Tužni jok

Svetski dan mladih zatekao je našu mladež sputaniju nego ikad: te ne stavljaj baklju policajcu u usta (lučonoša mislio da je u pitanju grobar a ne pripadnik snaga reda), te ne udaraj šipkom po glavi novinara (u kojem su slučaju poletarci propustili kroz šake i šipku baš koga su hteli), te ne napadaj mlade goste iz Nemačke makar ti bio ubeđen da su udarili seksualnom stranputicom… Na svetskom prvenstvu u trpljenu vreline i vodene pare život je izgubio finalista iz Rusije, dok je drugi finalista sa teškim opekotinama prevezen u bolnicu. Nisam ni znao za ovo svetsko prvenstvo, „Sam svoj Mengele“, tako bih ga nazvao da me je organizacioni odbor, kak se veli, konsultovao. Naše Ministarstvo pravde podviknulo je Rusima da zvanično odgovore jesu li dali azil bratu Kariću, Rusi će se polomiti da nam u što kraćem roku odgovore kako bismo se mi bacili na pisanje protestne note i oštrog demarša, jer nam je već preko glave da svima koje naša država vija Rusija ispada sigurna kuća.

Predsednik Tadić se u Bugarskoj sa svojim domaćinom odao maštarijama o Južnom toku, da bi iz Rusije – mnogo brže nego kad je u pitanju bratec Bogoliub – stigao aber da će tok teći tamo gde gasovlasnici budu želeli. Novi radikali traže da se sanjar izvini vazda budnom „Gazpromu“, predsednik ih nije udostojio odgovora. Potonjeg nije uzeo u zaštitu niko iz njegovog kabineta, nego se portparolka gospođa Trivan dohvatila sa portparolkom SNS, iz čega se vidi da je dobro kad predsednik Republike protivno Ustavu obavlja još neku javnu delatnost. Speaking of presidents, Zoran Lilić koji se posvetio unapređenju putne mreže kaže da će putarina majci da poskupi, ako li se to ne desi Lilić će napustiti mesto predsednika upravnog odbora „Puteva Srbije“ i primaće samo predsedničku platu, imaće kancelariju, službena kola, sekretara, telesnu gardu, frizera, masera i šta ja znam. Milan Milutinović je evo prihvatio predsedničke privilegije i već je preko svoje informativne službe obznanio da se neće baviti politikom, pretpostavljam da će primati sirotinju, zlostavljane, beskućnike ne bi li popravio utisak. Predsednik Tadić je kao i uvek obuzet rekordima i pobedama, nigde se u svetu ne gradi ovoliko kao kod nas, srpski vojnik najbolji je u regionu, naših mostova em ima sve više em su duži nego mostovi u mnogo razvijenijim zemljama.

Na svom proputovanju kroz političke partije g.Vuksanović skrasio se u DSS-u odakle je uzeo u zaštitu selektora Antića, opevao ga je kao Homer Ahileja i prestravio ove koji bi da Antića smene: ako li Srbija ostane bez svoga fudbalskog a to znači i nacionalnog ujedinitelja Vuksa će se povući iz politike i okušati se kao pesnik-profesionalac, za šta kuraži nema ni ministar Milosavljević, nego čuva svoju sinekuru bez obzira što je u pesničkom zenitu; spomenik Šabanu Bajramoviću napokon se skrasio u njegovom rodnom mestu, nije baš u centru, ali bolje i to nego da ga neonacisti ruše.

Evropska unija smatra da je televizijska pretplata harač kome raja treba da se hrabro i masovno odupre, radi se doduše o HRT-a a ne o RTS-u, ali mi prija saznanje/priznanje da sam pre toliko godina uveliko bio na evropskom putu kad sam što naučnim što nenaučnim argumentima osporavao pravo bilo kom mediju da se naturi kao neophodan; speaking of TV, bivši komandant ratnog RTS-a g. Vučelić zablistao je kao književnik. Na kraju uvodnika u svome „Pečatu“, listu slobodanske Srbije, bacio je protivno bontonu pogled ka trpezi stranog državljanina, kad to Judin tanjir, Judin escajg, Judina portikla da mu ne kane nešto na haljetak od konoplje, vidi Vučelić da je sevirano nešto obilnije od bečke šnicle koja se tradicionalno preliva preko administrativnih granica tanjira, kad to – Kosovo! Cela bivša pokrajina, danas lažna država, sa bogomoljama, freskama, Srbadijom, Albancima tepripadnicima međunarodnih snaga, sa ljudima na njivama, među šljivama… Bele se kečići, tu i tamo zazeleni se šajkača ili tuđinski šlem, i staro i mlado traži zaklon pred zupcima viljuške i oštricom noža, plači Sviftu, plači Rable, nadgornjao vas je mal ne rekoh običan novinar!

Za malobrojne koji su propustili ovaj literarni biser evo originala: „Pre kraja i pozdrava zavirili smo samo na trenutak, onako u prolazu, u Judin tanjir. U njemu smo uz nož i viljušku videli posluženo Kosovo. Pa, prijatno Srbi!“