Okamenjena pogodba

Predsednik Republike položio je temelj-kamenac budućeg mosta koji će siroti Kinezi morati da nam naprave u pola cene; kad sam čuo za svečanost mislio sam da odmah posle govorancije počinju geometri da ciljaju nešto, da će početi zabadanje kočića, poravnavanje gumna, ne, radovi počinju na proleće, a kamen je položen sada i jamči da nam Kinezi neće do proleća podići cenu, ali garantuje, valjda, i da mi nećemo dalje ubijati cenu njihovog rada i materijala, jer je trebalo da most košta 320 miliona evra, a koštaće 170 miliona, toliko smo bili dobri u pregovorima da mi je neprijatno pred kineskim narodom koji kao i naš oskudeva u mnogo čemu. Zapravo mi i ne oskudevamo, evo gradimo krstove na ulasku u naše pravoslavne gradove, a Kragujevac bi osim raspeća Hristovog trebalo na drugoj okretnici da dobije i spomenik „Fijatu“, čime se doseže pun sklad svetovnog i sakralnog; ne zna se još hoće li biti samo logo kompanije ili bronzani fića koji bi bio izazov za našu bronzanu mafiju koja operiše po grobljima.

https://youtube.com/watch?v=Qq67QWGBVbI%3Frel%3D0

Ova nedelja sva je u pomirenjima, ministar Jeremić i Turčin Davutoglu uredili su da Srbi i Turci putuju bez viza, kao u vreme Otomanskog carstva, što mi uliva nadu da će se jednog dana tako srediti sve i sa Albancima koji su okupirali mnogo manji deo naše teritorije i drže je tek deset godina; pomirenje se nazire i među dinastijama Karađorđević i Petrović, princ Nikola bi rado primio, ma i ovlašno, izvinjenje našeg princa zbog nepravde nanesene crnogorskoj kruni 1918. godine – strpi se još osam godina pa će naš prestolonaslednik na jeziku koji će biti još bolji da se izvini, tačno na stogodišnjicu, svečanije je. Kako ćemo mi da primimo Svetog oca na našu svetu teritoriju tek na godišnjicu Milanskog edikta, a svim prethodnim papama poseta Srbiji ostala je sanak pusti! Šta je još bilo, putniče, ugledaš li kakvu javnu česmu u Beogradu i okolini nemoj njome da pereš ni šoferšajbnu, a kamoli da se umivaš ili da je daleko bilo piješ, nijedna voda nije ispravna i nijedna česma nije obeležena mrtvačkom glavom, niti je zavrnut dotok, niti je ograđena tako da ostane samo radost za oči.

U Kazahstanu deca od deset godina rade kao tutunoberačite, poslodavci iz „Filipa Morisa“ dozvoljavaju im da rade prekovremeno, po trinaest sati, to je najbolji način da se maloletnicima ogadi ovaj gnusni opijat. Tri Bugarina, Makedonac, Hrvat i Crnogorac uhapšeni su u Južnoj Americi sa 62 kilograma kokaina ama vrhunske čistoće, za razliku od naših učkur-česmi, niste nas obrukali u tuđini, braćo!

Vlada meštra Cvetkovića donela je svega petinu zakona koje je bila dužna da donese, poslanicima je ukinuta dosadašnja feudalna privilegija da kafu i sokove dobijaju besplatno te eto i oni prelaze na samofinansiranje. Slavica Đukić Dejanović dobila je od mene svoj prvi plus, što će joj sigurno biti veliki podstrek u karijeri, nije otišla na Ravnu goru i nije to izvrdala nekim drugim obavezama nego je rekla da proslava nije ideološki upodobljena njenoj personi, tako nekako, samo naravno još lepše. Da, pročitam kako je ministar zdravlja posetio roditeljsku kuću, čudna mi čuda, pa Boris Tadić je iskoristio je službeni put da obiđe stričevinu u inostanstvu o čemu postoji potresna reportaža, jer je medijima bilo omogućeno da ovekoveče rodbinsku smotru u Smriječnom, ali ne, Tomicio je posetio kuću u kojoj će biti smeštena bolesna deca i njihovi roditelji, ta kuća je, sad se više ne šalim, jedna od malobrojnih svetlih tačaka na mapi Srbije koja kako reče Dositej „davno je zaspala, u mraku ležala“, eto, sad se budi.

P.S. Povodom trideset drugog „Retrovizora II“ cenjenoj publici se proudly predočava muzička skica pesme (jedna strofa, četvoroglas, našto ne poslušati!) koja ide ispred vremena, baš kao svečani početak gradnje mosta.