Kad frizeri šišaju i kosu i budžet

Pod pritiskom dažbina mali preduzetnici sele posao u sivu zonu zbog čega se i kaže da neke delatnosti, poput molera, frizera ili vodoinstalatera, polako umiru u legalnim tokovima.
Na svakih pet registrovanih frizera u Novom Sadu, dolazi barem jedan neregistrovani, navodi za Istinomer Marko Trivunović iz sektora frizera pri Uniji poslodavaca Vojvodine. Ovaj vlasnik pet frizerskih salona rezignirano kaže za sebe da je „lud što se bavi ovim poslom legalno“ kad bukvalno u svakoj ulici u vojvođanskoj prestonici ima barem jedan salon „na sivo“. Kako objašnjava, u Novom Sadu je 750 registrovanih frizerskih salona i barem još 150 neregistrovanih koji niti plaćaju dažbine državi, niti prijavljuju radnike. Osnovni motiv za rad na sivo su prilično velike finansijske obaveze, a promet koji se ostvaruje nije veliki, zbog čega veliki broj frizera u celoj Srbiji, radi po kućama. Što je još zanimljiviji trend, zbog pada cene poslovnog prostora sve više njih prima mušterije u sređenom iznajmljenom prostoru u prometnoj ulici, a da ga pri tom nisu čak ni registrovali u Agenciji za privredne registre (APR).
*
Ogromne dažbine i porezi teraju u „sivo“ / Foto: Freeimages.com

Trivunovićeva opservacija stanja u njegovoj delatnosti puna je gorčine i po tome se ne razlikuje od poslovnih ispovesti drugih preduzetnika koji posluju legalno, ali sve teže zbog pritiska smanjene tražnje i velike konkurencije u sivoj zoni. Siva ekonomija cveta najviše među zanatskim delatnostima i malim preduzećima čiji se promet obavlja uglavnom u kešu i kontaktu sa građanima. To znači da prostora za sivo poslovanje najviše ima među molerima, frizerima, automehaničarima, servisima kućnih uređaja, uslugama čuvanja dece i starih, uslugama davanja časova i sl.

Broj u sivoj zoni

Teško je tačno proceniti koliko zanatlija i preduzetnika posluje na sivo, odnosno koliko njih iz legalnih pređe u sive tokove. Međutim, ako se oslonimo na lično iskustvo, jasno je da se svakodnevno srećemo sa sugrađanima koji ne plaćaju obaveze prema državi. Iz ukupne statistike Agencije za privredne registe za period 2009 – 2014 vidi se da je broj firmi koje rade uglavnom isti, a svake godine se približno isto zatvori koliko i otvori. To pokazuje da su to jedni te isti ljudi, kaže za Istinomer Dragoljub Rajić, konsultant u Mreži za poslovnu podršku.
*
Dragoljub Rajić: Za preduzetnika bolje da se ne registuje / Foto: Medija Centar

„Na svega desetak kategorija po delatnostima pada otvaranje i zatvaranje preko 95 odsto firmi u Srbiji, što pokazuje da građani u nedostatku novca za otpočinjanje biznisa uglavnom pokušavaju s preduzetništvom u nekoliko delatnosti gde inicijalna ulaganja nisu visoka“, navodi Rajić.

Njegove reči potvrđuje statistika i analiza APR-a u kojoj je primetan blagi trend u padu broja osnovanih preduzetnika.

Posmatrano prema delatnostima, trendovi se godinama ne menjaju. Najviše osnovanih, ali i obrisanih preduzetnika bilo je registrovano za  delatnosti restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata, pripremanje i posluživanje pića, frizerskih i kozmetičkih salona, trgovina na malo u nespecijalizovanim prodavnicama, taksi prevoz, računarsko programiranje, trgovina na malo odećom u specijalizovanim prodavnicama i proizvodnja hleba, navodi se u analizi APR-a.

Iz relativno kratkog niza mogu se izvući zaključci kao i u slučaju prethodne tabele. Broj registrovanih je manje više stabilan, dok u paralelnoj sivoj biznis zajednici cvetaju te iste delatnosti.
Troškovi neprijavljivanja
Dragoljub Rajić navodi da je za budućeg preduzetnika često bolje da uopšte ne prijavljuje svoj mali biznis. Statistika kaže da se skoro 56 odsto malih preduzetnika koji prijave svoju delatnost ugasi u prve tri godine rada i pritom ostanu bez novca koji su u tu firmu uložili, podseća on. 

„Razlog je što najveći deo onoga što u prvim godinama zarade pojede država koja na kraju pojede i tu njihovu firmu. Drugi razlog je što početnici u biznisu, sem visokih poreza i dopriosa i drugih dažbina, nemaju nikakvu podršku države, a to što mogu dobiti od Nacionalne službe za zapošljavanje, na primer, sistem im opet uzme već za 10 do 12 meseci“, kaže Rajić za Istinomer.

Svi Istinomerovi sagovornici koji legalno posluju prvenstveno ističu velike dažbine prema državi i javnim preduzećima kao glavnu kočnicu u razvoju biznisa. Šezdesetpetogodišnji moler Dragan Knežević iz Beograda je 13 godina vlasnik radnje za završne radove u građevinarstvu. 

„Za mene je država na prvom mestu, takva mi je priroda. Ali, mene država ne štiti i ne pomaže ni na koji način, a moram da izmirim davanja. Jedan dan zakasniš sa plaćanjem, naplaćuje ti se kamata iako nemam posla godinu dana“, kaže Knežević.

Njegova firma je iz sistema paušala prešla u sistem PDV jer je tako moguće dobiti veći građevinski posao. Računajući koliko daje državi godišnje, Knežević kaže da mu od milion dinara realizacije, kad oduzme troškove materijala i prevoza, ostane 500 hiljada dobiti. Od toga država za poreze uzima 40 odsto ili 200 hiljada dinara. Plus se mesečno plaća knjigovođa 100 evra, i 14.500 dinara svakog meseca za doprinose budući da je prijavljen na minimalnu zaradu. Sa druge strane, moler u „sivoj zoni“ sve ove dažbine stavlja u svoj novčanik.

*
Visoki troškovi poslovanja za preduzetnike / Foto: pixabay.com

I vlasnik frizerskih salona Marko Trivunović ima preciznu računicu o tome koliko država gubi samo zbog frizeraja na sivo u samo jednom gradu u Srbiji. Kako navodi, 150 neregistrovanih salona u Novom Sadu pravi mesečno štetu zbog neplaćanja poreza Poreskoj upravi, po osnovu vlasništva lokala, od dva miliona dinara. On procenjuje da i u registovanim i u neregistrovanim salonima ima neprijavljenih 1500 frizera što je 14 miliona dinara štete za državni budžet. Na primer, baš 14 miliona dinara je u jesen 2015. država morala da izdvoji na ime pomoći opštini Kanjiži zbog povećanog priliva migranata. 

Preduzetnici koji posluju u sivoj zoni ne kriju da su visoke dažbine osnovni razlog zašto ne posluju prema zakonu.

„Ako platim poreze i doprinose, ne ostaje mi ništa, a i ima previše obaveza oko administracije“, kaže tridesetogodišnja frizerka Ana koja radi u svom stanu.

Nema grižu savesti što druge kolege frizeri redovno izmiruju obaveze jer u suprotnom, kako kaže, ne bi imala od čega da živi.

Rešenja

Legalni preduzetnici očekuju da država bude agilnija u borbi protiv sive ekonomije. U protivnom, ili će  dobar deo njih poslovati na sivo ili će staviti katanac na bravu i tako ostaviti bez primanja veliki broj porodica. 

„Hiljadu puta sam se pokajao što se bavim ovim poslom. Troje dece ne mogu treću godinu da vodim na more, obaveze državi jedva plaćam, unazad godinu i po dana jedva poslujem. Samo znam da ne želim da se bavim inspekcijskim nazorom i prijavljujem ilegalce. Ali, nadam se da će u državi proraditi svest da se pokrenu mehanizmi za odlučniju borbu protiv sive ekonomije“, kaže iskreno vlasnik frizerskih salona Marko Trivunović.

Preduzetnici koje je kontaktirao Istinomer smatraju da je nephodan paket mera, i da je smanjenje dažbina na teret preduzetnika samo jedna od njih. Očekuju da bi inspekcije trebalo da budu agilnije u zatvaranju ilegalnih radnji, kao i u kažnjavanju. Traže i da država poveća broj inspektora i uloži u njihovu obuku i opremu. 

„Onoga momenta kada zatvorite 150 neregistrovanih salona, najmanje 150 ljudi će preći u legalne tokove. Izvršiće pritisak na nove poslodavce da ih prijavi“, smatra Trivunović.

On ističe da država mora dobro da osmisli podsticajne mere jer među zanatlijama koje rade na sivo ima dosta ljudi nižeg nivoa obrazovanja, prekvalifikovanih i žena starijih od 50 koje su izgubile posao, a neće niko da ih zaposli. 

*
Kori Udovički: Puno se očekuje od Vladinog plana / Foto: Medija Centar

U izjavi za Istinomer, ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu Kori Udovički ukazuje na Predlog Nacionalnog programa za suzbijanje sive ekonomije koji je Vlada Srbije usvojila u decembru 2015. godine. 

„Mere predviđene ovim programom i pratećim akcionim planom će iz nekoliko različitih aspekata ‘’napasti’’ sivu ekonomiju i nelojalnu konkurenciju koju ona stvara i time doprineti poboljšanju uslova poslovanja i razvoju malog preduzetništva’’, kaže ministarka.

Istinomer će, u sklopu podrške projektu „Sivom do crne, ili ne“, serijom tekstova i priloga na temu sive ekonomije pokušati da upozori javnost na njeno pogubno dejstvo na privredu, ali i na standard građana.