Dobrica Veselinović: Protesti ne mogu da promene sistem

Očekivanje da će se sve promeniti na jednom, pet, 10, protesta, da će se torta okrenuti naopačke i da će sistem odjednom postati bolji je pogreška i tako ne može stvar da funkcioniše.

U prvom od intervjua u serijalu o beogradskim izborima Danica Vučenić je razgovarala sa Dobricom Veselinovićem sa liste “Inicijativa Ne davimo Beograd, Žuta patka, Čiji grad – naš grad – Ksenija Radovanović“ o tome kako jedan antisistemski pokret želi da postane deo sistema.

 

 

 

 

Ovih dana aktuelne su pretnje koje su upućene Inicijativi i jedan napad koji se dogodio tokom vašeg protesta u Vinči, gde ste zatvorili deponiju, u znak protesta i zbog ugovora o izgradnji spalionice. Da li su ti incidenti u toku ove predizborne, odnosno izborne kampanje pojava ili su incident?

 

Nama se ovo ne razlikuje od svega onoga ranije i zapravo to nisu incidenti, to je jedna sistemski organizovana kampanja, koja traje od samih početaka protiv nas, kada smo počeli da dižemo glas protiv stvari koje nam se ne sviđaju u našem gradu i to je u stvari vrlo jasno orkestrirano sa vrha vlasti.

 

Govorite o periodu kada ste organizovali proteste, protiv rušenja u Hercegovačkoj i Beograda na vodi, tada je u medijima bilo sijaset napisa, u medijima koji su objavljivali i na portalima, o pretnjama, praćenjima, napadima, itd. Imam utisak da tokom ove izborne kampanje to nije tako učestalo ili se varam?

 

Varate se. Izborna kampanja je tek počela, samo mali otklon od same izborne kampanje, mi smo pre same kampanje radili razgovore po mesnim zajednicama širom Beograda, koji su bili propraćeni sa dva nivoa pretnji i raznih tih pritisaka, da nazovemo tako. Jedno je sistemsko otkazivanje zarad renoviranja svih sala na primer na Paliluli, a drugi nivo su pretnje na društvenim mrežama i na samom terenu kroz različite nalepnice – žuta patka, Soroš…

 

Da li to orkestrira, po vašem sudu, vlast, da li to dolazi od sistema ili ad hoc grupa?

 

Apsolutno da, apsolutno vlast, jer količina toga, resursi koji su upotrebljeni i nivo informacija s kojim te grupe, koje na kraju fiziči urade taj posao, nam govori da to nije izolovani neki sistem, izolovana neka grupacija, tako nekih bezveznjakovića kojima mi iz nekog razloga smetamo i dodatno je interesantno videti da postoje ti sateliti, različiti, udruženja građana koja onda služe da dodatno taj pritisak izvrše. Znači imamo medije, imamo, ajde da kažemo, navijačko – huliganske grupe i imamo ovo što je kao institucionalizovano kroz udruženje građana.

 

Protiv koga ste vi na ovim izborima? Protiv Vučića, protiv SNS-a, protiv Đilasa, protiv Šutanovca? Ko vam je protivnik politički na ovim izborima?

 

Pa, teško je govoriti o protivnicima, ja mislim da treba da govorimo o onome za šta smo mi. Mislim da je to ono što zapravo nedostaje celoj debati, ne destrukcija, nego konstrukcija. Ne da ulazimo u to ko je kakav, nego za šta smo mi, šta su ideje…

 

Zašto je destrukcija biti politički protivnik, dakle ne politički neprijatelj, u izbornoj trci?

 

 Pa rekli ste, nabrojali ste lidere. Niste nabrojali koncepte, ako pričamo o konceptima, onda možemo da budemo protiv nekih koncepata, ako pričamo o konkretnim liderima stranaka i pokreta, ja mislim da to nije tema i ne treba da bude to tema, hajde da jednom malo podignemo diskusiju na malo veći nivo.

 

Mada ste vi pokazali jednu dozu gađenja prema političkim strankama, pa i liderima koje ste definisali, vi ste rekli za Šutanovca i Đilasa da su ljudi starog sistema. Dakle, imate taj otklon prema njima, sa druge strane učestvujete u trci…

 

Pa ne, imamo otklon prema tome što se naziva političko blato iz prostog razloga jer tu ne vidimo stvarno suštinske stvari, mi tu ne vidimo šta su ideje, oko koncepata ne vidimo nikakav napredak, o čemu pričamo, šta mi želimo, kakav grad želimo, to je tema izbora, a ne Šutanovac, Đilas, Vučić ili ko god.

 

A što ste vi ušli u to blato? Aktivizam ne podrazumeva kompromise i blato, aktivizam može da bude nešto sasvim drugo, baziran na čistoj etici, na bitkama koje vodite bez ikakve komunikacije sa bilo kim ili pravljenja kompromisa, politika podrazumeva nešto drugo, pa i blato, što utrčavate u to blato?

 

Kad smo došli do toga da je politika toliko blato, sa toliko kompromisa i toliko… Ja sad vraćam, vraćam i pokušavam da dam dodatni odgovor na to i da je sam aktivizam isto pun tih kompromisa i to je jako teška bitka koja je de fakto politička, ja ne bih razdvajao te stvari, veće je pitanje kako postajemo ono što sistem onda čini od ljudi koji krenu da se bave politikom, to je glavno nama pitanje. Kako ostajemo iskreni u svojim namerama da izazovemo neku promenu.

 

 Kako?

 

 Pa ne znam, to je pitanje od milion dolara. Možemo razvijati različite, za nas je to razvijanje različitih sistema koji su onda korektiv nama. Evo na primer mi smo jedina grupacija koja je donela etički kodeks, znači sve političke partije koje postoje na ovom našem nebu, nemaju nešto što se zove etički kodeks. Mi smo se oko toga dogovorili kao grupacija i svi zajedno doneli jedan dokument. Npr. to može biti jedna brana. Druga brana je ostanak povezanosti sa grupama aktivističkim udruženjima iz kojih mi potičemo. 

 

Vi utrčavate u jedno polje koje nije aktivizam. Dakle, pitanje je zašto u to utrčavate, zašto iz te pozicije antisistemskog pokreta, koji ima jednu dozu prezira prema svemu što je organizovano na način na koji je organizovano ide u izbornu trku i samim tim već ste deo sistema, vi pristajete da budete deo toga, jer trčite ovu trku, predajete listu, učestvujete u kampanji, dakle u izbornoj utakmici koja nije ni fer, nemate medijsku dostupnost, itd. Zašto?

 

Isto mi je interesantno to sa antisistemskim. Mi smo se zapravo okupili i pobunili protiv kršenja osnovnih pravila sistema koji vladaju u našem društvu, a to je vladavina prava, sigurnost, to je kršenje propisa, znači mi zapravo to antisistemski je nastalo kao nekakav odgovor da smo mi zapravo drugačiji. Naše procedure i pravila i ono kako funkcionišemo je zaista jedan ozbiljan sistem, samo to neko ne želi da pogleda. Ja sam naveo par primera kao što je etički kodeks, drugi primer je možda program, treći nivo je naš način organizovanja i terenska rasprostranjenost koja fakat govori o nekom kredibilitetu i organizovnaosti. Tako da ne, mi nismo protiv sistema, mi smo za drugačiji…

 

Pa očigledno da ne, ali ste delovali kao neko ko jeste, meni bar.

 

Pa to zašto nešto izgleda drugačije ne mora da znači da je protiv nečega.

 

Da li je onda vaša ambicija, ako već govorimo o sistemu, da od sebe načinite jednu ozbiljnu političku stranku kojoj neće limit biti Beograd i lokal i mesna zajednica, kako ste to tvrdili? Dakle, da li je ovo odskočna daska za vas, za nešto širi nastup na državnom nivou, na parlamentarnim izborima?

 

Pa u ovom trenuktu ovo je domet i ja bih rekao što se bar mene lično tiče limit, želje da se bavimo stvarima. Znači, ja mislim da mi dokle god ne isprobamo načine organizovanja na lokalnom nivou u našem komšiluku, u kranjoj liniji, dok ne osvojimo tu mesnu zajednicu i krenemo tu nešto da radimo, sve ostalo ne treba uopšte da bude tema, jer nisu zaslužili. I to me sad vraća na interesantno pitanje, kad kažete antisistemski i to ljudi starog kova, interesantan mi je skoro sam čitao…

 

Vi ste rekli da su to ljudi starog kova.

 

Pa ne, ja sam rekao, samo vraćam, kad ste rekli da se podsetim… zašto su neke stvari pogrešno postavljene i zašto je došlo do nekakve promene u smislu kvarenja ljudi, je da nije isprobano na najnižem nivou ono što se želi posle postaviti kao nekakav celokupni sistem. Kako se donose odluke u mesnoj zajednici? A zar nije to prva stvar koju treba da izučimo, kako da organizujemo komšije u našoj zgradi, o kakvoj državi mi možemo da pričamo, ako nismo ni taj domaći uradili?!

 

Da li vi mislite da ćete moći da menjate stvari u Beogradu dok je SNS na vlasti?

 

Pa SNS neće biti.

 

U republici?

 

Pa mislim da SNS uskoro neće biti ni u Beogradu, a vrlo verovatno posle, jako brzo posle…

 

Na osnovu kojih parametara to tvrdite, imajući u vidu merenja i rejtinge, koji govore sasvim drugačije?

 

Možemo da pričamo o metodologijama, mođemo da pričamo o merenjima, možemo da pričamo i o našem iskrenom utisku sa terena, gde smo proteklih nekoliko godina radili sa ljudima na svim problemima koji njih muče. Znači, što se tiče same Hercegovačke, nas su ljudi u 2 noću zvali da kažu da se tamo dešava rušenje. Za svaku građansku pobunu ili protest u Beogradu smo mi bili na prvom, na prvom frontu, kako se zove, sa građanima. To nam govori da je, je l da, veliko nezadovoljstvo ljudi, što prosto neka merenja ne mogu da iskažu.

 

Kako objašnjavate to kada govoreći o građanima i građankama čiju ste podršku imali, vi ste desetine hiljada ljudi okupili posle dugo vremena sa jednom ogromnom energijom, na jednoj temi, da imate rejting sada, odnosno da se borite za cenzus, gde je ta podrška?

 

Pa podrška je tu. Ja mislim da je ona tu.

 

Gde?

 

Pa videćemo 4. marta u, ne znam, 11. Ono što mi ne znamo zapravo, ja mislim da je iskreno dobro to reći da su ovi načini kako kampanja treba da funkcioniše. Mi zapravo kroz naš pristup u ovoj predizbornoj kampanji pokušavamo da i to promenimo. Taj neki status kvo da se zna to, jedan lider, jedan broj, ono dve neke poruke. Mi mislimo da ljudi zaslužuju više od toga i da ljudi mogu da naprave tu razliku.

 

Da, ali je pitanje kako ljudi to ne vide, dakle vi to tvrdite…

 

Pa ljudi vide, ja mislim da vide, ovo je samo početak.

 

Pa gde vide?

 

Pa izbori su, kad su raspisani, jako brzo, totalna je medijska blokada svega, istraživanja koja se puštaju su pod različitim pritiscima, ne pritiscima, različitim, to, metodološkim pristupima i ona se služe da to sada izgleda neka simulacija. Pravi se totalna jedna simulacija kao što kad prave političke partije proteste, oni samo povlače sve ljude na jedno mesto da se pokaže da je to ne znam ni ja šta.

 

Ako govorimo o protestima, vi ste na neki način, na cedilu ostavili te građane i tu energiju. Održali ste nekoliko protesta, vi ste u NIN-u u novembru 2016. rekli sledeće: „videli smo zašto smo prestali da protestujemo, zato što protesti nisu doveli do rezultata, odnosno da odgovorni podnesu ostavke“ i onda ste završili te proteste, i rekli ste, ok, poigralismo se malo, a sad se raziđosmo, pa zar ste mislili da ćete sa tri protesta da srušite gradsku vlast?

 

Kao prvo nije bilo tri protesta, kao drugo nismo hteli da rušimo gradsku vlast, nije poenta bila protesta da se bilo ko ruši, nego da odgovorni odgovaraju i da sistem, pazite sada, to je važna razlika, sistem počne da radi. Mi nismo odustali od protesta, kao načina borbe i to pokazuje da smo proteste selili od lokacije do lokacije, decentralizovali i radili sa građanima na terenu. Naša je strateška bila procena da ulazak u ozbiljnije proteste dalje mora da vodi ka nekoj ozbiljnijoj konfrontaciji.

 

Hajde da preformulišem pitanje: vi ste okupili desetine hiljada ljudi, levo orijentisanih, desno orijentisanih, nacionalnih, građana, opozicione stranke su vam dolazile na proteste, i predstavnici opozicije koje niste prihvatili u smislu da se obraćaju građanima. I onda cela ta energija se sad u ovoj izbornoj kampanji ne vidi, kada je reč o vama, dakle gde je ta energija?

 

Jasno mi je pitanje, mislim da je klasična pogreška vremenskog okvira u koji posmatramo neke stvari i društvene procese. Ovo je jedan društveni proces u koji mi ulažemo ozbiljnu količinu vremena.

 

Šta je društveni proces?

 

Pa građenje nove političke opcije i pokušaj da politika drugačije funkcioniše. Protesti u tom smislu da li će biti efektni ili ne, se ne mogu posmatrati, Savamala, protesti se ne mogu posmatrati u kratkom vremenskom periodu, pa da to je sad bilo i od toga ništa. Hajde da pogledamo za dve godine, za tri, za pet, šta će se desiti sa energijom i sa ljudima koji to organizovali, pravili i šta će se sve iz toga izroditi.

 

Ne, ali ako hoćete da menjate sistem ili da naterate odgovorne da podnesu ostavku, onda je potrebna i jedna upornost, vi ste se opredelili za javne proteste. Mobilisali ste Beograd i onda ste rekli doviđenja.

 

Nismo rekli doviđenja.

 

Kako niste?

 

Samo se, kao što sam rekao, energija se gradila dalje i iskazivala kroz različite druge stvari… Očekivanje da će se sve promeniti na jednom, pet, 10, protesta, da će se torta, okrenuti naopačke i da će sistem odjednom postati bolji je pogreška i tako ne može stvar da funkcioniše…

 

Ne, ali vi ste bili u tom trenutku po podršci koju ste imali u gradu iznad opozicionih partija, opozicionih stranaka koje su sada vama konkurenti na izborima, a sad se ispod njih, da li ste protraćili tu energiju i tu podršku koju ste dobili?

 

Ja opet pitam u kom vremenskom periodu to posmatramo?

 

Evo posmatramo na ovim izborima od početka…

 

To ćemo videti u martu, to ćemo videti u martu. Ja bih rekao da je ta energija kao u prirodi, energija prelazi iz jednog oblika u drugi, ona nije sama po sebi kao nekakva stvar. 

 

Videla sam u jednom intervjuu ste vi i vaša koleginica koja je nositeljka liste, Ksenija Radovanović, objašnjavali da vama nije cilj pošto – poto zauzeti vlast u skupštini, objašnjavali ste i zašto imate 80 ljudi na listi, a ne 120, ali ono što je moje pitanje u tom kontekstu, kako vi mislite kada uđete u skupštinu, nego vam je cilj da razgovarate u interesu javnosti, dakle da se debatuje u skupštini. Ko vam je sagovornik u toj skupštini? Je l mislite da razmenom i sučeljavanjem mišljenja na temu npr. Vinče, vi možete da dokažete svoj stav? 

 

Ja iskreno u to verujem, znači deljenje ovo koje sada imamo, polarizacija celokupnog društva ne može da vodi ka nečemu što je dobro. Znači, mi ne treba više da se toliko delimo, nego treba da zajedno razgovaramo i o strateškim pitanjima nalazimo nekakve kompromise. To sad ne znači u skupštini, to ne znači u skupštini da ćemo mi sa kriminalcima, plagijatorima i SNS ekipom…

 

Ali to će vam biti sagovornici između ostalog… Ne mislim da pravite vlast, ali to su vam sagovornici, između ostalog.

 

Pa jesu, ali ono, mi imamo argumente, mi se bavimo stvarima, a ako neko ima to da sasluša ok, ako ne, naći ćemo druge načine kako to možemo nekome da objasnimo.

 

Ako kažete da niste za podele, a što niste u ušli u neki predizborni savez ili koaliciju sa opozicijom i onda ozbiljno napravili, ozbiljnu silu, koja će da sruši to što vam se ne sviđa, odnosno da smeni na izborima?

 

Odlično pitanje. Mi imamo to što zovemo test A4, sad to možda deluje smešno..

Kada se krene u to kako razgovori sa različitim opozicionim faktorima, partijama, pokretima i slično, funkcionišu, to se završi na tome da treba da se napravi dobra priča, onda mi kažemo, dobro, ali hajde da vidimo dobru priču na jednom A4 papiru i onda se to nikad ne desi. Ne kažem ovo da izdižem našu poziciju, mislim da ljudi rade ozbiljne stvari, ali naš stav je da je ovde potrebna bitka ideja i bitka koncepata, ne dobrih kampanja.

 

Te dobre koncepte nose neki ljudi. Da li možete sa Đilasom da sarađujete?

 

Zavisi po kojim pitanjima. Kada budemo videli šta su pitanja i šta su koncepti… 

 

Na primer, vi uđete i budete jezičak na vagi…

 

Videćemo šta budu koncepti, šta budu crvene linije, oko kojih nema pregovora.

 

Na primer oko čega nema pregovora?

 

Rušenje vikendica na Savskom nasipu, na primer.

 

To je jedna tema.

 

To je jedna tema.

 

Znači, Đilas kaže srušićemo vikendice na Savskom nasipu i vi ulazite u koaliciju?

 

I onda mi damo vremenski… Pa, ima tu sad jedan mali problem, jedno kognitivno zamagljenje kako funkcioniše gradska skupština i za šta su izbori. Ljudi misle da su izbori za gradonačelnika, u stvari su izbori za odbornike skupštine grada, kojih je potrebno 56 da bi načinili većinu, bez skupštinske većine se nijedna odluka, nijedan plan detaljne regulacije ne može desiti, što znači, konkretno, samo da se vratim izvinite što dužim, je da ruše se vikendice na Savskom nasipu,  zna se koji je konkretan rok za to i do kad ta podrška traje. Mislim da je to vrlo kako bih rekao jednostavno za…

 

Dobro, znači vi biste pristali da budete deo skupštine, ako dobijete odbornike i uđete u skupštinu, da budete deo skupštine, da ukoliko ne nađete zajednički jezik ni sa kim, da učestvujete u radu skupštine i da ne ostvarite nijedno od ovih predizbornih obećanja, ali da budete deo skupštine, je l tako? Ako ne ulazite u koalicije postizborne, ako se ne dogovorite, dakle vi ćete samo sedeti u skupštini i šta, glasati protiv?

 

Je l vi mislite da je samo sedenje…

 

Glasati protiv?

 

Čekajte, je l vi mislite da je, možda to je isto deo problema. Znači da se skupština grada posmatra samo kao sedenje u njoj. Materijali koje odbornici dobijaju su stotine i stotine strana, stvari koje se tiču svakodnevnog života ljudi u ovom gradu. To što se oni ne bave time je zaista veliki problem, ja mislim da bi mi umeli svaku temu, kao npr. Vinču, koju smo mi materijale dobili od određenih opozicionih poslanika, uspeli da mejnstrimujemo kao glavnu temu predizborne kampanje. Time se niko nije bavio do nas. 

 

A što glavna tema vaše predizborne kampanje na primer nije Beograd na vodi, po čemu ste prepoznatljivi?

 

Ko kaže da neće biti, tek je počela kampanja… Biće, evo ja kažem da će biti.

 

Ja sam i počela ovaj razgovor, zapravo Beogradom na vodi, odnosno tom temom, kao da ste napustili sve to…

 

Ne, ne, ne, mi se, evo odlično isto pitanje, mi smo se bavili prethodnih meseci strateškom procenom uticaja na životnu sredinu kule Beograd, to je ona najveća zgrada koja će ikada doći, niko se naravno nije bavio time i uspeli smo da nekoliko meseci odlažemo tu argumentima i javnom raspravom, učešćem na javnoj raspravi, da tu dozvolu za kulu nekoliko meseci prolongiramo i to još traje, znači oni ne mogu da zidaju zbog nas.

 

Da, ali sad me zanima, ok, samo ukratko, recimo Vinča, Beograd na vodi, sad vi hoćete poništavanje tih ugovora, itd. pravili ste analize, imate te analize okačene. Odakle pare za to? Ko će da plaća poništavanje ugovora? Je l bagerom rušite te kule i šta radite sa njima?

 

Za nas je to deo jednog šireg konsenzusa u društvu, kada se sve informacije na pravovremen i istinit način objave. Što mislimo da javnost o tome i ne može da ima jasan stav, jer prosto nema informacije, a to uključuje koliko bi koštalo raskidanje ugovora za Beograd na vodi, što znači…

 

Znači vi biste bili spremni da menjate stav o Beogradu na vodi, ako to previše košta građane i građanke ili?

 

Pa mi bi tu temu, postavili referendumsko pitanje, ja iskreno smatram da tako velike stvari i tako veliki ugovori kao što su koncesije na po 30 godina koje imaju milione i milijarde nekih plaćanja moraju biti postavljene kao referendumsko pitanje građanima Beograda, a ne kroz samo kroz izbore. 

 

Šta umesto komunalne policije, vidim da želite da je ukinete, zašto?

 

Pa poslove komunalne policije mogu da obavljaju različite inspekcije, mi nismo videli da je komunalna policija zapravo suštinski promenila komunalni red u Beogradu. Isto je kao što je bilo, nema nikakve jasne strategije šta ona radi, da l ona zavrće bakicama ruke ili se zaista bori protiv Poršea koji parkiraju dole po Dorćolu ili se bavi kažnjavanjem onih koji najviše imaju, mi to nismo videli, to ne radi… Ima u Draže Pavlovića, tamo je komunalna ispostava Palilula, imaju dva automobila sa ispumpanim gumama, stoje mesecima, kao izvinite, ni sami svoju službu ne možete da rešite… ne radi, prosto ne radi, žao mi je, ali ne radi.

 

Odakle vam ideja, samo kratko mi odgovorite, videla sam na jednom mestu da ste rekli da je prošlo vreme glasanja sa zapušenim nosem i biranja manjeg zla, odakle vam, mislim na osnovu kojih parametara ste došli do tog zaključka, imajući u vidu da ni Francuzi ne glasaju za, nego glasaju zapušenog nosa da ne bi pobedili ekstremni nacionalisti?

 

Dosta nategnuta poređenja između Srbije i Francuske, ne bih poredio ta dva društva, jer su neuporediva…

 

I ne poredim društva samo situaciju, u vezi sa glasanjem.

 

Neuporediva, neuporediva teza oko dva zla, ako sećate Srđe Popovića, zapravo njegova teza da mi sada nismo tek takvi glasači, nego smo birači, mi imamo jedno od naših osnovnih prava je pravo glasa i to pravo moramo da čuvamo i da glasamo u skladu sa vrednostima, u skladu sa osećajem, šta mi želimo da promenimo, kakav je sistem…

 

Ali ako vi ne ulivate poverenje sugrađanima ili biračima da na biračkom mestu zaokruže vas, jer biste vi, jer ste vi u moći da to menjate, onda džaba vam…

 

Mi ćemo učiniti sve da to uradimo i poginućemo za to, nadam se ne u bukvalnom smislu, zbog svih ovih pretnji, ali ono što mi radimo je dugačak put i bukvalno ćemo učiniti sve što to… da ubedimo ljude, jer promena je jedino što dolazi.

 

Istinomer je portal koji drži za reč sve one koji učestvuju u javnom životu, pa i vas. Dakle, prvo je pitanje, šta ćete uraditi za prvih 100 dana vlasti?

 

Pa verovatno pisati šta ćemo uraditi u narednim godinama. 

 

Je l’ to strategija ili taktika?

 

Pa i jedno i drugo.

 

Šta za prvih godinu dana?

 

Pa sve ono što smo napisali u ovih prvih 100 dana. 

 

I šta ćete uraditi za ceo mandat od 4 godine?

 

Promeniti ovaj grad.