuju čak ni opciju da je u pitanju signal iz Beograda.

“Ja ne isključujem ni jednu mogućnost. Dosta toga je u Dodikovom govoru bilo pomešano – i CIN i CINS, pa čak i Mreža za istraživanje kriminala I korupcije, koja, takođe, radi u Beogradu. Možda je u pitanju nesvesna omaška, ali je predsednik RS nedvosmileno izdvojio jednu osobu, odnosno, mene koji dakle radim u Srbiji. Nemoguće da je baš sve to urađeno slučajno. Moguće da sam ja bio laka meta, jer sam radio i u Sarajevu, ali svakako priprema za Dodikov napad je usledila dan ranije, preko medija koji su objavili tekstove sa apsolutno netačnim informacijama”, objašnjava Jahić.

Iako ne zna da li je napad na Jahića orkestriran iz Srbije, predsednik NUNS-a kaže da se Milorad Dodik ponaša kao pridruženi član Srpske napredne stranke.

“Ovo nije prvo Dodikovo javno uvredljivo prozivanje novinara, znaju to kolege iz BiH jako dobro, ali ne pamtim da se skorije neki strani funkcioner sa toliko besa i jeda okomio na nekog novinara iz Srbije, čak ne samo na Jahića, već i na redakciju koju on kao urednik vodi”, kaže Lekić.
Dok nezavisni mediji i novinari iz Srbije očigledno postaju meta i političara iz regiona, ni “kući” situacija nije ništa bolja. Uprkos obećanju predsenika države iz aprila da će dati sve da se novinari u Srbiji osećaju bezbedno i da je saglasan da treba da se razgovara o problemima u medijskoj sferi, nikakav pomak nismo videli.
Njegove konferencije za javnost i dalje su pune neumesnih opaski na račun nezavisnih medija, a ni jedan slučaj ranijih napada ili pritisaka nije rešen. Analiza baze podataka o napadima i pritiscima NUNS-a pokazuje da je u 2017. godini registrovano 62 slučajeva zastrašivanja i pritisaka (30 od strane državnih službenika), dok je 2018. godine do sada bilo 34 incidenata i to 18 od strane predstavnika države.
Naslovna fotografija: Istinomer/Zoran Drekalović