Poslanici u Terazijskom parlamentu (7. deo)

Dok su poslanici u Skupštini podizali temperaturu svojim raspravama, nervoza se prenosila i na Terazije. Odlučni da ne odustanu ni od jednog svog zahteva, studenti su čekali ishod parlamentarne rasprave. Druga noć studentskih demonstracija na Terazijskom platou protekla je, uglavnom, u iščekivanju odluka sa zasedanja Narodne skupštine.

Borba, 13. 3. 1991. godine
'Oko četiri sata izjutra pronosi se vest: Opozicija je napustila Skupštinu, dolazi među studente. Odmah potom: 'I Unković je napustio Skupštinu, u holu je, moli opozicione poslanike da se vrate'.'
Poslanici opozicije popeli su se na terazijsku binu.

Borba, 13. 3. 1991. godine
'Vojislav Koštunica, poslanik Demokratske stranke govori im: 'Dolazimo među vas uvereni da mesto koje smo napustili nije Narodna Skupština. Narod je ovde.' 'Nije pomogao', dodaje Milan Paroški, 'ni blag ni afirmativan govor predsednika Republike da ublaže stav prema vašim zahtevima. Oni su ostali da vladaju u jednostranačkoj Skupštini.' Nešto posle pet časova stiže nekoliko poslanika SPS. Jedan broj razjarenih studenata kreće im u susret. Vraćaju ih panični pozivi njihovih kolega: 'Vraćajte se. Vratite se, oni to i hoće.' Studenti suzdržavaju svoj gnev. Prkosi ponovo studentska himna. Ori se 'Bože pravde'.'
Aplauze su zaslužili i pojedini poslanici vladajuće stranke.
Borba, 13. 3. 1991. godine
'Studenti uspevaju sačuvati mir do sledećeg govornika. Profesor Milorad Babović čitao im je zaključke Skupštine koje su već jednom čuli. Mešaju se zvižuduci i aplauzi, posle saznanja da njihov profesor te noći nije bio na strani poslanika svoje partije (SPS).'

Jedan od zahteva opozicije bilo je puštanje na slobodu lidera SPO.

Borba, 13. 3. 1991. godine
'Sinoć sam videla Vuka. On kaže da ga nisu tukli, ali ja mislim da jesu. Vuk se inače oseća dobro fizički, ali je deprimiran, duhom, zbog smrti nevinih ljudi u subotnjim demonstracijima. Vuka trenutno saslušava istražni sudija. Kroz pola sata idem ponovo da ga vidim - rekla je juče za Borbu Danica Drašković, stojeći u gužvi pored Terazijske česme. Ponosna sam i ako tako mogu da kažem zadovoljna što su uhapsili Vuka. To je bila kardinalna greška ljudi na vlasti. Da nije bilo suzavca, tenkova, batinanja i hapšenja, Beograd bi još uvek čekao ovaj dan slobode i ovaj veličanstven skup.'

Sutradan se protest nastavio smenjivanjem govornika.

Borba, 13. 3. 1991. godine
'Burno pozdravljen na binu je izašao akademik Matija Bećković: 'Ovde je najneviniji deo našeg naroda, a ako ima krivaca oni nisu ovde. Beograd, najvoljeniji grad, nije Bela Crkva i u njemu neće biti ubijani Srbi od Srba. Niko nije pobedio goloruke i nevine i na vlastima je da odluče sami o svojoj sudbini. Niko nije pobedio mladost, čednost, lepotu i mudrost svoga naroda. Niko u vas ne sme pucati'.'
Nakon što je patrijarh Pavle savetovao okupljenima da se raziđu, a oni na to burno reagovali, usledilo je izvinjenje.

Borba, 13. 3. 1991. godine
'Okupljenim na Terazijama je dr Atanasije Jeftić preneo izvinjenje srpskog patrijarha gospodina Pavla, jer je studente pozvao da se raziđu. Patrijarh se, objasnio je Jeftić, plašio naleta ljudi koji su se bili okuplili na Ušću. Uz to je još i predložio da se formira vlada nacionalnog spasa.'
Glumac Bata Stojković nije uspeo da sakrije suze.
Borba, 13. 3. 1991. godine
'Negde oko 13.30 na binu ispred Terazijske česme popeo se Danilo Bata Stojković, dramski umetnik, rekavši: 'Došao sam da se poklonim, aplaudiram i poljubim vam ruku. Hvala vam što ste ovu sramotu koju sam trpeo 50 godina krenuli da sperete. Hvala vam deco, mnogo vam hvala.' Posle samo nekoliko minuta student Aca Đorđević pozvao je kola hitne pomoći jer je našem Bati pozlilo. Pozvao je sve da aplauzom ohrabri starog glumca kome su od sreće potekle suze. Deco ne brinite o meni, već o sebi - rekao je Bata i napustio binu.'

Nešto posle 21 časa okupljenima se obratio i oslobođeni Vuk Drašković koji je, između ostalog, rekao:

Politika, 13. 3. 1991. godine
'Nado Srbije, slobodo Srbije. Dolazim upravo iz zatvora. Oprostite mi tri dana do mene nisu stizale nikakve vesti, ovo je za mene novo. Sada evo pred vas, pred budućnost zemlje srpske stavljam stavljam jedan predlog na glasanje da ovaj Trg Republike gde je počeo juriš na slobodu nazovemo Trgom slobode… Da na tome Trgu podignemo spomenik. Jedan spomenik za njih dvojicu, za dva brata, i milicionara i mladića demonstranta, a da na tom spomeniku uklešemo dve reči - nikada više. I u potpisu - srpstvo. Nikada više da Srbin ne digne ruku na Srbina, nikada više da ne dopustimo da ovu zemlju vode nerazumni ljudi koji su spremni da na svoju decu pošalju svoju decu.'

Režimski mediji su (kao) po komandi počeli da menjaju retoriku.

Politika, 13. 3. 1991. godine
'Sinoć oko 22 časa posle dvodnevnog zasedanja Skupština Srbije završila je rad usvajanjem svojih zahteva mlade generacije. Poslanici su razrešili dužnosti rukovodice Televizije Beograd. Izabran je i Anketni odbor koji će ispitati činjenice i odgovornost u vezi sa događajima od 9. marta.'

Nakon završetka zasedanja, poslanici su se pridružili studentima na Terazijama.

Večernje novosti, 13. 3. 1991. godine
'Dogovorili smo se za Srbiju, jedinstveni smo' - rekao je Dragutin Zelenović, predsednik srpske vlade. Dr Slobodan Unković , predsednik srpskog parlamenta obavestio je studente da su ispunjeni svi njihovi zahtevi, koje su opravdano postavljali pred skupštinom, obećavajući da će međustranačka parlamentarna grupa obaviti posao do kraja.'

Nastaviće se…

Dan kada se zaljuljao Miloševićev režim (1. deo)

Beograd-ratište (2. deo)

Tenkovi najavili nemirnu noć (3. deo)

„Tenkovska 10“ (4. deo)

Roditelji na Ušću, deca na Terazijama (5. deo)

Čekajući skupštinske ‘maratonce’ (6. deo)

Korišćena arhiva izdanja iz 1990: „Politike“, Borbe“, „Večernjih novosti“, „Vremena”, NIN-a, “Duge”, “Srpske reči”…