Protesti, batine i atentat (2. deo)

Opozicija je zakazala veliki beogradski miting za Preobraženje, 19. avgusta 1999. godine.
Na mitingu, u organizaciji G17 bilo je, kako su izveštavali mediji, od 100.000 do 200.000 ljudi.
 
*
Glas javnosti, 20. 8. 1999. godine
„Predsednik DS Zoran Đinđić je istakao da će od četvrtka Srbija biti preobražena jer je „ovde nekoliko stotina hiljada ljudi koji traže promene“. Lider DS je poručio predsedniku Miloševiću „ovde je Srbija koja te neće, odlazi pre nego što mi dođemo da te sklanjamo“. Đinđić je rekao da je cela Srbija talac jednog čoveka, i da je neophodno da on ode da bi Srbija bila slobodna, jer je u pitanju preživljavanje jednog naroda. Lider DS je rekao da narod u Srbiji hoće promene koje će ostvariti bez nasilja. On je predložio da se vlastima da rok od 15 dana da se sklone. „U suprotnom, Srbija će izaći na ulice sa jednom porukom – ostajemo na ulicama dok ti ne odeš sa vlasti“, rekao je Đinđić.

Predsednik beogradske vlade i član Predsedništva SPO, Spasoje Krunić, nije uspeo da se obrati okupljenom narodu jer su pristalice SPO tražile da se pojavi predsednik SPO Vuk Drašković, dok su mu simpatizeri DS zviždali.

 
*
Glas javnosti, 20. 8. 1999. godine
„Iznenadni dolazak predsednika Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića na miting opozicije u Beogradu, kod većine opkupljenih izazvao je negativne reakcije.“Odlazi Vuče, odlazi Vuče!“, bili su uzvici koji su sa svih strana uz zvižduke, dopirali iz publike dok je na mitingu opozicije u Beogradu govorio predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković.“Gde ti je Mira“, „Idi kod Mire na kafu“, „Uuaaaa“, „Izdaja, izdaja“, samo su neke od parola kojima je publika ispred Savezne skupštine „pozdravila“ obraćanje Vuka Draškovića.“

Koordinator G17 Mlađan Dinkić je rekao da je Srbija u takvom stanju u koje ga ne bi dovela „nijedna kvinsliška vlada“.

Glas javnosti, 20. 8. 1999. godine
„Penzije su 80 maraka, a društveni proizvod je tri puta manji nego pre deset godina. Da bi se vratili tamo gde smo bili pre deset godina, treba nam između 40 i 80 godina sa ovom vlašću“, rekao je Dinkić.
*
 

Nekadašnji predsednik Predsedništva Srbije Ivan Stambolić, ocenio je da se od aktuelne opozicije u Srbiji ne može mnogo očekivati na planu demokratizacije jer, kako je rekao, „rodno mesto srpske opozicije i svih srpskih stranaka nije demokratija, nego rat“.

Glas javnosti, 25. 8. 1999. godine
„On je rekao da je i opozicija u Srbiji „sve vreme ratovanja išla zajedno sa režimom – iz poraza u poraz“, te da je ona, „na neki način, lažna opozicija, kvazi opozicija“. Stambolić je ocenio da je evidentno da popularnost Slobodana Miloševića naglo opada, ali da srazmerno tome ne raste poverenje u opoziciju, već je u porastu samo nezadovoljstvo naroda, za koje je neizvesno kako će kulminirati.“

Portparol SPS Ivica Dačić kazao je da se socijalisti ne plaše izbora već „marginalne opozicione stranke koje nemaju podršku u narodu“.

 
*
Glas javnosti, 26. 8. 1999. godine
„Izbore dobija narod, a ne izborni uslovi. I na sledećim izborima biće prisutni posmatrači OEBS-a. Što se tiče ove organizacije mi smo svesni da se tu radi o jednoj prljavoj međunarodnoj organizaciji koja je namestila izbore u Bosni i čiji su posmatrači namerno pobegli sa Kosova ne bi li na taj način izazvali bombardovanje naše zemlje. Zbog toga će na našim izborima biti prisutni samo posmatrači, jer izbore kod nas neće organizovati OEBS već legalni državni organi. Na taj način OEBS, na veliko razočarenje nekih opozicionih stranaka, neće moći da pomogne marginalnim strankama da dobiju na izborima – rekao je Dačić.“

Vlast je najavljivala poboljšanje ekonomske situacije. 

 
*
Građani su prihvatali mogućnost i alternativnih rešenja koje je nudila vlast. 
 
*

Ali, rešenja su stizala i od preduzimljivih građana. 

 
*

Državni mediji, posebno Radio-televizija Srbije, svakodnevno su izveštavali o brzoj obnovi porušene zemlje, a prvi čovek Direkcije za obnovu zemlje Milutin Mrkonjić bio je u ulozi glavnog inženjera koji u ime predsednika Miloševića neumorno obilazi gradilišta, kritikuje, ali i hvali izvođače radova, obećavajući narodu da će svi projekti  biti urađeni i „pre roka“.

 
*

SRS je bila nezadovoljna uređivačkom politikom RTS-a.

Glas javnosti, 22. 9. 1999. godine
„Nemoguće je suprotstaviti se antisrpskoj propagandi zapadnih medija jednopartijskim programom državne televizije, već samo pravovremenim i objektivnim informisanjem javnosti o svim relevantnim političkim događajima i činjenicama. RTS ne sme i ne može biti bilten jedne ili dve političke stranke, jer građani Srbije plaćaju program državne i nacionalne TV, a ne jednostrane informacije – navodi se u saopštenju.“

Krajem septembra, na protestu opozicije u Beogradu – više desetina povređenih u sukobu policije i demonstranata.

Glas javnosti, 30. 9. 1999. godine
„Policajci su u sredu postupili po naređenju. Devetog dana protesta Saveza za promene specijalci srpskog MUP-a pendrecima su u ulici Kneza Miloša rasterali oko 50.000 demonstranata. Prema podacima do kojih smo došli u vreme zaključenja ovog broja našeg lista povređeno je pedesetak građana i četiri policajaca. Samo brze noge spasile su u sredu oko 22 časa mnoge Beograđane.“
*

Policijsko batinanje, prema izveštajima medija, počelo je u 21.40 kada se „sa Slavije trkom spustio još jedan kordan. Stampedo preplašenih građana jurnuo je ka Železničkoj stanici, Balkanskoj i ka Beograđanki“. U trku demonstranti su srušili zaštitne ograde oko vladinih zgrada. Čupane su i makadam kocke i bacane na policajce. Nešto posle 22 časa demonstranti se ponovo okupljaju na Trgu Republike, a policija svoje snage povlači ka „Gazeli“. Većina demonstranata ponovo se okupila ispred spomenika Knezu Mihailu.

Glas javnosti, 30. 9. 1999. godine
„Svake večeri testiraćemo im živce. Ovde sutra treba da nas bude 100.000. I sutra ponovo idemo istim putem – poručio je Zoran Đinić. On je pozvao građane da se ne tuku sa policajcima jer oni nisu njihov neprijatelj:“ Iza svake uniforme stoji Slobodan Milošević – kazao je Đinđić“.

 

*

Lider Srpske radikalne stranke (SRS) i potpredsednik Vlade Srbije u ostavci Vojislav Šešelj ocenio je da je policija s pravom intervenisala protiv pristalica opozicije u Beogradu, rekavši da su demonstranti prvi napali policiju.

Glas javnosti, 30. 9. 1999. godine
„Policija je prilično uzdržano reagovala. Trebalo je još žešće da interveniše, jer se nigde u svetu ne dozvoljava da se ugrožava život ljudi zbog kojih se protestuje“, rekao je Šešelj. On je još rekao da su pristalice opozicije protestovale u sredu uveče i „van mesta, koje su prijavili“, a na konstataciju novinara da se u Beogradu danima demonstrira i van Trga republike, a da policija nije reagovala, on je odgovorio da je to dokaz koliko je srpska policija „tolerantna“. Upitan zašto su policajci posebno tukli žene i starije ljude, Šešelj je odgovorio da „policija nikad ne udara iz čista mira“ i da „uvek neko usput dobije po glavi“.Povodom prebijanja pojedinih novinara, on je rekao da je to „rizik profesije“ i da „jedan broj novinara prosto čezne za pendrekom“. „Trebalo bi pogledati iz kojih su redakcija novinari koji su dobili batine“, rekao je Šešelj.
*
 
I ministar informisanja osvrnuo se na to što je policija tukla predstavnike medija.

Glas javnost, 30. 9. 1999. godine
„Povodom prebijanja novinara, ministar za informacije Srbije u ostavci i generalni sekretar SRS Aleksandar Vučić rekao je da „nije posao“ njegovog Ministarstva da štiti novinare od policije i dodao da svaki novinar mora da „pazi na sebe tokom demonstracija“.“
*
 

Početkom oktobra, teška saobraćajna nesreća kod Lazarevca, na kolonu vozila SPO naleteo je kamion. Nastradali su Veselin Bošković, direktor Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, Zvonko Osmajlić, direktor Sportskog centra „Tašmajdan“, Vučko Rakočević, dugogodišnji telohranitelj Vuka Draškovića i Dragan Vušurović-Gaga, član obezbeđenja. Vuk Drašković, koji je čudom ostao živ, tvrdio je odmah da je reč o atentatu. 

*
 

Predsednik JUL-a Ljubiša Ristić izrazio je sumnju da je reč o atentatu, ali ostavljajući mogućnost da su u sve umešane strane sile.

Večernje novosti, 8. 10. 1999. godine
„On je rekao da se evantualni naručioci i izvršioci jednog takvog kriminalnog akta protiv života i sigurnosti građana, ako bi to bilo tako, a on u to ne veruje, mogu tražiti samo među onima koji su jasno izrekli svoje namere. Ristić je pritom napomenuo da je “jedan od američkih predstavnika za naš region i nesrećni potencijalni gaulajter Balkana, Robert Gelbard, izjavio da je njegov cilj da izazove građanski rat da pusti krvi koliko je potrebno da se mi ovde pokoljemo i da oni dođu da nas dovedu u red. Na kraju Ljubiša Ristić je zaključio da SPO treba da zauzme svoje časno mesto u patriotskom frontu snaga koje se bore za demokratsku, slobodnu i nezavisnu Jugoslaviju.“
*
 
Potpredsednik Savezne Vlade Tomislav Nikolić govorio je o razlozima zbog kojih je njegova partija ostala u vlasti.

Večernje novosti, 17. 10. 1999. godine
„Istina je da je posle gubitika Kosova bilo teško dalje biti u vlasti, ali SRS nema kome da ostavi više od million i četrdeset hiljada glasova sa prošlih izbora.“