Kriza – kako smo je dočekali

Kada je u septembru 2008. godine u SAD ozvaničena duboka ekonomska kriza, kod nas je puštanjem balona ispred Palate „Srbija“ proslavljen dolazak „Fijata“. Znalci su još tada predviđali brzi krah autoindustrije i krizu koju ne pamti ova generacija, a baš u to vreme neki od ovdašnjih stručnjaka nadležnih za monetarnu stabilnost dali su svoje, sada već antologijske, izjave.

„Srbija ima šansu da na srednji rok iskoristi ovu svetsku ekonomsku krizu i preokrene je u svoju korist. Građani ne treba preterano da brinu, bankarski sistem će ostati stabilan, ali moraćemo svi mnogo više da štedimo i radimo.“

potpredsednik Vlade i ministar ekonomije Mlađan Dinkić, Press, 26. 10. 2008. godine

Smelo ili naivno, tek vladajuća klika u Srbiji smatrala je ne samo da nam globalna pošast neće nauditi, već da ćemo je čak i iskoristiti. Dinkić nije bio usamljeni optimista. Još jedan potpredsednik Vlade, Božidar Đelić, nije smatrao da je kriza ozbiljna pretnja po ekonomiju Srbije.

„Očekujem da će kriza biti sanirana pre nego što bi se ti negativni efekti odrazili na našu zemlju.“ (Dnevnik, 3. 10. 2008. godine)

Tom prilikom i ministar Dinkić se obratio javnosti utešnom tvrdnjom:

„Ono što je naša sreća u ovoj ekonomskoj svetskoj nesreći jeste činjenica da je naša centralna banka bila mnogo rigoroznija od američke centralne banke.“ (Dnevnik, 3. 10. 2008. godine)

Predsednik Tadić se poslednjih dana septembra 2008, našao baš na mestu odakle je duh ekonomske krize izleteo iz boce – u Njujorku.

„Nadamo da će ova kriza stati i da recesija neće biti galopirajuća u većini zemalja sveta, jer bi to izazvalo posledice i u našoj privredi. Ovo je bila dobra prilika da objasnimo građanima u Srbiji da naša zemlja zavisi od međunarodnih procesa, da ne živimo sami na svetu, da sve što se dešava na Volstritu ili u Pekingu pogađa i Srbiju. Mi smo mala zemlja, ali imamo potencijal da se suočimo sa problemima ako vodimo pametnu politiku.“ (Politika, 25. 9. 2008. godine)

Guverner NBS Radovan Jelašić izjavio je, pak, da će kriza na svetskom finansijskom tržištu uticati na to da poskupe krediti u Srbiji.

„Građani ne treba da brinu za svoje štedne uloge u bankama, jer je bankarski sektor u Srbiji visoko likvidan, a Centralna banka svakodnevno kontroliše rad banaka.“ (Dnevnik, 2. 10. 2008. godine)

Otporni na svetske probleme

Već početkom oktobra Vlada Srbije formirala je grupu koja će „pratiti i predvideti moguće efekte svetske finansijske krize na Srbiju“. Osim ministarke finansija Diane Dragutinović i Radovana Jelašića, u tim su izabrani i državni sekretari Ministarstva finansija Janko Guzijan i Slobodan Ilić, kao i Branko Hinić, direktor istraživačkog centra NBS. Ministarka finansija je rekla i da će tim svakako konsultovati banke koje posluju u Srbiji.

„Prvi znaci krize nisu se mnogo osetili u Srbiji, jer imamo dovoljno rezervi da je relativno mirno sačekamo. Moguća posledica mogla bi da bude usporavanje privrednog rasta i investicija, pa onda ne bi bilo dovoljno sredstava za velike infrastrukturne projekte.“

Večernje novosti, 3. 10. 2008. godine

Nedelju dana kasnije, Vlada Srbije zaključila je da „za sada“ kriza na svetskom finansijskom tržištu ne ugrožava Srbiju. Ministar poljoprivrede Saša Dragin kazao je da izvršna vlast „prati stanje na svetskom finansijskom tržištu“ i da „možemo da kažemo da Srbija za sada nije ugrožena“.

„Dešavanja na svetskom finansijskom tržištu Vlada Srbije prati iz časa u čas, a kako je zaključila, Srbija zasad nije ugrožena.“ (Večernje novosti, 10. 10. 2008. godine)

I premijer Mirko Cvetković je smatrao da nema mesta brigama, ali je naglasio – ipak, samo u skorije vreme.

„Srbija, na kratak rok, neće trpeti neposredne posledice svetske finansijske krize. Međutim, srednjoročno, imaćemo i mi određene negativne efekte, pre svega, kroz skuplje kredite koje ćemo ubuduće tražiti iz inostranstva.“ (Večernje novosti, 11. 10. 2008. godine)

Finansijska kriza izaziva globalne potrese, a Srbija je u situaciji koja je „znatno povoljnija nego u mnogim drugim zemljama sveta, pa i našeg regiona“, izjavljivao je potpredsednik Đelić.

„Srbija se u ovakvoj poziciji našla zahvaljujući opreznoj i strogoj monetarnoj kao i odmerenoj generalnoj politici naše zemlje, koja ne proizvodi konflikte, već stabilnost“.

Politika, 12. 10. 2008. godine

Premijer Cvetković je ponavljao da Vlada Srbije čini maksimalne napore da se efekti svetske krize „što manje ili uopšte ne osete u Srbiji“ i ukazao da budžet za 2009. neće biti toliko restriktivan da bi zahtevao drastična odricanja građana.

„Kada je reč o penzijama, iduće godine biće ispoštovana uredba o njihovom vanrednom povećanju od 10 odsto, što s redovnim povećanjem čini ukupno 15 odsto. Zarade budžetskih korisnika povećavaće se u skladu s rastom troškova života tako da će plate moći da budu u masi povećane najviše osam odsto.“

Blic, 22. 10. 2008. godine

Predsednik Srbije Boris Tadić pozvao je na „odgovornost, štednju i strpljenje“, kako bi Srbija izbegla posledice svetske finansijske krize, a da istovremeno ne bude zaustavljen razvoj.

„Merama koje je Vlada Srbije osmislila istog sekunda kada je kriza u svetu naznačena, kratkoročno je zaštićena od njenih traumatičnih posledica, ali će na duži rok, nizom mera štednje i inovativnim načinima privlačenja investicija, morati da bude osigurano da razvojni procesi u Srbiji ne budu zaustavljeni. Potrebni su strpljenje i disciplina, da svi pokažu da su sposobni da stegnu kaiš i da budu odgovorni u ovim trenucima, ali da ne zaustavimo razvoj, jer moramo misliti o budućnosti. Ako nešto što smo obećali ne možemo da uradimo ovog trenutka zbog novonastalih okolnosti, jer kriza svetskih razmera, najveća u proteklih sto godina, nije bila u vreme kada smo imali izbore, već je nastupila nakon toga, to ne znači da obećanja nećemo ispuniti u naredne četiri godine.“ (Biznis, 10. 11. 2008. godine)

Kroz desetak dana predsednik Tadić je još jednom ohrabrivao naciju.

„Baš u ovakvoj svetskoj krizi možda se nalazi šansa za ubrzani razvoj Srbije, ne na onakav način kakav smo zamislili, ali na način koji moramo da osmislimo.“

Press, 16. 11. 2008. godine

Kina i Srbija – utočišta stranih investitora

Ipak, najveći optimista, kao i obično, bio je potpredsednik Vlade i ministar ekonomije Mlađan Dinkić.

„Svetsku finansijsku krizu shvatam vrlo ozbiljno jer ovakvu do sada nismo doživeli. Međutim, sada se pokazalo da Srbija ima bankarski sistem koji je relativno jači od bankarskih sistema u Evropi. Kada se kriza završi, investitori će uvideti da smo tokom nje bili mnogo stabilnija zemlja od drugih. Mi smo jedna od retkih zemalja koja nije potrošila nijedan dinar od novca poreskih obveznika za spasavanje banaka jer takva pomoć države do sada nije bila potrebna. A kada globalna kriza prođe, verujem da će investitori podvući crtu i izračunati gde su izgubili, a gde dobili. Pokazaće se da su imali najveće gubitke u Sjedinjenim Državama i najvećem broju evropskih zemalja, a da su zaradili u Kini, Srbiji i u možda još nekoliko zemalja! Posle takve situacije mi ćemo prvi put imati priliku da jednu veliku krizu preokrenemo u svoju korist!“

Press, 26. 10. 2008. godine

Ministar Dinkić je bio ubeđen u to da niko u Srbiji neće ostati bez posla, a plate neće biti manje nego će samo „rasti manjim tempom“. Ipak, tih dana predsednik Vlade Mirko Cvetković nije bio baš siguran u to da će Srbija neosetno proći kroz globalnu ekonomsku katastrofu.

„Svetska finansijska kriza rezultiraće nekom vrstom recesije u Srbiji, budući da se u idućoj godini očekuje smanjeni privredni rast, na nivou od oko četiri odsto bruto domaćeg proizvoda.“ (Dnevnik, 28. 10. 2008. godine)

Kroz mesec dana i ministar ekonomije je postao obazriviji u svom optimizmu, ali nije odustajao od stavova koje je izrekao u oktobru.

„Srpski bankarski sistem uspeo je da se odbrani od prvog talasa svetske ekonomske krize. Sada su izazovi koje kriza donosi uglavnom usmereni ka privredi, ali sam uveren da bi Srbija na srednji rok mogla da izvuče i neke koristi.“ (Blic, 24. 11. 2008. godine)

I njegova stranačka koleginica, ministarka za NIP Verica Kalanović izjavila je da su nacionalni projekti za 2009. godinu predviđeni za finansiranje iz potpuno realnih izvora i da svetska finansijska kriza neće uticati na to.

Međutim, kako se godina bližila kraju, tako je svima postajalo jasno da se finansijski cunami neće zadržati samo na dalekim obalama, nego da je talas odavno počeo da plavi i našu ekonomiju. Iznenađujuće, pozivi na oprez stizali su sa strane sa koje je malo ko očekivao – od ministra unutrašnjih poslova. Potpredsednik Vlade i ministar policije Ivica Dačić isticao je da je „veoma bitno“ da svi shvate situaciju u kojoj se država nalazi i ozbiljnost svetske finansijske krize.

„Država nedovoljno radi na tome da građanima objasni da je ovo najveća kriza u poslednjih sto godina. Ovde je reč o tome hoćemo li sačuvati ekonomski i finansijski sistem ili ćemo opet krenuti u hiperinflaciju kao što je bilo pre početka ratova na teritoriji bivše Jugoslavije. I to je suština svega.“

Beta, 6. 12. 2008. godine

 

Kad kriza zakuca

Čini se da se ekonomski deo Vlade najviše prenuo posle analize nobelovca Džozefa Štiglica, koji je poslednjih dana 2008. boravio u Beogradu.

„Nemam lepe vesti za vas. Ekonomska kriza nastala u SAD neće zaobići ni region u kojem se nalazi Srbija, jer su zemlje istočne i jugoistočne Evrope veoma zavisne od dešavanja u razvijenim zemljama Evrope, a prognoze pokazuju da će se efekti svetske ekonomske krize na teritoriji Starog kontinenta osetiti u većoj meri nego u SAD.“ (Danas, 11. 12. 2008. godine)

Iako je samo nekoliko meseci ranije rasipao, kako je delovalo, nepresušni optimizam i tvrdio da u Srbiji neće biti otkaza, niti smanjivanja plata, i ministar Mlađan Dinkić priznao je da smo u velikom problemu. Objašnjavajući koliko je kriza zapravo duboka, on je rekao da je nivo pada svetske ekonomije neviđen u našim životima.

„Verujem da ni Krkobabić ne pamti takvu krizu… Sada imamo situaciju koja je mnogo gora nego što je bilo prošle godine, a da li može da bude još gore? Može. Ljudi u državnoj upravi sada treba da budu srećni što imaju posao. Za razliku od drugih, naša vlada izbeći će bankrot države. Preživećemo, a kad preživimo, ukinućemo privremeni porez.“ (Blic, 27. 3. 2009. godine)

Kao da su posle Štiglicovih prognoza izjave ovdašnjih funkcionera postale neskriveno pesimističke. Pojedini analitičari su se čak utrkivali u predviđanjima loših scenarija, a ekonomska kriza postala je izgovor za sve probleme. Čini se da su i prve najave da je kriza na izmaku i da je u velikim ekonomijama ona dotakla dno zatekla nespremnim ovdašnje kreatore ekonomske politike. Ili su shvatili da im najčvršćem opravdanju polako ističe rok trajanja.