Ne očekujem jednak tretman kandidata u medijima

Uoči novog izbornog ciklusa, Istinomer se bavi ozbiljnim manjkavostima izborne procedure koje su tokom prethodnih vanrednih parlamentarnih izbora izbile u prvi plan. Prva od tema koju pokrećemo je neravnomerna zastupljenost učesnika u medijima tokom kampanje. Pitali smo naše sagovornike šta misle o "funkcionerskoj kampanji",činjenici da se Regulatorno telo za elektronske medije (REM) koje ima svoju zakonom predviđenu ulogu u posmatranju i kontroli izbornog procesa uzdržalo da tu svoju zakonsku obavezu i ispuni. O ćutanju države. Svoj stav iznosi predsednički kandidat Demokratske stranke Srbije (DSS) Aleksandar Popović.
„Većinu medija možemo, po malo grubo, da podelimo na provladine i antivladine, ali prozapadne, i oni imaju svoje favorite (na izborima), pa zapravo postaju sastavni delovi njihovih izbornih štabova. U takvim okolnostima najgore medijski prolaze kandidati poput mene, jer se zalažem za promenu sadašnje kako spoljne, tako i unutrašnje politike“, ocenjuje u intervjuu za Istinomer predsednički kandidat Demokratske stranke Srbije (DSS) Aleksandar Popović.
Devet meseci nakon prošlih vanrednih izbora, jasno je da REM neće objaviti izveštaj o zastupljenosti stranaka u medijskim sadržajima tokom prošlogodišnje kampanje, a iz ovog tela saopšteno je i da po novom zakonu o medijima oni nisu u zakonskoj obavezi da rade monitoring medija u predizbornom periodu.  Da li ćete kao kandidat za predsednika reagovati na ovo i šta raditi sa takvim zakonskim propustom?

Regulatorno telo za elektronske medije (REM) bi trebalo da bude u potpunosti nezavisno od državnih organa, a naravno i od elektronskih medija. Sada je sasvim jasno da ono to nije.  Sa jedne strane, već samim načinom izbora članova Saveta REM u Narodnoj skupštini, dakle odlukom skupštinske većine, uspostavljena je potpuna zavisnost od stranaka na vlasti. Sa druge strane, skandalozna praksa je pokazala da u zemlji nekažnjene korupcije ovo telo umesto da štiti javni interes, interese korisnika medijskih usluga – štiti interese medijskih kuća. 
Neophodna je temeljna izmena svih medijskih zakona, i onih odredbi kojima se reguliše pitanje monitoringa medija u predizbornom i izbornom periodu, odnosno kontrole zastupljenosti stranaka. 
Podsetio bih, međutim, da ono što se događalo na prethodnim izborima, a uvod u ovu kampanju ne daje razloga za optimizam da se neće desiti ponovo, a vezano je za ponašanje elektronskih medija, nije novost. Nakon kampanje 2008. godine je dokazana pristrasnost i neobjektivnost B92 i TV Novi Pazar, pa se ništa nije dogodilo.
I tokom prošlih izbora mnogo se govorilo o funkcionerskoj kampanji i zloupotrebi medijskog prostora od strane predstavnika vlasti. Kako sprečiti da se to ne ponovi i ove godine?

To se već događa, nesumnjivo će da se pojača raspisivanjem izbora i nemoguće je sprečiti bez korenite promene politike sadašnje vlasti, jer je neophodna izmena zakonske regulative. A to je moguće samo ukoliko postoji politička volja, što danas nije slučaj. Srbija praktično ne izlazi iz izborne kampanje, iz neke vrste nametnutog i neproglašenog vanrednog stanja, to je već trajno stanje, a zloupotreba medija je evidentna.
Tužilaštvo još uvek nije podiglo optužnice protiv sedam osoba koje su falsifikovale potpise građana za svoje izborne liste na prethodnim izborima. Kakvu to poruku šalje i učesnicima izbora i građanima?

Niti će – uveren sam. Naš pravosudni sistem je pod punom kontrolom vlasti. Tek započeta izgradnja Srbije kao pravne države je zaustavljena za vlasti Demokratske stranke 2009. godine, katastrofalnom, propalom reformom pravosudja, a ruiniranje se nastavlja danas. Upravo ovakvi gafovi vlasti, kao što je nekažnjavanje izvršilaca krivičnih dela, verujem podstiče uverenje građana o neophodnosti promene vlasti.
Kako će država organizovati fer i poštene izbore, bez učešća nadzornih tela i ako čak i u očitim slučajevima pravosudni sistem ne reaguje na vreme i beskompromisno? Izbori su važili za jednu od demokratskih lekcija koje smo savladali od 2000. do danas. Da li ovim odnosom prema izborima ugrožavamo osnovne demokratske postulate?

Bez demokratskih, slobodnih i fer izbora nema demokratskog poretka. Tokom prethodnih izbora od 2012. godine pa na dalje bilo je kršenja zakona, masovno su vršena krivična dela protiv izbornog prava, a na poslednjim izborima  2016. godine izvršena je izborna krađa, o čemu postoje brojni dokazi. 
O neregularnostima, kršenju zakona i neophodnosti izmene izbornih zakona govori se i u izveštaju OEBS-a. Demokratska stranka Srbije je pripremila i podnela Skupštini predlog odluke o formiranju anketnog odbora, ali naravno, SNS-SPS skupštinska većina to nije podržala. Jasno je iz zbog čega.
Šta Vi i Vaš izborni štab nameravate da učinite povodom činjenice da verovatno neće biti nijedne institucije koja će nadzirati medije u predstojećoj kampanji i da pravosuđe ćuti nad kršenjem izbornih zakona? Očekujete li jednaki tretman svih kandidata u medijima?

Ne, ne očekujem…Pa već danas je potpuno jasno da nema, pa neće ni biti jednakog tretmana kandidata. Na žalost, većinu medija možemo, po malo grubo, da podelimo na provladine i antivladine, ali prozapadne, i oni imaju svoje favorite, pa zapravo postaju sastavni delovi njihovih izbornih štabova. 
U takvim okolnostima najgore medijski prolaze kandidati poput mene, jer se zalažem za promenu sadašnje kako spoljne, tako i unutrašnje politike: protiv sam ulaska u Evropsku uniju, za političku i vojnu neutralnost i uspostavljanje Srbije kao demokratske i pravne države.
Da li ćete insistirati na tv duelu sa kandidatom SNS?

Naravno, sučeljavanja kandidata bi trebalo da bude, ali sam uveren da ga neće biti ili da će kandidat sadašnje vlasti da organizuje neku MKM (Macura-Karleuša-Milić) predstavu na omiljenoj mu televiziji.
Ukoliko biste došli na vlast, kako biste doprineli promenama na medijskoj sceni i izborni propisima, a u cilju jednake zastupljenosti politikih aktera?

Predsednik Republike ima Ustavom definisana ovlašćenja i njima je veoma ograničen. Međutim, njemu stoji na raspolaganju jedno veoma moćno sredstvo: snažan autoritet neposredno izabranog predsednika. 
Taj autoritet bih iskoristio da otvorim široku javnu raspravu o stanju u medijima, kako bi se, kao njen rezultat, uz pomoć nezavisnih stručnjaka pripremio set medijskih i izbornih zakona čijim sprovođenjem bi se dovelo u red  sve ono o čemu je u ovom tekstu bilo reči. 
Sam predsednik ne predlaže zakone, ali ne bi bilo ni malo teško naći demokratski opredeljenog ovlašćenog predlagača, koji bi te zakone uputio Skupštini na usvajanje.