Istinomer o 2017. godini, porast negativnih ocena

I dok se spremamo za još jednu izbornu godinu, barem u Beogradu, za velika obećanja i rat brojkama o gradskim finansijama, koji, istina, uveliko traje, red je da se podsetimo kako je 2017. godina izgledala u očima Istinomera. Šta su nam obećavali, a koliko su ispunili? Koje su to teme dominirale medijima, a kakva se istina krije iza izjava političara, manipulacija statistikama i izvlačenja iz konteksta? Koga smo najviše ocenjivali i ko je dobio najviše negativnih ocena? A negativnih ocena je sve više u svim kategorijama.

Istinomer je u protekloj 2017. ocenio oko 150 izjava različitih političara i funkcionera, a velika većina – čak 125 izjava – ocenjena je negativno. Međutim, taj broj bi bio dosta veći, ako bismo iznova i iznova ocenjivali iste ljude, koji uporno ponavljaju iste izjave – dokazano neistinite. I među njima je prednjačio Aleksandar Vučić, koji je tako više puta tvrdio da je javni dug bio 77 odsto kada je on preuzeo Vladu u aprilu 2014, da ne vodi kampanju i ne snima predizborne spotove, na početku kampanje pred predsedničke izbore, kada je više nego očigledno trčao trku za predsednika, da je privreda sačuvana tokom devedesetih, a da je zatim razorena posle promena 2000. (ovde i ovde), da je nezaposlenost danas manja nego devedesetih. Ponavljao je i neke, može se reći, bizarne i nerelevatne podatke o broju beba u Krupnju, o broju nezaposlenih u Nišu, uporno tvrdio da je prosečna plata pre tri godine bila 356 evra, da je na mestu “svemirskog” KC Niš pre tri godine bila livada i još upornije ponavljao da je otvorio 55 fabrika. A ništa od toga nije tačno.
 
Vučić nije bio usamljen u tome, ministarka Zorana Mihajlović više puta je izjavljivala da je u poslednje tri godine izgrađeno 200 kilometara autoputa, a nije. Tvrdila je i da je Koridor 10 za nju završen, a nije, ponavljala da će autoput od Obrenovca do Preljine biti gotov u novembru 2017, a nije. Gradonačelnik Beograda Siniša Mali ne zna da li će ponovo biti kandidata za istu funkciju, ali zna da se hvali rezultatima – najviše sređivanjem gradskih finansija. Iako je određen uspeh postignut, o čemu je pisao i Fiskalni savet, Mali uporno ponavlja da grad sada ima višak u budžetu i da će od toga biti podignuti jedan veliki jarbol i još 30-ak jarbolčića, sve po bagatelnoj ceni od oko tri miliona evra. Istina je, međutim, drugačija, budžetski deficit u gradu Beogradu poslednjim rebalansom zapravo je povećan za dve milijarde dinara.

I pre i posle predsedničkih izbora, slušali smo kako bi predsednik zapravo trebalo da kontroliše vladu, da je to njegov ustavni posao, dužnost i obaveza. Opet, pretpostavićete, nije.

Džaba brojke, izvodi iz zakona, dokumenti, baze podataka, statistike, argumenti, tumačenja stručnjaka, mnogi političari drže se svoje verzije realnosti i ne odustaju od neistinitih tvrdnji.

U ukupnoj statistici, tradicija se nastavlja, najviše smo ocenjivali Vučića – ravno 60 puta, od čega 57 puta negativno. Iako je promenio funkciju, Vučić je nastavio da se pita za sve i da sve komentariše, naročito u višesatnim emisijama na Pinku i Hepiju. Gostovao je Vučić i u Insajderu, ali je i tu vešto uspeo da plasira svoje podatke i izbegne odgovore na pitanja o rušenju u Savamali, stanu ministra Vulina i mnoga druga.

Vučićeva naslednica Ana Brnabić nije čak ni na drugom mestu po broju izjava koje smo ocenjivali (ukupno 10), ali je njen skor dosta bolji – pet negativnih ocena, tri pozitivne i dve između. Tome je moguće doprinela i činjenica da Brnabić odgovara na upite novinara i dostavlja tražene podatke. Međutim, nikako ne treba zaboraviti konstante primedbe predsednice Vlade na račun nezavisnih novinara i to kako ona ne vidi nikakav problem niti pristiske u srpskim medijima.

Ispred Brnabić, a iza Vučića, opet daleko iza Vučića, i ove godine su ministarka Zorana Mihajlović (13 ocena, 11 negativnih) i gradonačelnik Beograda Siniša Mali (14 ocena, 10 negativnih).

U nastavku izdvajamo neke od izjava koje su obeležile godinu za nama, i pozitivne i negativne – u kategorijama istinitost i obećanja. Izjave smo birali po relevantnosti za javnost, ali i po interesovanju čitalaca (bilo pre ili posle objavljivanja ocene).

Dok je kod negativnih ocena izbor bio dosta težak, jer takvih je ocena najviše, kod istinitih izjava izbor se sveo na svega desetak. I to je jedina kategorija u kojoj je “pobedila” aktuelna premijerka Ana Brnabić. Iako višestruko manje ocenjivana od Vučića, Brnabić je zabeležila skor od “pola-pola”, pošto je imala podjednak broj negativnih i pozitivnih izjava (i onih između).

ISTINITOST

Ana Brnabić: U poslednjih 10 godina raste izvoz u EU #istina

“Ukupan obim trgovine Srbije sa EU na kraju 2008. godine iznosio je nešto više od 13 milijardi evra, pri čemu je uvoz bio više nego duplo veći od izvoza u EU, uz pokrivenost uvoza izvozom od 44,4%. Na kraju 2016. godine ukupan obim trgovine Srbije sa EU je iznosio 19,8 milijardi evra, uz pokrivenost uvoza izvozom od 81%, što znači da je obim trgovine znatno povećan uz kontinuirano veći rast stope izvoza, nego uvoza. (Otvoreni parlament, 28. 6. 2017. godine)

Prilikom izlaganja ekspozea u skupštini, Brnabić je izjavila da je u poslednjoj deceniji rasla trgovinska razmena Srbije sa EU, uz značajan rast izvoza srpskih proizvoda na evropsko tržište. Podaci Evropske komisije u potpunosti potvrđuju tvrdnju Ane Brnabić. Inače, identičan primer, koji je trebalo da posluži kao ilustracija uspeha rada Vlade 2014-2016, prethodne godine je, u svom šestočasovnom maratonskom ekspozeu, imao tadašnji mandatar Vučić.

Vučić: Ustavni posao predsednika države je da kontroliše vladu #kratkenoge

„Kontrolisaću vladu, to je ustavni posao predsednika, ali ću joj i pomagati kad je teško.“

Godinu za nama definitivno su obeležili predsednički izbori i Vučićeva tranzicija sa jedne na drugu funkciju, bez neke suštinske promene u političkom ponašanju i odnosima moći, iako bi da po Ustavu ta promena morala biti drastična, s obzirom na to da zakoni ostavljaju prilično skromna ovlašćenja predsedniku Srbije. Vučić i njegovi saradnici zaobišli su sve zakonske prepreke i počeli da ubeđuju narod da je posao predsednika da kontroliše vladu. Međutim, takvih ovlašćenja nema niti u Ustavu ni u Zakonu o predsedniku, gde nema reči o kontroli vlade. Inače, u Istinomerovom izboru za “Laž godine” čitaoci su opet najviše glasali za Vučića. Očigledno osetljivi na manipulacije statistikom i izvlačenje iz konteksta izabrali su izjavu da je Srbija u 2016. imala najveći privredni rast na Zapadnom Balkanu.

                                                                 OBEĆANJA

Mihajlović: Iz železnica za godinu dana odlazi 2.000 ljudi #ispunjeno

„Železnice čeka racionalizacija broja radnika i sva četiri železnička preduzeća su donela nove sistematizacije koje su napravljene prema stvarnoj potrebi. U narednih pet godina sigurno je da treba da ode oko 6.000 ljudi, a oko 2.000 u prvoj godini.“ (B92, 9. 3. 2016)

Na Kopaonik biznis forumu, početkom 2016, ministarka Zorana Mihajlović obećala je nastavak reformi u železnicama, koje su prethodno podeljene na četiri preduzeća i smanjenje broja zaposlenih za 2.000. Na leto 2017, prema podacima resornog ministarstva i podacima Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja, broj zaposlenih u železnicama je smanjen za nešto više od 3.000 ljudi – i više nego što je obećano. Fiskalni savet hvalio je reforme u železnicama, uz upozorenje da to nikako ne bi trebalo da ostane usamljen primer, kao što danas jeste.

Vučić: Otvaramo Klinički centar u Nišu do kraja marta #neispunjeno

“Novi Klinički centar (u Nišu) ćemo da otvorimo do kraja marta.” (Tanjug, 14. 10. 2016)

Jedna od glavnih taktika koju ovdašnji političari koriste jeste da obećaju nešto, pa kad vide da neće ispuniti rok, oni samo odlože, a uvek postoji neki razlog ili još bolje krivac. Tako se Vučić, navodno silno srdio zbog toga što Klinički centar u Nišu nije otvoren kako je planirano u martu. Rok je pomerio za kraj godine i taj rok na kraju ispunio. Imajući u vidu da je Srbija kredit za ovaj i još tri klinička centra dobila još 2006. (ugovor ratifikovan 2008), kašnjenje od nekoliko meseci možda i ne bismo tretirali kao neispunjeno obećanje, da u međuvremenu nije poništen tender za nabavku opreme vredan skoro dve milijarde dinara. Nadležni na čelu sa Vučićem tu činjenicu samo su ignorisali. Dakle, ispunjeno obećanje sa zakašnjenjem i uz kršenje zakona, ipak, svrstavamo u neispunjena obećanja koja su obeležila 2017. godinu.

Budući da se političari sve više koriste brojkama, koje su nekada i tačne, ali nevažne bez konteksta, često smo se odlučivali da ne dajemo “jednostavne” ocene, već čitaocima ponudimo obimne i sveobuhvatne analize. Kao jedan od najcitiranijih pokazatelja napretka Srbije jeste rejting na Duing biznis listi Svetske banke. Posle više ocena u kojima smo dokazali da napredak Srbije nije bio tako skokovit, kao što vlast neumorno tvrdi, raščlanili smo do najsitnijih detalja šta sve meri ova lista i šta na koncu napredak Srbije znači za standard građana. Analizirali smo i da li je Vučićevo “zlatno doba” za Srbiju zaista nastupilo – kretanja BDP-a, prosečne plate i potrošačke korpe daleko su od zlatnog.

Izračunali smo i da je fiskalna konsolidacija penzionere koštala nešto više od 600 miliona evra – dok je Er Srbija, samo u periodu 2014-2016 progutala oko 200 miliona evra državne pomoći, a čuveni „profesionalni menadžment“ u Železari Smederevo 2015. napravio gubitak od 145 miliona evra. A svi oni gubitaši koji još čekaju restrukturiranje, za njih “još ima vremena”.

Pisali smo i o tome kako su nezavisne institucije – Agencija za borbu protiv korupcije i REM – nečinjenjem i izvrgavanjem propisa postale “nezavisne” od svog posla.

Na kraju godine, sumirali smo i koja su to glavna obećanja za koje je rok istekao 31. decembra 2017, i opet su tu neka obećanja koja se ponavljaju iz godine u godinu, poput obećanja o prosečnoj plati od 500 evra. Zato i u 2018. nastavljamo da gledamo širom otvorenih očiju, pamtimo, beležimo i proveravamo i da, zajedno sa našim čitaocima, verujemo samo činjenicama.

Naslovna fotografija: Fonet